Obljetnički izdavački pothvat hvalevrijedan – prva je asocijacija na najavu o reizdanjima prvih dviju knjiga iz serijala Žuti titl, kao i novu, treću knjigu, koja zaokružuje priču izdanja koja su predstavljena i promovirana na nedavno održanom Interliberu u Zagrebu.

Velimir Grgić i Marko Mihalinec – autori knjiga o filmovima vratili su se s trećim naslovom kako bi zatvorili trilogiju i ujedno proslavili dvadeset godina od objave prvog originalnog izdanja. Ovog puta knjigu su naslovili »50 najboljih nikad snimljenih filmova svih vremena«.

Pravi trenutak

Dakle, da ponovimo gradivo – zašto ste i kako prije 20 godina krenuli u tandemu Grgić-Mihalinec u taj vaš nesvakidašnji svijet mašte koji je za posljedicu imao ne samo izvrstan odjek u čitatelja nego i da je Žuti titl – Drugačija filmska enciklopedija dobitnik Nagrade Kiklop 2005. godine?

GRGIĆ: Zašto je dobro pitanje. Nisam siguran da smo na to ikada odgovarali – uvijek bi pitanje bilo »kada« i »kako«, ali »zašto«… Pa vjerojatno zato što smo osjećali neobjašnjivu potrebu da to učinimo, kako to već ide kada čovjek nešto stvara: film, glazbu, knjigu, crtež…

Nismo osjećali da postoji tržišna praznina koju treba popuniti, nego da u sebi nosimo jako puno odgledanih filmskih minuta koje bi bilo lijepo nekako podijeliti sa svijetom. Nismo tada još ni znali koliko ćemo toga, radeći na knjigama, ali i poslije na websiteu, pogledati i naučiti, što i jest bila najljepša stvar tog putovanja.

Na kraju smo se odlučili na format knjige s listama, kojima ćemo predstaviti filmove koji su nas obilježili na jedan autentični, potpuno gledateljski način – pamćenjem kroz scene, kadrove, boje, okuse, mirise, detalje…

Nije to bila filmska trivija, kako su je neki krivo shvatili, nego filmski trenutci koji ostaju. Svi smo bili u situacijama kada se nismo mogli sjetiti nekog naslova u društvu, pa bismo ga pokušali približiti prisjećanjem na ono što je ostalo utisnuto u pamćenje, »e sjećaš se onog filma kad vukodlaku eksplodira glava« i sl.

Također, taj jezik i stil pokušali smo zabilježiti na papiru. Razgovorni i bez cenzure.

MIHALINEC: Ranih dvijetisućitih u intervjuu s Velimirom, koji sam radio kao Plazmatick, a vezano uz moju glazbenu produkciju, shvatio sam da je i on u Požegi gledao i uživao u istim filmovima kao i ja u Zaprešiću.

Mene je filmski oblikovao osam godina stariji bratić Predrag, koji me u eri VHS-a posjeo kao klinca pred TV i tjerao da gledam sve i svašta na školskim praznicima u ranim osamdesetima. Prvi film kojeg se sjećam je »Mad Max«. Imao je odličan i šaren ukus, pa me izložio klasicima i bizarlucima i sigurno mi je već tada upalio maštu i fantaziju.

Nažalost, Predrag, ili Prejo, kako smo ga zvali, preminuo je od posljedica prometne nesreće s nepunih 20 godina i Žuti titl je s moje strane posvećen njemu kao nikad mu izgovoreno: Hvala!

Nakon intervjua i zbližavanja počeo sam hengati kod Velimira u njegovu malom unajmljenom stanu u Tkalči, gdje smo prvo trejdali divikse, a onda i zavrtjeli »Komandosa« i »Nindžu osvetnika«. Tu se negdje rodila ideja o knjizi jer smo okupili zajebantsku ekipu koja nam je donosila filmove iz kućnih arhiva i iz videoteka s trajnih posudbi.

Te matineje su postale večeri zabave s jako puno smijeha, kao kad gremlini gledaju Snjeguljicu.

S vremenom se Žuti titl pretvorio u svojevrsnu antologiju, jedinstvenu i u svjetskom kontekstu. Može li se zaključiti da ste zapravo ako ne baš stvorili onda svakako odgojili jedan naraštaj koji je film počeo percipirati i o njemu razmišljati jednako kao i vi koji ste mu podarili »smjernice« Žutim titlom…?

