Novi dugometražni film redatelja Nevija Marasovića, „Pamtim samo sretne dane“, premijerno je prikazan u riječkome Art-kinu, uz gostovanje autorske ekipe.

Nakon projekcija na prošlogodišnjem Pulskom filmskom festivalu, Zagreb Film Festivalu te beogradskom FEST-u, Marasovićev nagrađivani i hvaljeni film o svojevrsnom pogledu unatrag na ono proživljeno, jednoga starca, oduševio je i riječku publiku.

Nakon projekcije filma, kako to obično biva, autorska je ekipa imala kratak razgovor u kojemu se dotaknula procesa rada na filmu, a Marta Ban iz Art-kina naglasila je da riječko kino prati redateljev rad od samih početaka, jer „uvijek donosi nešto novo i iznenađujuće“.

U tom smislu redatelj je, odgovarajući na pitanje kako se odlučio snimiti film o osobi koja u poodmakloj dobi gleda unatrag na svoj život, kazao da je ideja došla spontano, nakon jedne večere u restoranu u kojem se radnja filma i odvija, nakon čega su scenarist i on išli raditi na filmu „iz duše, iz osjećaja“, „po nekoj intuiciji“.

Glede odabira glavnog glumca naglašava da u regiji nema mnogo glumaca koji imaju iznad osamdeset godina, a mogu nositi cijeli film, pa je odabira pao na Radka Poliča, koji je nakon pročitana scenarija pristao glumiti u filmu, no nažalost, priča, već je prije početka snimanje bio narušena zdravlja, te nije vidio uspio vidjeti finalnu verziju filma koji se snimao nedjeljama.

Uz redatelja i producenticu Ninu Petrović premijeri su prisustvovali i glumci Janko Popović Volarić i Leon Lučev koji su se također osvrnuli na proces sada, sam scenarij, kao i na glumu Radka Poliča koji je, kako ističe Popović Volarić, most koji ih je sve povezao.

Drugi glumac, Lučev, prvi je puta film pogledao upravo u Rijeci, pa nije znao što očekivati, no film ga je, govori, duboko dirnuo, predivan je, te svojevrsna posveta jednome od najvećih jugoslavenskih glumaca – Poliču.

Na pitanje o budućim planovima, Marasović otkriva da je njegov novi film „Šlager“, stilski nastavak njegova filma „Vis-À-Vis“ iz 2013. godine, već snimljen, a bit će prikazan na Pulskom filmskom festivalu.

Radnja filma „Pamtim samo sretne dane“, prati životnu priču starijeg gospodina (Radko Polič) dok sjedi u restoranu i sluša rasprave ljudi za susjednim stolovima.

Restoran postaje mjesto i trenutak s kojega se osvrće na svoj život, odnosno čekaonica za drugi svijet, a gosti toga restorana predstavljaju njega i njegovu užu obitelj tijekom bitnih životnih trenutaka, koji su ga pretvorili u čovjeka kakav je bio na kraju života.

Starac je prisiljen te događaje gledati objektivno, sa strane, kao svojevrsni sudac i porota tragičnog života punog žaljenja, gorčine i krivih odluka.

Kako je rekao u povodu izlaska novoga filma redatelj Nevio Marasović tema filma je „univerzalna životna priča“.

Život, smrt, žaljenja, greške, sve ono što gledamo pogotovo kad je život pri kraju. To je drugačije od bilo čega što sam radio, film je unikatan po radnji, ideji i stilu. Bio je jako veliki rizik tako nešto raditi, no po dosadašnjim reakcijama gledatelja i kritičara mislim da smo uspjeli ono što smo naumili, ističe Marasović.

U filmu je svoju posljednju ulogu odigrao veliki slovenski glumac Radko Polič, a kritika navodi kako je Pamtim samo sretne dane ”sjajan, potresan, emotivno razdoran i pametan film” (Zrinka Pavlić, Tportal.hr), ujedno redateljeva ”čudesna posveta s ljubavlju i poštovanjem” glavnom glumcu (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija) u ”kojem ima mnogo sentimentalne metaforičnosti” (Maja Car, Večernji list).

Uz slovenskoga glumačkog asa, generacijski različitu ekipu čine i Toma Medvešek, Lana Meniga, Roko Juričić, Tena Nemet Brankov, Marko Petrić, Tara Thaller, Stjepan Perić, Dado Ćosić, Tihana Lazović Trifunović, Janko Popović Volarić, Leona Paraminski, Ivana Starčević, Leon Lučev, Goran Bogdan, Nina Violić, Živko Anočića, Jelena Miholjević, Alma Prica, Franjo Kuhar, Goran Grgić, Milan Štrljić, Vinko Kraljević, Doris Šarić Kukuljica, Zdenko Jelčića te nagradom Europske filmske akademije ovjenčani Zlatko Burić.

Direktor fotografije je Damir Kudin, scenarist Gjermund Gisvold, producentica je Nina Petrović, montažer Tomislav Pavlic, scenografkinja je Iva Rodić-Novak, kostimografkinje su Katja Šunjić-Kudin i Katarina Zaninović, skladatelji Nenad Sinkauz i Alen Sinkauz, dizajner zvuka je Frano Homen, majstorica maske Tamara Radinger, a Vladimir Dostal i Boris Petrlić iz Woosh studija potpisuju vizualne efekte, te Saša Jungić.