Ovih dana u Splitu na Marulićevim danima u rukama nam se našla knjiga Grozdane Cvitan »Trajni sukob s Nečastivim: Ivo Brešan«. Završni dio knjige posvećen je Brešanovoj sobi, koja je na njegov rođendan, 27. svibnja, prošle godine otvorena u foajeu Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku. Memorijalna soba koncipirana je na temelju ostavštine Ive Brešana, koju je gradu Šibeniku darovao njegov sin, redatelj Vinko Brešan. Iz Brešanove radne sobe iz stana na šibenskom Šubićevcu u Brešanovoj sobi u šibenskom HNK-u nalaze se tri police za knjige, namještaj u malom radnom prostoru, dijelovi privatne biblioteke, izdanja njegovih i djela Jele Godlar Brešan. Brešanova soba realizirana je kao muzejski podsjetnik na velikog pisca. Izloženo je, među ostalim, i ukoričeno izdanje antologijske drame »Predstava ‘Hamleta’ u selu Mrduša Donja«, a uz fotografije i plakate Brešanovih predstava može se vidjeti i njegov stol na kojem je pisaći stroj po licenci Erika 10 Biser (zvan Biserka) proizveden u tvornici »Slavko Rodić« u Bugojnu. Spomenimo i izloške nezaobilazne za Brešana – 1 litra šljivovice u kutiji (zatvorena) i 1 litra šljivovice (otvorena, »fali tri prsta« kažu znalci, zasad). Na velikoj fotografiji zabilježen je Brešanov posljednji odlazak s neke proslave u kazališnom foajeu – danas Brešanove sobe.

Pred koju godinu Šibenik je odao počast još jednom svojem velikanu – otvorena je multimedijska dvorana koja je nazvana imenom velikog šibenskog umjetnika Arsena Dedića – Kuća umjetnosti Arsen. Zanimljiva je povijest te zgrade – između 1953. i 1956. na mjestu današnje Kuće umjetnosti Arsen gradi se stambena višekatnica za potrebe radnika novoosnovane Tvornice lakih metala »Boris Kidrič«. Projekt četverokatnice s dvosobnim stanovima i stanovima za samce te dvoranom za priredbe, potpisao je jedan od najznačajnijih predstavnika hrvatske moderne arhitekture, Zlatko Neumann.

Zatim je tu bilo »Kino 20. aprila«, koje početkom Domovinskog rata mijenja ime u Odeon, u kojem su redovite projekcije prekinute 1999. godine. Prvi radovi unutar projekta prenamjene Kina Odeon u multimedijsku dvoranu počeli su krajem 2013. godine. I tako je Šibenik dobio Kuću umjetnosti Arsen.
Boravak u Splitu u vrijeme Marulićevih dana iskoristili smo za posjet Galeriji »Emanuel Vidović«, posvećenoj liku i djelu splitskog slikara Emanuela Vidovića, koja je zamišljena kao mjesto sabiranja, obrade, istraživanja, zaštite i prezentacije slikareva materijalnog i duhovnog nasljeđa. Njezin postojeći i potencijalni fundus su umjetnička djela koja ocrtavaju Vidovićev slikarski razvoj od početka do kraja stvaranja te raznovrsni muzejski materijal, koji pridonosi upotpunjavanju Vidovićeve biografije te prati prezentaciju i recepciju njegova djela.

U stalnom postavu primjenjuje se kombinacija tematskog izlaganja i kronološkog slijeda. Vidovićeve slike razvrstane su po tematsko-motivskim krugovima, ali i po stilskim fazama. Zasebnu cjelinu u postavu čine Vidovićevi portreti Splita u crtežu, koji pokazuju slikarovu povezanost sa zavičajem, ali i njegovu, nerijetko osporavanu, vještinu baratanja linijom. Jedan dio izložbenog prostora zauzima i rekonstrukcija Vidovićeva atelijera. Ona je stavljena u funkciju ambijenta-izloška koji ne otkriva samo kontekst u kojem su nastajala umjetnikova djela, nego i simulira dio stvarnih motiva Vidovićeva slikarstva.
Sporedni prostori Galerije, odnosno prostori između katova i hodnici iskorišteni su za prezentaciju dokumentarne građe o Emanuelu Vidoviću.

Na polukatu između prizemlja i prvog kata postavljen je brončani odljev Vidovićeva poprsja, koje je od sadre 1918. godine izradio splitski umjetnik Ivan Mirković. Zidovi stubišta između prizemlja i prvog kata, kao i oni između prvog i drugog kata, ukrašeni su plakatima Vidovićevih izložbi, a između prvog i drugog kata, u niši antičkog zida, izloženo je nekoliko reprodukcija Vidovićevih karikatura.

Sve to navodi na pitanje zašto se Rijeka na sličan način ne prisjeća svojih velikana. Je li Ivan pl. Zajc dobio svoju kuću ili muzej? Romolo Venucci, Vladimir Udatny, Nedjeljko Fabrio…?