U povodu obilježavanja dvadesete godišnjice rada udruge Filmaktiv u riječkom je Art-kinu premijeru imao kratkometražni dokumentarni film riječke autorice Barbare Babačić, s kojom se nakon projekcije filma održao i kratak razgovor o samome filmu, odnosno ideji iza filma te procesu rada na filmu čija je radnja smještena u Boliviji.

Ideja za ovaj film, pojasnila je u  kratkom razgovoru redateljica i scenaristica Barbara Babačić, rodila se tijekom putovanja u Boliviju, posve neočekivano, jer zapravo je inicijalna ideja bila napraviti film o šamanskim seansama. Spomenuvši da je onaj čovjek koji je izgubio sve najveći pokretač optimizma, naglasila je da bolivijske žene malog mjesta s kojima je bila u kontaktu, koje nemaju ništa i žive u barakama, zapravo su one koje imaju toliko života u sebi, smisla za humor i prijateljstvo, što ih i spašava. Također, s obzirom na to da je film sniman u Boliviji osvrnula se na poziciju bijele žene u drugoj antropološkoj sredini, pa je naglasila važnost takvoga iskustva Drugog, koja nam pomaže da shvatimo i perspektivu onoga tko se možda trenutno osjeća tako u našoj sredini. A filmovi intimnije i(i) dokumentarističke naravi poput “Srebrne”, zaključio je Boris Ružić, koji je razgovarao s redateljicom, veoma su važni jer pokazuju naličje napretka te, još bitnije, ostaju i iza nas.

Prema najavi, film „Srebrne“ portret je bolivijskih žena koje žive u lošim uvjetima u rudarskoj zajednici pokraj grada Potosija. Sniman tijekom mjesec dana 2014. godine, film istražuje ženski doprinos u ekonomiji rudnika, dok istovremeno problematizira njihovu marginalizaciju i stigmatizaciju unutar andske kulture. Redateljica Barbara Babačić postavlja pitanja o ekonomskim teretima koje ove žene nose te istražuje kulturne norme koje ih čine nevidljivima u društvu. 

Tijekom snimanja filma i razgovora koje je vodila s tamošnjim ženama otežavajuća je okolnost, priča redateljica, bio jezik, jer žene s kojima je razgovarala govore kečuanski, jezik starih Inka, pa joj je trebala pomoć dvoje prevoditelja iz grada Potosija.

– Prva nam je ideja bila da snimamo rudare. Međutim, kada smo shvatili da umiru vrlo mladi i da uglavnom imaju više od troje djece, moje je pitanje bilo gdje su žene i kako one sada žive. Nakon duže potrage, uspjeli smo doći do žena i intervjuirati ih. Navodi me da se pitam što ih vuče dalje, iako znaju da pomaka s mjesta nema. Zanima me snaga, u ovom filmu prvenstveno žena, koje su same i skrbe za svoju djecu radeći Sizifov posao. Ne želim ih predstaviti kao žrtve, već kao heroje – i možda malim koracima mijenjati paradigmu rudarskog svijeta, gdje se samo muškarci prikazuju kao heroji. Ovdje su žene posve nevidljive. Nigdje se ne spominju i njihov je rad nevidljiv, iako ih kapitalističke korporacije u rudniku neumorno žvaču i sav teret prebacuju na mlade udovice, ističe redateljica te dodaje da je motiviraju ljudi za koje se čini da su izgubili sve.

Premijera filma „Srebrne“ prva je istodobno i premijera nekog filma i inkluzivna premijera, što je način pomicanja granica. Film autorice Babačić 52. je film koji je preveden i prilagođen za gluhe i nagluhe osobe u sklopu Film svima.

Barbara Babačić, riječka redateljica, ističe se svojim angažiranim pristupom dokumentarnom filmu, a radovi su joj nerijetko fokusirani na istraživanje društvenih tema i marginaliziranih perspektiva, pa i  potiču na razmišljanje i na promjene. Na filmu su radili snimatelj Branko Manzin, montažerka Kristina Barišić, oblikovatelj zvuka Zoran Medved, dok obradu slike potpisuje Sara Salamon te vizualni identitet Ana Labudović. Producent filma je Borko Novitović, a korekciju teksta potpisuju Olga Dimitrijević i Lea Stojiljković Medved.