RIJEKA – Međunarodni filmski festival studentskog filma, odnosno Student International Film Festival (STIFF), ove se godine održao sedmi put, od 26. do 29. studenog u Rijeci, uživo i online, a filmovi su bili podijeljeni u tri kategorije. Igrani film, kategorija i/ili rod filma kojem se često najviše pridaje pažnje, ove je godine na STIFF-u donio obilje dobrih filmova, točnije sedamnaest, mahom studentskih, no i debitantskih, koji svjedoče o kvaliteti studenata i onih koji počinju u svijetu filmske umjetnosti.

Ne bismo li čitateljima te ujedno potencijalnim gledateljima/pratiteljima ovoga hvalevrijednog filmskog festivala malo približili ovogodišnju selekciju igranog kratkometražnog filma, donosimo kratak pregled većine zapaženih filmova s tog festivala. Ovogodišnji pobjednik u kategoriji igranog filma hrvatski je film »Fragile« / »Krhko«, redatelja Tomislava Šobana koji donosi životnu priču protagonistice u potrazi za stanom i poslom, no ujedno i vlastitim mjestom u svijetu i životu. Žiri je pohvalio vješto izvedenu unutarnju fokalizaciju, koja suptilno sugerira stanje ženskoga glavnog lika u potrazi za samim sobom.

– Ovo kratkometražno dramsko ostvarenje zadire u dublju egzistencijalističku tematiku i neka opća pitanja s kojima se svi susrećemo, te pritom daje simboliku života kroz govor poetičnosti. Struktura filma je izvrsna, a prijelazi iz fikcionalnog svijeta u realni svijet protagonistice izvrsno su napravljeni uz pomoć zvuka koji također ostvaruje svoju dodatnu svrhovitost u okviru značenja samog filma. Kamera je pomno odabrana i strukturirana, izvan okvira očekivanog, no nikad posve predvidljiva. Kao i protagonistica, i kamera je u stalnoj potrazi, stoga je »Krhko« izvrsno kratkometražno ostvarenje koje na implicitan način otvara mnoga pitanja, no ne ostaje nedorečen. Iako intiman, ovo je film u kojem se može pronaći gotovo svatko – riječi su tročlanog žirija. Svakako, zaslužena pobjeda ovog artističkog filmskog uratka!
Talijanski film »Amateur« / »Amater« Simonea Bozzelija zanimljiva je i suptilno donesena priča o odnosu mladića i djevojke koja je tek stupila u godine puberteta, a nedvojbeno se radi o naivnosti koja se dodatno potencira korištenim planovima kamere, glazbom i montažom.

Kućni pritvor

Izraelski film »Cindy« Shemera Gaona Barabe priča je o kravi koja je poslužila za pozadinsku priču o odnosu oca i kćeri, odnosno jedne epizode njihova života. Sama priča otvara neka važna pitanja o položaju ženske osobe u društvu, a intencionalno korištenje planova kamere na samome početku (p)ostavlja i neke nedoumice.

Kratka i jednostavna priča »Are you listening mother?« / »Slušaš li majko?« Tune Kaptana je tursko-njemački film koji prikazuje protagonista koji živi s majkom koja je u kućnome pritvoru i koju on pokušava zaštititi. Ujedno, to je i priča o bezizlaznosti situacije koja pokazuje kako ograničen život može biti apsurdan.

Srpski film »Sherbet« / »Šerbet« Nikole Stojanovića film je o životu raskalašene protagonistice kroz čiju je vizuru dana problematika obiteljskih, ali i srpsko-bosanskih odnosa te pogled na društvenu svakodnevicu.

Znanstvenofantastični »Q: Ghostly remote effect« / «Q: Zrcalni efekt« Marcusa Hanischa priča je o spoju i razvijanju odnosa između eksperimentalnog, gotovo izvanzemaljskog i ovozemaljskog uz tamni kolorit fotografije, no prilično nejasnu, odnosno nedostatnu scenarističku i dramaturšku podlogu. »The Stamp« / »Pečat« hrvatski je film Lovre Mrđena koji na znakovit način govori o birokratskome pečatu te njegovoj važnosti u životu jednog doseljenika koji želi ostati u zemlji. Pečat je znak razdvajanja obitelji, znak emocionalnog proživljavanja protagonista i važno pitanje budućnosti i opstanka u tuđoj zemlji koje uvijek nameće ono drugo pitanje – tko mi može pomoći?

Brazilska priča »Lugar Algum« /«No Place« / »Nigdje« Gabriela Amarala realistična je priča o vlasniku zemljišta i radniku koji živi na tom zemljištu, a upravo u surovoj jednostavnosti ta priča zadobiva proporcije moderne priča o gospodaru i slugi, povjerenju i nadi, požrtvovanosti te finalnim, simboličnim kupanjem u »moru slobode«.

