Je li Netflix dar s neba za sve ljubitelje dobrih (imanje dobrih) serija i filmova, ili čudovište koje će uništiti i konvencionalne televizije i kino distribuciju? Umjesto pokušaja odgovora na to teško pitanje, stiže nova vijest koja ide malo na stranu prve iznesene tvrdnje.

Naime, objavljeno je da je Netflix potpisao ugovore s nekoliko francuskih filmskih cehova kojim se obavezuju na ulaganje u francuski i europski film. To će biti učinjeno na način da 4 posto svojih prihoda ostvarenih u Francuskoj „vrati“ tako što će taj novac (riječ o minimalno 40 milijuna eura), uloži u francuske filmove koji će prvo igrati u francuskim kinima, a nakon 15 mjeseci Netflix dobiva ekskluzivno pravo da ih stavi na svoju platformu u trajanju od daljnjih sedam mjeseci.

Ono što je u ugovornim klauzulama dosta bitno, dio ovog novca ići će niskobudžetnim filmovima, 17 posto od 40 milijuna eura mora biti potrošeno na filmove s budžetom manjim od 4 milijuna eura što je dobra injekcija za nezavisni film.

Netflix je prva striming platforma s ugovorom ovakve vrste s francuskim filmskim cehovima i organizacijama za štićenje interesa francuske kinematografije. Isto tako, Francuska je jedina europska država koja ima ovakav ugovor s bilo kojom TV platformom.

No, ovo ne bi trebao biti kraj, već neka  vrsta početka, s obzirom da iza ovih ugovora ne stoji (samo) dobra volja već i novi zakonodavni okvir koji je postavila Europska komisija svojom Audiovisual Media Services direktivom (AVMS). Kao i u nekim drugim slučajevima s tehnološkim gigantima i društvenim mrežama, uvijek protekcionistički nastrojena Francuska prva je požurila implementirati direktive kroz vlastiti zakon.

Rezultat je tu, propozicije ugovora su razrađene do u detalje i čini se da su na ovaj način sve strane sretne. Država štiti svoju filmsku industriju, filmašima, posebno nezavisnim svaki je novi euro dragocjen, a Netflix će za relativno mali novac dobiti ekskluzivni novi sadržaj na francuskom jeziku što je svakako plus za njihova frankofonska tržišta.

Uostalom, iako je zakonska obaveza (koju će nakon Netflixa u Francuskoj morati pratiti i drugi striming servisi), najveći operater ove vrste može gledati na ovo kao na dobro ulaganje. Iako na papiru davanje 40 milijuna eura produkcijama nad kojima nema kreativnog utjecaja izgleda kao prilično krupan novac, treba se samo podsjetiti da je to kap u moru godišnje potrošnje Netflixa na proizvodnju vlastitog sadržaja i koprodukcije. Naime, Netflix je na sadržaj na ovaj ili ovaj način prošle godine potrošio čak 17 milijardi dolara.