Foto: A. KRIŽANEC
Stric je dosad ostvario sjajan međunarodni prijem – na festivalima diljem svijeta nagrađen je s trinaest priznanja, uključujući posebno priznanje iz festivala u Karlovim Varima, dvije Zlatne Arene na Pulskom filmskom festivalu - za scenarij i za kostimografiju te Grand Prix na festivalu u Braunschweigu
povezane vijesti
Nakon što je prikazan na više od petnaest festivala diljem svijeta, na kojima se ovjenčao s čak trinaest nagrada, prvijenac autorskog dvojca Andrije Mardešića i Davida Kapca film „Stric“ večeras je premijerno prikazan u riječkome Art-kino, uz gostovanje redatelja filma.
Snimila: Ana Krizanec
Stric je dosad ostvario sjajan međunarodni prijem – na festivalima diljem svijeta nagrađen je s trinaest priznanja, uključujući posebno priznanje iz festivala u Karlovim Varima, dvije Zlatne Arene na Pulskom filmskom festivalu – za scenarij i za kostimografiju te Grand Prix na festivalu u Braunschweigu.
Domaća kritika suglasna je u percepciji Strica kao izuzetno originalnog i nekonvencionalnog žanrovskog ostvarenja bizarne atmosfere kakav dosad nije viđen u domaćoj kinematografiji, ukazujući na evidentni utjecaj i elemente začudnosti grčkog čudnog vala, ali i novovalnih hororaca kao kombinacije art-housea i žanrovskog filma.
Ovaj intrigantni film, „slow burn“ triler mračne atmosfere s elementima apsurda i groteske, vraća nas u neka prošla vremena, u Jugoslaviju 1980-ih godina. Tročlana obitelj, majka, otac i sin sretni dočekuju svog voljenog strica koji se iz Njemačke vraća kući za blagdane, te dijeli poklone. Obiteljsku idilu koja je od samog početka, blago rečeno, neobična, dodatno će narušiti blaga zvonjava telefona.
Redateljski dvojac opisao je film kao dekonstrukciju onoga „što obitelj obično proživljava tijekom blagdana“.
Od djetinjstva nas uče da su blagdani vrijeme kad obitelj mora biti radosna i na okupu. Možda se baš zbog toga takva svečana okupljanja doimaju namještenim i dobro uvježbanim predstavama koje se raspadaju i pretvaraju u kaos čim netko ne drži i do najmanjih običaja. Božić će biti ‘sretan’ samo se ako se odglume svi elementi predstave, a izbjegnu negativne emocije i neugodne situacije,’ pojašnjavaju filma autori Andrija Mardešić i David Kapac.
Kako su redatelji dalje kazali, ovim filmom pokušali su izokrenuti one ustaljene obiteljske običaje i tradiciju zajedničkih okupljanja koje zapravo nitko ne voli.
– Kao djeca nismo imali bogate stričeve ni tete koji su nam za Božić iz inozemstva donosili poklone. Htjeli smo zauvijek uništiti predivna i nedužna sjećanja svih onih koji su takvo iskustvo imali. Šalu na stranu, smatramo da ima nešto napeto, čak i nasilno u obiteljskim okupljanjima.
Nitko zapravo ne uživa u svim tim običajima i tradiciji, ali svejedno sudjelujemo jer se to tako oduvijek radi. Nismo previše odstupili od stvarnosti kad smo od nečeg prepoznatljivog poput okupljanja obitelji za blagdane napravili vrlo mračnu (i ponekad smiješnu) priču.
Usredotočili smo se na sve one apsurdne, groteskne i bizarne elemente svojih vlastitih obiteljskih okupljanja i nije nam bilo teško zamisliti da bi stvari jako brzo mogle poći po krivu, pojašnjavaju inicijalnu ideju filma autori Andrija Mardešić i David Kapac.
Redatelji su se u razgovoru na premijeri osvrnuli na proces zajedničkog rada koji, kazali su, nije nimalo jednostavan, jer se preispituje svaka odluka, no kad se donese, onda je zasigurno dobra.
Na scenariju se, kazali su, radilo dosta, još od 2015. godine, a finalna verzija scenarija bila je gotova dva tjedna prije snimanja.
Nakon što im je jedan poznati redatelj rekao da su pripremili čvrstu priču, odnosno scenarij, moćnu igračku, nešto što vodi u bezdan, bili su uvjereni da su na dobrome putu.
Glumac Roko Sikavica kazao je da su redatelji donijeli priču o tiraninu koji tjera na stalno ponavljanje obilježavanja Božića.
Kako je istaknuo Sikavica, čvrsta struktura je bitna jer su, osim scenarija, donijeli cijeli jedan svijet u kojem oni savršeno vladaju, u kojem je otkrivanje ili sakrivanje informacija doneseno precizno i povezano.
Nakon pročitana scenarija, dodaje, znao je da je priča i sam film nešto novo i svježe u hrvatskoj kinematografiji, no kad te trebao tumačiti lik sina, ipak je bio skeptičan. Kasnije, prepustio se vodilji dvojice redatelja, tako da film, ocijenio je, pleše po rubu, no ne prelazi granicu.
Idejna nit vodilja je bila da je obitelj represivni sustav, a redatelji su htjeli reproducirati predbozicno raspoloženje u kojem nerijetko vlada nervoza, zbog svih sitnica i detalja koje treba napraviti. Također, pokazali su kako ljudi pred tiraninom pokleknu, umjesto da reagiraju; tu prepoznajemo trenutak konformizma.
