Negativac velikog srca

Umro je Hugh Keays-Byrne, zastrašujući Toecutter iz Mad Maxa

T.I.

Foto: YouTube

Foto: YouTube

Uz ulogu Toecuttera u prvom nastavku Mad Maxa, Keays-Byrne je nastupio – ponovno kao negativac – i u posljednjem nastavku „Fury Road“, utjelovivši jednako strašnog Immortan Joea



Na prvu ime Hugh Keays-Byrne rijetko kome znači išta, no kad se doda da je glumio Toecuttera, odvratnog i zastrašujućeg vođu motorističke bande u mračnom post-apokaliptičnom distopijskom originalnom “Mad Maxu”, većina će znati o kome se radi.


Na stranicama svjetskih glasila našao se jučer i danas nakon što se proširila vijest da je umro u 73. godini. Po brojnim objavama filmskih kolega redatelja i glumca, očito je utjecaj ovog englesko-australskog glumca bio daleko širi od dvije uloge po kojima ga šira publika pamti. Uz Toecuttera u prvom nastavku, Keays-Byrne je nastupio – ponovno kao negativac – i u posljednjem nastavku „Fury Road“ utjelovivši jednako strašnog Immortan Joea.


Rođen je u Indiji, u Kašmiru 1947. godine, a svoju glumačku karijeru prvo je brusio u uglednom engleskom Royal Shakespeare Company kazalištu šest godina, prije negoli se preselio za stalno u Australiju.




U podužem statusu na Facebooku njegovog prijatelja, redatelja niskobudžetnih filmova raznih žanrova Briana Trenchard-Smitha, saznajemo da je u stvarnom životu Keays-Byrne bio sušta suprotnost groznom Toecutteru. „Hugh je imao veliko srce, pružao ruku pomoći kome je trebalo, u kuću smještao mladim beskućnicima koji nisu imali kamo. Borio se za socijalnu pravdu i zaštitu prirode puno prije negoli su te teme postale moda. Nedostajat će nam kao primjer dobrog čovjeka i prijatelja“ – zapisao je Brian Trenchard-Smith. Prisjetio se kuće u Centennial Parku u Sydneyu gdje je živio s drugim ljudima i gdje su provodili mnoga popodneva. U toj je kući Keays-Byrne pred snimanje Mad Maxa okupio druge glumce iz filmske bande i zajedno su nazvali producente s čudnim zahtjevom. Tražili su da im unaprijed daju modificirane motore koje su vozili u filmu, kao i one dronjke koje su nosili na sebi. Vozili su se od Sydneya prema Melbourneu svaki dan, nisu se tuširali uopće, htjeli su se – u maniri metodske glume – uživjeti u ulogu do srži. Kad ih je tada još vrlo mladi i neiskusni Mel Gibson vidio na setu, nije morao puno glumiti strah, stvarno ih se bojao.