Za premijere filmova domaćih autora i autorica u riječkome Art-kinu uvijek postoji interes, a ako tome pridodamo i lokalnu, riječku komponentu, onda je interes većinom i veći.

Jednu lokalnu temu obradio je u svojem novom filmu „Galeb“, koji je nedavno imao svoju riječku premijeru, i autor David Lušičić, a radi se o dokumentarnome filmu koji tematizira famozni brod koji je u procesu rekonstrukcije i(li) pretvaranja u muzejski eksponat, isti onaj oko kojega su postojale i još uvijek postoje polemike u javnome prostoru.

Brod kojim se služio Tito od 1950-ih godina do svoje smrti, odigrao je presudnu ulogu u promoviranju pokreta nesvrstanih i ideje mira između istočnog i zapadnog bloka za vrijeme hladnog rata, a kratkometražni film prikazuje njegov pokušaj rekonstrukcije.

Film, prema najavi, pritom pruža uvid u jedinstvenu svakodnevicu mornarskog života kroz svjedočanstvo oficira s njegova posljednjeg putovanja.

Dok pratimo prizore izvođenja radova na brodu, u blizini brodogradilišta lokalno stanovništvo završava karnevalski obred simboličnim spaljivanjem mesopusta, lutka čije spaljivanje simbolizira kraj zime i uništenje zla za koje vjeruju da je oblikovalo njihovu prošlost.

Kako je autor David Lušičić pojasnio u razgovoru nakon projekcije, iako je htio napraviti društveno refleksivan film, motivacije su se događale usput, a u ovome slučaju radilo se o projektu snimanja intervjua sa zadnjim kapetanom toga broda, projektu koji je pokrenuo Nenad Bunjac, što je predano Gradu kao eksponat koji će se vrtjeti u stalnom postavu Muzeja grada Rijeke.

Cijela ta tema Galeba, pogotovo u vrijeme kad se trebao događati EPK, to ludilo u gradu i taj prazan brod koji zjapi sam, zahtijevalo je da se pristupi na neki drugi način i da se uključi neka druga vrsta dokumentarnog pristupa.

Tema je kompleksna, da bi se uopće dotakla informacija, ne bi se smjelo završiti na mornarima, na ljudima koji su tu proživjeli, stekli neka znanja, tu bi se trebalo ići korak dalje, pričati o nesvrstanima i o drugim zemljama i mislim da bi to trebao biti jedan svjetski projekt, Ali ovo je jedan čin koji ima atmosferu i jedan simbolički moment, govori.

A na pitanje o simbolici filma koji prikazuje istovremeno remont broda, svjedočanstvo Travalje o danima provedenim na brodu, uz čin spaljivanja pusta, autor kaže da je „ideja da se na neki način zaokruži cijelo jedno poglavlje i da se u tih trideset minuta može prikazati nečega što je postojalo i što više ne postoji“

Čin spaljivanja mesopusta dogodio se na kraju slučajno ispred samoga broda. Meni je osobno fascinacija upotrijebiti neki moment vatre kao neki krajnji čin, a činjenica je da mi kao društvo, ne samo mi, nego sva društva, imamo potrebu da se neselektivno uništi nešto što je bilo i da se okarakterizira samo na jedan način, no povijest nije takva, povijest je dosta šarena.

Kao što vidimo, neke stvari koje su na kraju filma pričali Travalja i mornari su nevjerojatne; čini ti se kao da je sve to normalno, ali nije obično, nego neobično i toga više nema, pa shvatiš da je to bila jedna ekskluziva i da je treba valorizirati na pravi način, tumači Lušičić.

I sam Danilo Travalja osvrnuo se na film o brodu na koji se ukrcao sa samo dvadeset i pet godina, a kako je naglasio, nije očekivao ovako izvrstan film zbog kojeg ga je uhvatila jeza i koji u njemu budi emocije.

I dizajner zvuka, Zoran Medved, i sam redatelj osvrnuli su se na ulogu zvuka u filmu i na redateljevu ideju da zvuk bude ključan element u prenošenju emocije, što je, dakako, uspjelo, a kako je Medved pojasnio, radio je na dijalozima, i na boji glasa, koji su postavljeni kao kontrapunkt ostalome zvuku.

David Lušičić rođen je 1976. u Rijeci. Radi kao nezavisni redatelj, producent, predavač i voditelj interdisciplinarnih kulturnih projekata.

Završio je magistarski studij za TV i filmsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, scenografiju na Central Saint Martins College of Arts and Design u Londonu te arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani.

Nakon završetka svog prvog samostalnog filmskog projekta, dugometražnog omnibusa „Transmania“, koji je premijerno prikazan na Sarajevo Film Festivalu 2016. godine, pokreće produkciju Zebra i umjetničku organizaciju Greta Creative Network.

Autorov prvi dugometražni dokumentarac je „Mlungu – Bijeli kralj“, a trenutačno radi na svom drugom dugometražnom filmu „Via Roma“.