»How to fly a kite?« / »Kako puštati zmaja?« dirljiva je rumunjska priča o ruralnome životu Roma te njihovu suočavanju sa zakonom u gotovo pa bezakonju u kojem postaje kritička oštrica rumunjske svakodnevice. Iako likovi Roma (u Rumunjskoj) moguće djeluju stereotipizirano, planovi kamere koji prate dječaka-protagonista gotovo pa odbacuju takvu mogućnost te implicitno daju do znanja da njihov život koji pratimo iz dječakove perspektive nije nimalo lak. Taj dječak želi samo biti ono što i jest – dječak – u punom smislu te riječi.

Serija razgovora

Hrvatski film »Južno voće« Josipa Lukića priča je o narušenim obiteljskim odnosima koje pratimo iz perspektive protagonista, a do neskladne obiteljske situacije koja rezultira raštrkanošću njezinih članova dolazi zbog psihički nestabilne majke. Radnja smještena u splitskome području s karakterističnim jezičnim kodom dodatno pojačava problematiku odnosa čije se posljedice očituju u ponašanju protagonista koji se na svoj način nosi sa situacijom.
Njemački film »I want to return return return« Else Rosengren serija je razgovora različitih sugovornika s jednom dodirnom točkom – protagonisticom koja iščekuje prijateljičinu posjetu. Sadržaj svih razgovora životne su priče koje se odnose na znakovita prošla vremena, prošlu osobu ili pak prošli događaj. Vrlo sugestivno i poetično obrađuje se svima bliska tematika nostalgije.
Crno-bijeli film »Effortless« Filipa Lončarića film je koji na trenutke djeluje kao ideja, svojevrsni uspio eksperiment ili što slično za što nije trebalo mnogo vremena. Od samog početka ulogu snimatelja preuzima jedan od likova, uvijek snimajući drugu osobu koja govori. Iako se nameće pitanje spontanosti i planiranja, zapravo je jasno da je razgovor likova unaprijed osmišljen te da susret prošle ljubavi nije sasvim slučajan i spontan, a sama priča donosi i poneki vrijedan narativ ovih prostora.
Poljski film »Ondine« Tomasza Sliwinskog dobitnik je nagrade publike, a na vrlo suptilan i surov način, uvijek u tmurnoj fotografiji i tmurnome interijeru donosi priču o bolesti, nošenju sa životom koji je obilježen medicinskim stanjem te proživljavanju stanja s najbližima.
»Hobotnica i Moray« njemački je film Sebastiana Husaka koji govori o skrivenoj prirodi odnosa dvaju prijatelja koji se ponovno susreću, no jedan od njih sada je u vezi. Skladnim dijalozima, spacijalnošću, mahom eksterijerom, te samom pričom o odnosu koji lebdi i postaje određena vrsta homoerotskog naboja dana je jednostavna i zanimljiva priča svakodnevice dostatno obrađena.
»Masel Tov Cocktail« / »Masel Tov koktel« njemački je film Arkadija Khaeta i Mickeyja Paatzscha koji simboličnim nazivom daje svojevrstan recept za povijesnu obradu zbivanja koja su nekad bila gorući dio sadašnjosti, no zauvijek su ostala negativan predznak dijela njemačke povijesti, a montažom usporavanja, zaustavljanja, raznim asocijacijama i promišljanjima na gotovo pa »ozbiljno-neozbiljan« način pokušava ocrtati »tešku« tematiku.

Jedinstven festival

Posebno priznanje dobio je mađarski film »The Buzz« Dániela Füzesa koji donosi navijačku priču, odnosno prikaz života jednog navijača. Problematika navijačkog stila života prikazana je izvrsno te je dodatno podcrtana prikazom zategnutih odnosa protagonista s ostalim likovima bliskim njemu. Kako je, uostalom, i žiri pojasnio, »s obzirom na samu tematiku i njezinu obradu, po kompleksnosti i dramaturgiji, možemo reći kako je film iznimno vješto izveden jer daje dojam dugometražnosti. Film »The Buzz« temelji se na klasičnoj dramaturgiji, no izvrsnost same izvedbe daju mu neospornu kvalitetu zbog čega zaslužuje ovogodišnje posebno priznanje«, stoji u priopćenju žirija.
Probirući sedamnaest filmova, možemo reći da je (umjetnička) direktorica festivala Maša Drndić, uz pomoć Sendi Bakotić i Marte Ban, ove godine napravila izvrstan selekcijski program igranog filma, jer uz to što je raznolik, donosi najbolje od svjetske recentne filmske produkcije, jasno je, studentskog i debitantskog filma, pa je svatko mogao pronaći nešto za sebe.
STIFF je nedvojbeno vrijedan i jedinstven festival koji treba dodatno širiti, poticati i promicati; festival je to koji dovoljno govori o svjetskoj recentnoj studentskoj kinematografskoj mogućnosti, kao i studentskim nastojanjima da uđu u svijet filma, na mala, a opet, na velika vrata. Štoviše, ovaj je festival zasigurno obogatio kulturnu ponudu Rijeke u pandemijskim vremenima, no i nekim prošlim »normalnim« vremenima, a nadamo se da će to i nastaviti svojim predstavljanjem Rijeke kao mjesta gdje mnogi početnici mogu pronaći svoje mjesto pod suncem na zacrtanom si filmskom putu.