U punome Art-kinu premijerno je prikazan dokumentarni film „Krešo“ autora Marine Musulin i Zorana Kreme, koji prati Krešu Kovačičeka, riječkog performera, grafičara, glazbenika, profesora i kustosa kojem se u kolovozu 2017. godine izgubio svaki trag.

Film donosi priču o potrazi za Krešom, otkrivajući zanimljive pojedinosti iz njegova života te ujedno dajući širu sliku riječke alternativne scene, kao i međuljudskih odnosa.

Misteriozni nestanak

Kako u najavi filma stoji, Krešo Kovačiček jedna je od najzanimljivijih figura riječke alternativne scene devedesetih i dvijetisućitih godina, a od 2016. godine gubi stalno boravište i skvotira prostore napuštene tvornice papira Hartera.

Nakon što u kolovozu 2017. godine misteriozno nestane, za Krešom tragaju policija, novinari, nekadašnji susjedi, ali i niz prijatelja, među kojima i redatelji filma.

Tragajući za Krešom, autori filma Marina Musulin i Zoran Krema putuju sve do Francuske, a putem otkrivaju više i manje znane fragmente Krešinog života. Ovo je film o riječkoj alternativnoj sceni, prijateljstvu, amplitudama života, bijegu, humoru i mraku, identitetima i unutarnjim borbama.

Kako je kazao autor Zoran Krema, inicijalna ideja došla je od njegove suautorice Marine Musulin koja je, nakon što je Krešu upoznala na Kontu, bila inspirirana njegovom pričom, te je odlučila napraviti eksperimentalni film za potrebe svojeg APURI studija Glume i medija.

Film na kraju nije dovršen, jer je protagonist filma nestao, tako da su odlučili snimiti novi, dokumentarni film koji se sastojao od arhivskih snimki Kreše nastalih tijekom proteklih petnaest godina te snimki onih ljudi koje je poznavao, čime se zapravo gradila njegova prošlost iz vizure drugih, onih koji su o njemu govorili.

Mrak koji je svjetlost

– Nakon toga napravili smo „rough cut“, a finalan produkt, film koji danas imamo, nastao je uz pomoć zagrebačke montažerke Dore Slakoper.

Sam proces nastanka filma bio je dug, no prikazujući Krešu i njegov život ujedno smo uspjeli prikazati i riječku alternativnu scenu zadnjih nekoliko desetljeća.

Sve više su ovakvi projekti, vjerujem, važni, jer nekako se civilizacija okreće sama prema sebi, ljudi gledaju svoje kredite, samo svoje poslove, i nekako nedostaje ljudi kao što je Krešo.

Sav taj mrak koji on nosi bio je jedna nova svjetlost mnogim ljudima kroz njegov život, a nadamo se da će taj mrak koji je zapravo svjetlost i dalje svijetliti drugim ljudima kroz film, ističe Krema.

A na kraju, složili smo se, ovim su filmom skrenuli su pažnju na možda neke zaboravljene pojedince u našemu društvu koji itekako imaju što za ponuditi, u bilo kojem smislu.

Druga autorica, Marina Musulin, također je istaknula kako je još kao brucošica APURI-ja, nakon susreta s Krešom koji ju je inspirirao, odlučila i snimiti eksperimentalni film o njemu, no kako bi došla do priče, morala se povezati s njime.

Kompleksan, dubok, senzibilan

Sam proces trajao je dosta, no kad sad gleda unatrag, ocjenjuje, očigledno je i trebalo toliko da se stvori ovako slojevita priča.

– S vremenom sam shvatila da je Krešo dobar potencijal za filmsku priču, i da možemo to razvijati nekako u „art“ smjeru, eksperimentalnom, no kad je nestao, trebalo je malo vremena da shvatim što dalje, a tad se uključio Krema i ponudio da ga idemo tražiti, što se nametnulo kao rješenje, jer smo htjeli doznati što se zbilo s njime.

Krajnji produkt imao je elemente onog početnog, jer radimo eksperiment, napravili smo presliku njegova umjetničkog rada, no njegovim nestankom priča se produbila, dobili smo jedan novi sloj i narativ koji je zapravo bio neka platforma da možemo slagati ove druge stvari i odnose.

Krešo je sam po sebi kompleksan, dubok, senzibilan u smislu da stvari interpretira na sebi svojstven način, jako je načitan, ima nevjerojatno iskustvo koje smo pokušali obuhvatiti i ne donositi neke zaključke, nego da iz njegovog rada i djelovanja ljudi sami stvore neko mišljenje.

Osim njegovog života i traganja, što jest narativ, kroz presliku takvih ljudi može se vidjeti kako ljudi koji jesu na marginama na neki neobičan način završe negdje van „mainstreama“, govori Musulin.

Izvršna producentica filma Jelena Androić zahvalila je protagonistu filma jer je u njezinome životu kao profesor likovnog u srednjoj školi odigrao važnu ulogu, te utjecao i na njezin odabir karijere.

A sam protagonist filma, Krešo Kovačiček, večeras je film za koji kaže da govori o životu, pogledao prvi put.

Režiju, scenarij i kameru potpisuju Marina Musulin i Zoran Krema, montažerka je Dora Slakoper, producent Zoran Krema, a izvršna producentica je Jelena Androić.

Za dizajn zvuka zaslužan je Zoran Medved (Studio Surogat), za obradu slike zaslužna je Sara Salamon, za animacije Antonija Veljačić, a za grafički dizajn Ana Labudović.