Slavni redatelj Guido Anselmi budi se nakon tjeskobnog, klaustrofobičnog i akrofobičnog sna. Oporavlja se pred snimanje novoga filma, projekta koji ga ispunjava potpunom nesigurnošću. I dok teku završne pripreme za realizaciju filma o čijem sadržaju još uvijek dvoji, njegovo stanje pogoršavaju nerazriješeni odnosi sa ženama. Producenti ga požuruju, kritičari ispunjavaju sumnjama, novinari su sve nasrtljiviji, pa se njegov doživljaj stvarnosti sve više prepleće sa snovima i vizijama, a sadašnjost s prošlošću – ukratko je sadržaj filma »Osam i pol« talijanskog redatelja Federica Fellinija, filmskog naslova koji ove godine slavi 60. godišnjicu i o kojem tim povodom piše BBC.

Kako u svojem tekstu podsjeća Adam Scovell, filmski kritičar Roger Ebert istaknuo je da je to najbolji film ikada snimljen o filmskom stvaralaštvu. Fellinijev film je utjecao na cijelu generaciju filmaša 1970-ih i 1980-ih te nastavlja nadahnjivati: svi, od Davida Lyncha do Guillerma del Tora inspirirali su se njegovim fantastičnim prikazom filmske produkcije. Među najznačajnijim obožavateljima filma »Osam i pol« je član Monty Pythona i redatelj Terry Gilliam.

»Film ‘Osam i pol’ je bit kina«, rekao je Gilliam u epizodi BBC-jeve umjetničke serije »Close-Up« (1995.) kad su ga zamolili da odabere omiljeni trenutak u kinu. Više od 25 godina kasnije BBC Culture »uhvatio« je Gilliama kako bi još jednom razgovarali o Fellinijevom filmu. »Prvi put sam vidio ‘Osam i pol’ kad je izašao ranih 60-ih. Bio sam u New Yorku i u tom trenutku otkrivao europske filmove. Moja je trenutačna reakcija bila da je ovo najjasniji, najiskreniji i najistinitiji prikaz onoga kako je to režirati film, a ja u to vrijeme nikad nisam režirao film! Ali pokazalo se točnim.«

– Film nedvojbeno krasi vizualna raskoš i primamljiva kinematografija Giannija Di Venanza. Bio je to posljednji film koji je Fellini snimio u crno-bijeloj tehnici, i to je kreativan izbor koji se čini posebno prikladnim; oštri, izrazito kontrastni vizualni prikazi donose sve sa stilskim sjajem, od poklopaca automobila do Guidovih nevjerojatno ulaštenih cipela. Društveni milje kojim se film bavi znači da se on prirodno poigrava blještavim sanjarenjima o ekscesu i potrošnji. Iako je Fellini ukazivao na ispraznu prirodu takve gomile, baš kao što to čini i u filmu »Slatki život«, to mu još uvijek daje izliku da uživa u društvenoj skupini koja je imala najbolje od svega; hranu, odjeću, automobile… To je novonastalo potrošačko društvo u svom svojem blještavom sjaju, čak i ako taj sjaj gubi svoju sposobnost zasljepljivanja kako se Guidova kreativna blokada pogoršava.

Fellinijev svijet je još uvijek iluzija. Kao i kod magije, film je stilizirano lukavstvo, ali ljudska reakcija koju inspirira vrlo je stvarna i snažna. »Fellini je prekršio svako pravilo koje se moglo prekršiti. Stvari koje ne bi smio raditi on je radio, i on je sve uspio! U odbacivanju kinematografskog pravilnika bio je radikalan, ali nedvojbeno cool«, zaključio je Gilliam.

Film »Osam i pol« (Otto e mezzo) snimljen je 1963. godine, a scenarij potpisuju Federico Fellini, Tullio Pinelli, Ennio Flaiano i Brunello Rondi. Direktor fotografije je Gianni di Venanzo, a autor glazbe Nino Rota. Uloge tumače Marcello Mastroianni (Guido Anselmi), Anouk Aimée (Luisa Anselmi), Sandra Milo (Carla), Claudia Cardinale (Claudia), Rossella Falk (Rossella), Edra Gale (La Saraghina), Caterina Boratto (lijepa nepoznata žena), Madeleine Lebeau (francuska glumica), Barbara Steele (Gloria Morin), Mario Pisu (Mario Mezzabota), Guido Alberti (producent Pace), Tito Masini (kardinal), Annibale Ninchi (Guidov otac), Giuditta Rissone (Guidova majka), Yvonne Casadei (Jacqueline Bonbon), Marco Gemini i Riccardo Guglielmi.

Kako u natuknici za Filmski leksikon navodi Ante Peterlić, »Osam i pol« jedan je od najznačajnijih filmova o filmu (metafilm), ujedno ostvarenje osobnog, dijelom autobiografskog, autorski ispovjednog karaktera. Film je dobio naslov prema tome što je Fellini do tada snimio sedam i pol filmova – šest dugometražnih, dva kraća kao segmente omnibusa te jedan (»Svjetlosti varijetea«) u suradnji s Albertom Lattuadom, pri čemu je sve osim svojih dugometražnih projekata smatrao »polovnim« filmovima.

