Adam Scovell ovih dana za BBC.com podsjeća na 50 godina filma »Kineska četvrt«, nazivajući ga jednim od najboljih kriminalističkih filmova svih vremena, što je dijelom i zbog moćne priče temeljene na stvarnoj povijesti kalifornijskih takozvanih »vodenih ratova«.

»Kineska četvrt« (eng. »Chinatown«) je neo-noir film Romana Polanskog iz 1974. godine koji uključuje mnoge elemente film noira, posebno višeslojnu priču koja je dijelom misterij, a dijelom psihološka drama. U glavnim ulogama pojavljuju se Jack Nicholson (J. J. Gittes), Faye Dunaway (Evelyn Mulwray) i John Huston (Noah Cross). Priča, smještena u Los Angeles tridesetih godina, inspirirana je povijesnim razmiricama oko prava na zemlju i vodu koje su bjesnjele u južnoj Kaliforniji tijekom 1910-ih i 1920-ih, a u kojima je William Mulholland zastupao interese Los Angelesa u osiguravanju prava na vodu u Owens Valleyju.

Film je nominiran za jedanaest Oscara, a pobijedio je u kategoriji najboljeg originalnog scenarija za Roberta Townea. »Kineska četvrt« je 1991. izabrana za čuvanje u Nacionalnom filmskom arhivu Kongresne knjižnice Sjedinjenih Američkih Država kao kulturno, povijesno ili estetski značajno djelo. To je jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih filmova Romana Polanskog i vjerojatno najslavniji noir film postnoirovskog perioda. Začeo ga je scenarist Robert Towne, a njegov Oscarom nagrađeni tekst učinio ga je najprestižnijim scenaristom novog Hollywooda sedamdesetih i danas se smatra primjerom »savršenog scenarija«, no u njegovom konačnom oblikovanju nepotpisan je sudjelovao i sam Polanski.

Nastavljajući se na svoj »prvi pravi« američki film »Rosemaryna beba«, gdje su sva zbivanja bila sagledana iz perspektive glavne protagonistice, Polanski je odlučio korigirati Townejev tekst tako da svi događaji budu viđeni iz očišta glavnog lika. Bilo je to sukladno romanima najistaknutijeg autora hard-boiled krimića Raymonda Chandlera, a da bi naglasio subjektivnost perspektive Polanski je koristio i takozvane polusubjektivne kadrove, snimane preko ramena odnosno dijela leđa glumca, tako da su istovremeno i subjektivni i objektivni. Riječ je i o jednom u nizu filmova Polanskoga sa središnjim ili bitnim, više ili manje jasno postavljenim likom žene-žrtve, koji je ovdje sugestivno utjelovila Faye Dunaway.

Jack Nicholson izvrstan je u ulozi nepokolebljivog, tipično noirovskog privatnog »njuškala«, no poseban bonus je maestralan nastup slavnog redatelja Johna Hustona u dijaboličnoj roli Noaha Crossa. Kako je istaknuto u opisu Kina Tuškanac, njegov nastup ima i metatekstualni karakter s obzirom na to da je Huston autor niza klasičnih noir filmova.

Podsjetimo ukratko na radnju filma. Privatni detektiv Jake Gittes vodi agenciju koja se uglavnom bavi pribavljanjem dokaza bračnih nevjera. U ured mu dolazi žena koja traži da uhodi njezina supruga Hollisa Mulwraya, glavnog inženjera gradskog ureda za vodovod i struju, koji navodno ima ljubavnicu. Gittes prihvaća slučaj, no Mulwray biva ubijen, a detektiv shvaća da žena koja ga je angažirala nije supruga ubijenog.

Prava inženjerova supruga kći je moćnog bogataša Noaha Crossa s kojom Gittes započne ljubavni odnos, te pokušava otkriti što se krije iza ubojstva njezina supruga. Tragovi upućuju na skandal u gradskom vijeću.

Unatoč ozbiljnoj suši i skupom prijedlogu za gradnju nove brane (plan kojem se Mulwray pasivno suprotstavlja), Odjel za vodoopskrbu i električnu energiju noću izbacuje pitku vodu u ocean. Gittes počne otkrivati intrigantni skandal o vodi. Pregledavajući nasade naranača, presreću ga i pretuku bijesni uzgajivači koji mu kažu da je Odjel za vodoopskrbu dignuo u zrak rezervoare za vodu i otrovao izvore. Cross i njegovi partneri prisilili su farmere s njihove zemlje kako bi je mogli jeftino otkupiti.