MIHALINEC: Meni je to prva knjiga koju sam pisao i malo je reći da nisam imao očekivanja oko prijema ili odjeka. Ideja je bila jednom trećinom odati počast stvarima uz koje smo rasli, a za koje se pokazalo da u elitističkim krugovima nemaju umjetničku vrijednost niti su vrijedne spomena, trećina Azija i trećina nova žanrovska strujanja s raritetnim iskopinama.

Mediji su odabrali tu trećinu nostalgije i po principu »Američki nindža« je bolji od »Građanina Kanea« izgradili nam medijsku sliku, što je očito bio dobar benzin za promociju, jer je Žuti titl uskoro doslovno iskakao iz paštete.

Dosta su pomogli i kužeri, kojima se gadilo kako smo se uopće usudili staviti filmska enciklopedija u naslov, jer – samo je jedna filmska enciklopedija – ona doktora Peterlića! U to vrijeme je domaća produkcija bila izuzetno inertna i uspavana, televizijski izbor bio je ne preširok, krenula je internetizacija Hrvatske, a mi smo nekima bili knjiga i stranica žanrovskih preporuka.

Preko web-stranice dali smo prostora nepoznatim mlađim snagama koje danas rade odlične projekte i stvari. Primjerice, Velimir je više istraživao opskurnu Aziju i giallo i to su bili vrlo čitani tekstovi za ono vrijeme, također je dignuo tekstualni spomenik redatelju Stjepanu Sabljaku.

Ja sam pokrenuo rubriku intervjua i moj prvi veliki intervju bio je s Kristijanom Milićem, tada nepoznatim mladim redateljem, pa sam ekipu filma »Slice of Life« maksimalno ispromovirao preko svih naših kanala, s Darijom Lonjakom sam radio prvi veliki specijal-intervju za Žuti titl web, još dok je bio apsolvent na Akademiji. Bili smo medijski pokrovitelji filma »Hostel« i odveli dvoje čitatelja na tjedan dana u Bratislavu.

I otad smo putovali filmskim festivalima, bili medijski partneri, družili se s bitnim i utjecajnim svjetskim imenima iz filmske industrije. Dvadeset godina poslije, uz sva terenska filmofilska iskustva, i dalje vjerujem da je Charles Bronson jednako važan u svijetu filma kao što su to Malcolm McDowell i Alain Delon.

GRGIĆ: Podržavali smo azijski film u prezentu, jer je tada bio najbolja stvar na svijetu, a također iskapali skrivene rudnike prošlosti, što je mnogima, koliko i nama, otvaralo vidike u svim smjerovima, natrag i naprijed.

Meni je i danas najveći honorar kada netko priđe i kaže: »Zavolio ili zavoljela sam te i te filmove zbog vas…« Ili: »Vaše su mi knjige obilježile mladost.« Dobro, to manje, jer se onda osjećam posebno star. (smijeh)

Ponuda koja se ne odbija

Kako je »sazrela« ideja da se ide u reizdanja, jesu li prva izdanja rasprodana? Što zapravo donose reizdanja prva dva Žuta titla? Navodite u promotivnom materijalu kako se reizdanja vraćaju u boji, s novim formatom i dizajnom, ekskluzivnim dodatcima, UI ilustracijama i halucinacijama… Konkretno, nešto više o tome?

GRGIĆ: Ono što se još da naći u AGM-ovim knjižarama iz starih zaliha je sve od originalnih izdanja, skladišta su prazna, a kako smo nekoliko puta čuli da postoje ljudi koji svako malo pitaju gdje mogu kupiti prva dva Žuta titla, počeli smo kuhati ideju o reizdanjima. Bio je to produžetak ideje o novoj knjizi, koju smo prošlog ljeta počeli planirati kao prigodno obilježavanje 20. godišnjice Žutog titla. I rodila se rođendanska trilogija! Logično je da nove knjige ne mogu biti iste kao one prije 20 godina, crno-bijele i prepune screenshotova s diviksa. A kada nam je novi izdavač Rockmark ponudio opciju boje, odlučili smo to maksimalno iskoristiti.

MIHALINEC: Imali smo sreće, pa su prve dvije knjige objavljene s jako puno zaslonskih snimki, screenshotova, koje su podložne zaštiti autorskih prava. S vremenskim odmakom mi se čini kako su one, pogotovo u »Povratku«, zasjenile tekstualni sadržaj.

Kao profesionalac u marketinškoj industriji, od početaka eksperimentiram i s alatima umjetne inteligencije, pa sam predložio da obje knjige osvježimo, ovaj put u mom prijelomu i kreativnoj direkciji.