– Osnovnom strukturom izlaganja »Osam i pol« nastavlja se na mozaični »Slatki život«, a varira i dio njegove problematike (kriza identiteta, teškoće u komunikaciji s okolinom). Stilski predstavlja redateljev prijelaz u novu, izrazitije modernističku fazu započetu epizodom »Napasti doktora Antonija« u omnibusu »Boccaccio 70« (1962.). Fellini rabi vrlo složen postupak prepletanja realističkih pristupa i stilizacije, liričnosti i groteske, prizora iz sadašnjosti i retrospekcijskih reminiscencija, zbiljskih sadržaja i onih u protagonistovoj mašti. Takvim pristupom tematizira, bogatije od drugih redatelja, sam filmski kreativni proces: redatelj misli i stvara u »slikama« koje nisu stvarnost nego filmska projekcija stvarnosti, snovi i vizije nisu zbiljska pojavna realnost, ali od nje mogu biti, svojom slikovnošću i simboličnošću, sadržajniji i dojmljiviji. Na svojevrstan način oni su i »istinitiji«, izražavaju podsvijest (u to se doba Fellini oduševio Jungom) u kojoj mogu biti pohranjeni i bitni problemi individue.

Budući da je podsvijest ispunjena i libidinoznim sadržajima, seksualnost je, kao nešto teško spoznatljivo i tajnovito interferentna s filmskom invencijom. Te spoznaje, nadomak kojih se Guido nađe na kraju filma, dovode ga do izmirenja s okolinom, ali i postaju njegov motiv da snima novi film, iako mu je on još uvijek poprilična nepoznanica, upravo kao i vlastiti život. Protagonista, ujedno i fokalizatora zbivanja, s karakterističnom melankolijom tumači M. Mastroianni, kojega je kritika označila Fellinijevim glumačkim alter egom. Originalan, složeno strukturiran, izražajno vrlo bogat, s autorovim specifičnim darom zapažanja, film je bio gotovo aklamacijski prihvaćen, posebno stoga jer je u razdoblju trijumfa autorskog filma upozorio na mogućnosti autorova izravnijeg komuniciranja s publikom i u mediju igranoga filma, napisao je Peterlić.

Fellini je tim djelom postao redateljska superzvijezda. Godine 1964. od pet nominacija za Oscara nagrađen je onima za najbolji film s neengleskog govornog područja i za najuspjeliju kostimografiju, te je iste godine nominiran za nagradu BAFTA, a godinu ranije na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi ovjenčan Grand Prixom. U anketi londonskog International Film Almanacha proglašen je najuspjelijim filmom snimljenim između 1963. i 1988., a u anketama časopisa Sight & Sound od 1972. stalno je na listi deset najuspjelijih filmova svih vremena.

Vratimo se na sadržaj filma. Dok leži u bolnici, gdje se odmara pred početak snimanja svog novog filma, redatelj Giudo Anselmi sanja uznemirujući san u kojem je najprije zarobljen u automobilu, a onda iznenada lebdi iznad plaže i pada u more. Nakon što se probudi, Guida će posjetiti prijatelj Mario i njegova ljubavnica Gloria, koji žele znati kad će prionuti realizaciji svog novog projekta. No Guidu nedostaje nadahnuća i muči ga kreativna blokada, zbog čega ga razmišljanje o novom filmu ispunjava nesigurnošću. Još uvijek nije siguran što bi konkretno trebao biti sadržaj tog filma, a stanje će mu dodatno pogoršati njegovi nerazriješeni odnosi s dvjema ženama, suprugom Luisom, s kojom već neko vrijeme nije u najboljim odnosima, i s ljubavnicom Carlom do koje mu je više stalo. Kad naposljetku pod pritiskom producenata te praćen znatiželjom medija i sumnjom kritičara rad na novom filmu započne bez gotova scenarija, snimajući međusobno nepovezane scene na unaprijed pripremljenom setu svemirske letjelice, Guido će početi doživljavati halucinacije te se prisjećati vlastite mladosti.

Djelo bez konkretne radnje kao okosnicu ima metafilmsku dosjetku u kojoj protagonist, Fellinijev alter ego, traži nadahnuće za novi film. Početkom 60-ih Fellini je počeo napuštati neorealizam, te se umjesto realističnim pričama o talijanskoj radničkoj klasi okrenuo egzistencijalnim temama i motivu potrage za srećom, dijelom i pod utjecajem knjiga Carla Gustava Junga, koje je mučen depresijom u to vrijeme čitao, kreirajući jedinstveni felinijevski stil koji obiluje snovima, nadrealnim detaljima i poetičnom vizualnošću.

– »Osam i pol« je film o samom Felliniju, koji kao ni njegov protagonist pred početak snimanja nije imao spreman ni scenarij ni zaplet, a riječ je o djelu koje je utjecalo i još uvijek utječe na filmove koji se bave problemima povezanima s filmskim stvaralaštvom, od »Sjećanja na zvjezdanu prašinu« Woodyja Allena i mjuzikla »Sav taj jazz« Boba Fosseja, čiji su autori dali jasne posvete Felliniju, do »Brazila« Terryja Gilliama i »Adaptacije« Spikea Jonzea. Na temelju Fellinijeva filma Rob Marshall je 2009. godine snimio korektnu romantičnu mjuzikl-dramu »Devet«, s Danielom Day-Lewisom u glavnoj ulozi, navodi u najavi filma Kino Tuškanac.