Nakon gradnje nove i kontroverzne brane i sustava za vodu, preusmjeravajući veliki dio vodenih zaliha Los Angelesa na tu zemlju, njoj će se dramatično podignuti vrijednost. Kako Cross ne želi nikakve tragove tih transakcija, udružio se sa zajednicom umirovljeničkih domova tako da su njihovi mnogi stari stanovnici, od kojih se jedan spominje među osmrtnicama, zakonski, ali nesvjesni vlasnici zemlje. Gittes suoči Crossa s optužbom za ubojstvo, koje je bilo rezultat svađe između Crossa i Mulwraya oko Crossove prijevare grada uz pomoć Mulwrayevih pomoćnika… Na kraju filma shrvanog Gittesa tješe njegovi pomoćnici, koji mu predlože da ode uz rečenice: »Zaboravi, Jake. To je Kineska četvrt.«

Kako u svojem tekstu ističe Adam Scovell, i 50 godina kasnije »Kineska četvrt« još uvijek je redovita točka razgovora u popularnoj kulturi. Film je ukazao na prljave poslove iza transformacije Los Angelesa u veliko urbano središte, crpeći inspiraciju iz izvornih kalifornijskih »ratova za vodu« koji su izbili na prijelazu u 20. stoljeće.

To se dogodilo kada je Odjel za vodoopskrbu Los Angelesa kupio dio zemlje u istočnoj Kaliforniji kako bi preusmjerio vodu te kako bi zadovoljio rastuću populaciju, na štetu ruralne zajednice kojoj je oduzimao opskrbu. »Kineska četvrt« posuđuje neke aspekte života građevinskog inženjera Williama Mulhollanda, kontroverzne osobe koja je bila prvi nadzornik vodovodnog sustava Los Angelesa i zadužena za izgradnju akvadukta kako bi osigurala dovoljnu opskrbu grada vodom. Sve je to pomoglo osjećaju autentičnosti filma do točke u kojoj su njegove mračne fikcije utjecale na percepciju stvarne povijesti grada.

Likovi Hollisa Mulwraya i Noaha Crossa su reference na glavnog inženjera Odjela za vodoopskrbu i električnu energiju Los Angelesa Williama Mulhollanda (1855. – 1935.) – ime Hollis Mulwray djelomični je anagram za Mulholland. Ime Noah je referenca na poplavu – kako bi se sugerirao sukob između dobra i zla u Mulhollandu. Mulholland je bio dizajner i inženjer Akvadukta Los Angeles, koji je prenosio vodu iz Owens Valleyja u Los Angeles. Brani koju su Cross i grad htjeli graditi suprotstavio se Mulwray iz konstrukcijskih i sigurnosnih razloga. Mulwray kaže kako neće ponoviti istu pogrešku kao kad je gradio prethodnu branu, koja se urušila i ubila stotine ljudi. To je izravna aluzija na katastrofu Brane St. Francis. Branu je osobno pregledao Mulholland prije nego što se katastrofalno urušila sljedećeg jutra, 12. ožujka 1928. godine. Više od 450 ljudi, od kojih su većina bila školska djeca, poginulo je tog dana, a grad Santa Paula je urušen. Incident je okončao Mulhollandovu karijeru.

»Kineska četvrt« je bila prvi dio planirane trilogije Roberta Townea o liku J. J. Gittesa i vladi Los Angelesa. Drugi dio, »Dva Jakea«, govorio je o Odjelu za prirodni plin u Los Angelesu u četrdesetima. Režirao ga je Jack Nicholson, a objavljen je 1990. Međutim, kritički i komercijalni neuspjeh drugog filma pomrsio je planove za snimanje »Cloverleafa«, filma o razvoju sustava autocesta u Los Angelesu krajem četrdesetih. Robert Towne je rekao kako je naslov i slavni dijalog, »Što si radio u Kineskoj četvrti?/Što je manje moguće«, preuzeo od mađarskog policajca iz Odjela za poroke koji je radio u Kineskoj četvrti.

Policajac je Towneu objasnio kako je složeni niz dijalekata i bandi u Kineskoj četvrti Los Angelesa omogućavao policiji da zna jesu li njihove intervencije u Kineskoj četvrti pomogle žrtvama ili su iskorištene od strane kriminalaca, pa je policija odlučila kako je najbolje poduzimati što je manje moguće akcije.

Spomenimo i to da se Polanski pojavljuje u cameo ulozi gangstera koji poreže Gittesov nos. Efekt je postignut posebnim nožem, koji je uistinu mogao porezati Nicholsonov nos da ga Polanski nije držao pravilno. U tradiciji koju Polanski pripisuje Raymondu Chandleru, svi događaji iz filma vidljivi su subjektivno kroz Gittesove oči, primjerice, kad Gittes padne u nesvijest od udarca, film iščezava i otkriva se kad se on budi.

Phillip Lambro originalno je angažiran da napiše glazbu za film, ali ga je u posljednji trenutak odbio producent Robert Evans, ostavivši Jerryju Goldsmithu samo deset dana da napiše i snimi novu.

Ovo je bio posljednji film koji je Roman Polanski snimio u Sjedinjenim Američkim Državama. Godine 1977. je uhićen i osuđen zbog nezakonitog seksualnog odnosa s maloljetnicom.

Smatra se da je »Kineska četvrt« zanimljivo ostvarenje zasnovano na poetici, ugođaju i pripovjednim obrascima film noira, dojmljivo sugerirajući prošlost ugođajem prožetim fatalizmom i cinizmom. Tome pridonose glazba, fotografija s uporabom narančastoga filtera, scenografija te odmjereno maniristična gluma, a posebice je hvaljena i ritmična režija s uočljivim elementima modernističkoga stila.