Kako i dolikuje reizdanjima, dodatci su apsolutno potrebni, pa smo odabrali drage intervjue s web-stranice, izbačene scene, slike, UI halucinacije, odnosno pogreške strojnog učenja i nadrealne pogreške nastale prilikom generiranja slika, a kojih sam veliki fan.

Na sve tri knjige radio sam punih 60 dana i u procesu je generirano 10.000 vizuala, dvije-tri verzije layoutsa, nekoliko varijacija naslovnica itd… Jako sam zadovoljan rezultatima i kao autor i kao oblikovatelj te vjerujem da je trilogija Žuti titl našla dobru sredinu kombinacije ljudsko-strojno u odnosu teksta i slike te da ni jedno ne prevladava, nego je komplementarno i dobro se dopunjuje.

Bez Rockmarka bi ovakav posao bio nemoguć, stoga mu beskrajno hvala na mudima da objave ovaj eksperiment i da maksimalno i bez fige u džepu stane iza ovih izdanja, a opet ne štedi na kvaliteti tiska ili papira, pa smo uspjeli dobiti krajnju cijenu od 19,90 eura za knjige od 220 stranica punog kolora i na stripovskom papiru.

I hvala legendarnom uredniku Kruni Lokotaru, koji je davno uredio prva dva Titla, koji nam je preporučio Rockmark za novog izdavača!

Što se tiče trećeg dijela Žutog titla, podnaslov knjige glasi: »50 najboljih nikad snimljenih filmova svih vremena«! Zvuči provokativno, kako ste došli na tu i takvu ideju, pojasnite malo cijelu priču o tome…?

MIHALINEC: Moj primarni posao je multimedijalni producent i njega radim devetnaestu godinu preko Dizajn studija Mihalinec. Tražio sam praktičnu primjenu alata umjetne inteligencije, s kojima se družim od početaka i njihovih beta-verzija.

Žutom titlu je 20. rođendan, pa sam predložio da trojka bude slavlje filma, afirmativna i ozbiljna filmofilska knjiga krcata referencama, klasicima, ali i beskrajno maštovita, što ćemo postići UI generatorima teksta u slike.

Nakon kratkog zbrajanja pluseva i minusa u kratkoj online-konferenciji dogovorili smo se da idemo s takvim konceptom. Moj je prijedlog bio da prepolovimo izbor filmova – Velimir u svom miru i potpunoj slobodi napiše svojih 25, a ja ću svojih 25.

Nakon tekstova sam punom parom radio na generiranju plakata i zaslonskih snimki. Imam tendenciju k apstraktnom, ali sam odabrao populistički i manje artističan pristup, možda i banalniji, ali vjerujem da je to najbolji put za trojku.

Početna nam je ideja bila da layout bude poput kataloga filmskog festivala – autentičan i realan, kao da je riječ o stvarnim filmovima. U prijelomu sam ipak dao nešto više žute i odabrao malo ležerniji pristup, jer ipak je to Žuti titl!

Ostalo je puno neiskorištenih vizuala, pa je najbolji dio završio u posebnim dodatcima na kraju knjige. Velimir je koncipirao podnaslov »50 najboljih nikad snimljenih filmova« u duhu prethodnika, a Krešo iz Rockmarka je nakon kratke verbalne prezentacije kratko rekao: Može, idemo sa svim! Ostalo je povijest.

Stvarnost je u mašti

S nazivom »50 najboljih nikad snimljenih filmova svih vremena« u svezi: naizgled me je takav vaš koncept formativno podsjetio čak i na Jorgea Luisa Borgesa i njegova djela poput »Opća povijest gadosti«, »Povijest vječnosti« i »Izmišljaji«. Bogres je, naime, kao i vas dvojica, na spektakularan način miješao fikciju i stvarnost, pa je u njegovim djelima teško razlučiti što je istina, što stvarni lik, stvarni podatak o nekome ili nečemu, a što izmišljaj, dosjetka, svojevrsni »dupli pas« s čitateljima… Vaš komentar na tu moju više opasku nego pitanje?

GRGIĆ: A što reći, osim da je veliki kompliment staviti nas u istu rečenicu s Borgesom. Imamo mi još toga zajedničkog s argentinskim majstorom: i nas je, kao njega, nekako zaobišla Nobelova nagrada! (smijeh)

MIHALINEC: Kompliment i pol, i hvala na tome! U tom duhu: Stvarnost je iluzija izazvana nedostatkom mašte.

