U ešalonu francuskih autorskih ekscentrika, pripadnika pokreta koje je časopis Sight & Sound označio sintagmom »francuskog filmskog ekstremizma«, jedno od vodećih mjesta pripada radikalnoj Juliji Ducournau, čiji je debitantski kanibalistički horor »Sirovo« (»Grave«) prikazan 2016. u sklopu paralelnog Tjedna kritike.

Autoričin najnoviji »Titane«, prikazan u konkurenciji, još je jedan krvožedni komad koji dovodi ljudsko meso do krajnjih ekstrema, balansirajući negdje na pola puta između Cronenberga (»Sudar«) i Tsukamota (»Tetsuo«).
U fokusu je Alexia (debitantica Agather Rousselle), koju ćemo upoznati u teen fazi kako se vozi na stražnjem sjedalu tatina auta (glumi ga naš voljeni sineast Bertrand Bonello), imitirajući zvuk motora. Auti će postati njen »raison d’etre«. Dok na sajmovima pozira na njihovim karoserijama, napaljeni mužjaci stoje u redovima da bi s njome napravili selfie. Iako im ponosno pokazuje implantat od titanija koji su joj nakon kobne vožnje s taticom ugradili liječnici.

Seks s autom

Uz jednu od najmorbidnijih evokacija »Macarene« i brutalne plesne numere uz zvuke The Zombiesa (šfira: »She’s Not There«), autorica će sve to garnirati temom rodnih identiteta uz dostatnu dozu kvira, kad se Alexia ukazuje usamljenom vatrogascu (Vincent Lindon), čije je sirovo nabildano tijelo nakljukano steroidima, preuzevši identitet njegova izgubljenog sina.

Luđi od ovog može jedino biti novi Gaspar Noe (šifra: »Vortex«), ostavljen za samu festivalsku završnicu (autor je u festivalskom katalogu fotografiran kako umire na respiratoru), a u kojem je lik oca dodijelio Dariju Argentu. Jer ako je agilna škvadra iz Discoveryja distribuirala autoričin »Sirovo«, nadamo se da neće ostati ravnodušna na još luđi »Titane«, za koji je kritičar portala Indiewire napisao da »nismo posve sigurni promatramo li najsjebaniji film ikad o ideji pronađene obitelji ili najslađi film ikad o serijskom ubojici koji se seksa s autom«.
Poput Ducournau, kojoj se u relativno kratkom vremenu dogodio transfer s festivalskih margina u glavni program, slični skok dogodio se i Seanu Bakeru, nakon što se njegov prethodni komad »Projekt Florida«, prikazan u sklopu Quinzainea, prometnuo u veliki hajp. Autorov najnoviji »Red Rocket« nanovo ima u fokusu motiv seksualnog rada kao jedinog načina opstanka u eri kazino ekonomije, na koji se referira i njegov dosad najbolji film »Tangerine«. Rubne predjele Los Angelesa i floridskog Disneylanda sada zamjenjuje vukojebina Rafinery Rowa u Texasu, u koji se vraća bivša porno zvijezda Mickey Saber, kojeg krasi spolovilo nevjerojatnih proporcija i performansi, ali i patološki narcizam. Portretira ga Simon Rex, koji je glumio u tri nastavka »Scary Movie« franšize te zakoračio u svijet hip-hopa kao Dirty Nasty. Tada nije ni slutio da će »Big Dick« iz naziva njegova hita biti ulaznica za Cannes. Kao što nije ni slutio da će se taj isti njegov »big dick« ukazati na »big screenu« kanskog Grand Theatrea Lumiere. Iako Bakerovu galeriju frikova upotpunjuju riđokosa nimfeta Strawberry, njegova majka Lil (neodoljiva Brenda Deiss) i dama za koju Mickey dila travu (glumi je Judy Hill, koju smo upoznali kao vlasnicu bara u Minervinijevu doksu »Što učiniti kad je svijet u plamenu?«).

Iranski altruizam

U konkurenciji je prikazan i najnoviji komad Asghara Farhadija »Heroj«, koji je nakon autorova kraćeg španjolskog izleta (šifra: »Svi znaju sve«), označio njegov povratak matičnoj iranskoj kinematografiji. U fokusu je očajnik koji nakon izlaska iz zatvora pokušava naći novac koji duguje lihvaru. Nakon što pronađe izgubljenu torbu sa 17 zlatnika, čija vrijednost nije dovoljna za pokrivanje duga, on kreće u ambiciozni plan, postavljajući letke s vlastitim telefonskim brojem na različitim lokacijama Širaza, da bi locirao njena vlasnika, svjestan da će igrajući na emocije prikupiti dovoljno novca za pokrivanje duga. I doista, nakon njegova gostovanja u TV emisiji u kojoj je voditelju ispričao svoju emotivnu priču, on doista postaje medijska parabola iranskog altruizma, koji pretvara obične ljude u »heroje«. Iako se Farhadijev komad više obraća našim glavama nego našim srcima.

Paralelnoj selekciji Izvjestan pogled dogodio se i fini komad »Žene doista plaču« u režiji bugarskog autorskog tandema Mina Mileva & Vesela Kazakova, čiji je debi »Mačka u zidu« prikazan 2019. u Locarnu. U tom filmu, gotovo neprepoznatljiva Maria Bakalova, čiji joj je portret Boratove teen kćeri Tutar donio oskarovsku nominaciju, sada glumi HIV pozitivnu ženu koja postaje žrtva ultrakonzervativne politike bugarskih vlasti bliske Orbanistanu.