Uzimajući u obzir i prva izdanja i sad ova nova reizdanja, kao i treći dio Žutog titla, kakva su očekivanja, napose od publike, ali i od kritike. Stari fanovi će vjerojatno biti oduševljeni, no mogu li knjige, ovakvom formom i sadržajem, zainteresirati i nove, mlade generecije, s obzirom na to da 90 posto njih danas klika po mobitelima umjesto da čita knjige? Naravno, mogu ih čitati i na mobitelu…

MIHALINEC: Po prioritetima – prvo je Rockmark, jer nam je maksimalno izišao u susret, a vjerujem da i dalje postoji dovoljan broj ljudi koji će nas podržati, pogotovo s ovako korektnom i prihvatljivom cijenom, pa ćemo imati prostora i za neke nove knjiško-multimedijalne projekte.

Publika – trojka je afirmativna, antihejterska i filmofilska knjiga (otud i poljupci na naslovnici) i volio bih da i dalje imamo i njegujemo takvu publiku. Profesionalna kritika – uvijek dobrodošla, makar i pozitivna.

GRGIĆ: Neka kupe knjigu, fotkaju stranice, pa čitaju s ekrana! (smijeh) Osim toga, ako žele čitati s ekrana, mogu baciti oko na naš web-site Fanomanija.com. Tamo s Borisom Proleom i Martinom Milinkovićem pišemo o filmovima, serijama, stripovima, pa čak i o videoigrama, a nešto od toga se može online pogledati i igrati.

Mogu li se sva tri Žuta titla očekivati i u inozemnim prijevodima, s obzirom na tematiku i vaš unikatni koncept, pretpostavljam da će biti zainteresiranih…?

GRGIĆ: Voljeli bismo da se sve tri knjige rašire svijetom. Sad je samo pitanje kako to pretvoriti u stvarnost. Ali potrudit ćemo se.

MIHALINEC: Da, to bi bila kruna ove filmofilske avanture – kakav bi pothvat bio da doživimo Sottotitolo Giallo ili Gelber Untertitel, ili Sous-titre Jaune. A tek globalno, poput Legenda Amarela ili Kiiro no sabutaitoru. A dvije i pol milijarde bi nas moglo čitati kao Huángsè zìmù ili Peela Upasheershak.

Uvijek i samo ljubav

Što dalje, koji su i kakvi planovi, što je još ostalo u prošlosti da bi uskoro moglo osvanuti u budućnosti, u Žutom titlu br. 4, ili ste zapravo sve rekli, napisali, prezentirali, pa ovako zaokružena cjelina ne traži više nikakve dopune?

MIHALINEC: Kao trilogija zaokružena je cjelina o filmu. Sad dalje po holivudskom receptu u eksploataciju i spin-offove (prequel – crtići koji su doveli do Žutog titla – He-man, Vitezovi orijenta, Stripy, Gustav, A je to, Bipsići, Štrumfovi, Blufonci, Cipelići, Čarobna šuma, Mali leteći medvjedići, Ralph Bakshi…), pa spin-off stripovi (Crumb, Hermann, Pratt, Dilan Dog, Srebrni letač, Mister No, Manara, Bilal, Moebius, Hogar strašni…), pa specijal-serije (Twin Peaks, Sjever i jug, Six Feet Under, Velika pljačka kladioničara, Planet majmuna, Knight Rider, A-Team, Miami Vice, Breaking Bad, Strange Angel, See, Expanse, Star Trek…), a ja bih možda najstrasnije volio igrice (Street Fighter, Super Mario, Kobra, Komandos, Rambo, Wizard of Wor, California Games, Doom, Wolfenstein, Monkey Island, Full Throttle do novih Days Gone, Red Dead Redemption 2, GTA 4, 5 i 6, Metal Gear Solid, Alan Wake 2, Chants of Sennaar, Trek To Yomi…).

Ako se isplatimo Rockmarku i nađemo dovoljno publike, ideja imam k’o u priči.

GRGIĆ: Bilo bi blesavo kvariti trilogiju, pa ako ikada i bude četvrte knjige, neka se zove »Žuti titl 436«. A koji će joj podnaslov biti, tj. o čemu će biti…, to je trenutno jasno koliko i to hoće li je biti.

Zaključno, kakva bi bila vaša poruka i fanovima Žutog titla, i onima koji će to tek postati, i svima drugima koji vole filmove, glazbu, masovnu popularnu kulturu…?

MIHALINEC: Poruka je uvijek ista – samo ljubav!

GRGIĆ: Volite filmove, glazbu, sebe i jedni druge.