PR Sunce mamino
Film »Sunce mamino« seciranjem jedne životne situacije kritički zahvaća mnogo više; dotiče se pitanja različitih vrsta ljubavi, morala, iskrenosti, odgoja te obiteljskih odnosa koji nedvojbeno utječu na psihičko zdravlje pojedinca
povezane vijesti
PULA – Oznaka su ljetnih mjeseci topliji dani popraćeni suncem koje budno grije sve površine, a ponajviše one urbanih predjela. Zagrijalo je ljetno sunce tako, u filmu »Sunce mamino«, i beogradske urbane međustambene prostore na kojima se kuju planovi i promišljaju potezi o ljubavnome životu šesnaestogodišnjaka Relje.
Tinejdžerski pogled
Treći je to dugometražni film srpskog redatelja i scenarista Koste Đorđevića (»Reži«, »S/kidanje«), koji je na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu prikazan u sklopu manjinskih koprodukcija (Kinematografska kuća i domaća Marinis Media na čelu s Ivanom Marinić Kragić), a donosi pogled na život iz one tinejdžerske vizure, iz onih nerijetko problematičnih formativnih godina u kojima se svijet gleda na specifičan način.
A takve su i godine protagonista Relje, jer brzina kojom on ulijeće u stan u stambenoj zgradi, u kojem živi s četrdesetšestogodišnjom majkom Olgom i mlađim bratom, te izlijeće iz njega na neki od krovova među zgradama, možda je najbolji pokazatelj njegova stanja – posvemašnje zbunjenosti, neprilagođenosti i izmještena fokusa. A fokus je, kao što to biva u tinejdžerskim godinama, na svemu drugome osim na onome na čemu treba biti, no najčešće na ljubavi. I Relja je ludo zaljubljen, što vidimo već na samome početku, u uvodnoj špici koja u svojstvu prologa prikazuje mladića koji promatra jedan otvoren prozor kroz koji se, potpomognuta vjetrom, ukazuje bijela zavjesa.
Motivska strategija
Film počinje gotovo »in medias res«, pa odmah na početku dobivamo informaciju o trenutnoj obiteljskoj situaciji, kao i o samome protagonistu – Relja (Pavle Čemerikić) i njegova anksiozna majka (Branka Katić), koji se nalaze u stanu preminule bake ne slažu se najbolje, a sudeći po majčinoj reakciji, nisu ni financijski nešto imućni. Iako, majčin odgovor »nemam« nije nužno znak neimaštine, već može upućivati na tipičan odnos majka-(tinejdžersko)dijete u kojemu dijete, ne bi li zadovoljio svoje želje i(li) hirove, pita još. Njegov je tinejdžerski hir osvajanje srca željene Ane. No u ovome slučaju zbog odlaska bake Reljine ljubavne maštarije zadobit će novi smjer i novu motivsku strategiju – osvojiti Anino srce pod svaku cijenu, makar to značilo i hinjenje želje da se pokojnoj baki organizira dostojan ispraćaj, što Reljina majka zbog narušena odnosa s vlastitom majkom odbija.
S obzirom na samu radnju filma, žanrovski ga možemo označiti kao dramu koja nosi i one humorne elemente, odnosno kao »coming of age« film ili dramu s »bildungs« karakteristikama u kojima scenarističkim, režiserskim i dramaturškim zahvatom dobivamo uvid u jedan specifičan period protagonistova života u kojemu razni uzroci i posljedice bivaju evidentno premreženi.
Kompleksna životna situacija
Koliko je period u protagonistovu životu, osim primarne oznake starosne dobi, bitan, možda najbolje pokazuje njegova kompleksna situacija koja je premrežena ljubavnim interferencijama, odnosom s majkom i s bratom, s najboljim prijateljem koji mu pomaže u različitim smicalicama kojima pokušava stvoriti pogodne uvjete za svoje ljubavnoosvajačko djelovanje, kao i općenito odnosom prema obiteljskoj situaciji u čijem je prvom (pozadinskom) planu smrt bake i njegovo shvaćanje toga trenutka, dok je u drugome njegovo shvaćanje očeva odsutstva (za koje ne saznajemo točan razlog, no moguće da se radi o razvodu).
S jedne strane majka, s druge strane baka, a s treće strane djevojka Ana (Radaković) koju toliko želi, ili odnosi koje možemo iskazati u koncentričnim krugovima, punktirani su jednim motivom koji se na različite načine razlaže do samoga kraja – ljubav. Protagonist, s ciljem da osvoji djevojku, kreće u svoju tajnu misiju organiziranja bakina sprovoda. Iako je njegov motiv za takav čin posve drukčiji od onoga moralno ispravnoga, za razliku od majke, koja godinama nije bila u kontaktu s vlastitom majkom, pa takvo što, uz objašnjenje da naprosto nema vremena, odbija, Relja pak tim činom dolazi do katarzične spoznaje o nužnosti majčinske topline i ljubavi koja je očigledno u nekom periodu izostala. Umjesto osvajanja djevojke, Relja se zbližava sa svojom majkom, koja, iako će sama za sebe reći da nije loša, dotad djeluje negativistički (auto)destruktivno. A u odnosu majka-sin, posebice kad se radi o dvama sinovima, malodobnom sinu i onome u tinejdžerskim godinama, ipak treba jedan toplinski smjerokaz koji upućuje dijete u željenome smjeru. Iz toga dakako proizlazi i simbolika naslovne sintagme; uz to što upućuje na poznati roditeljski razgovorni topos, na ljetno vrijeme i na sunce, još više upućuje na razliku početak-kraj i na činjenicu da je sin (ipak) uspio ugrijati majčino srce.
Premreženi odnosi
Uz primarno ocrtavanje odnosa Relje i bližnjih, tu su i odnosi Relje s ostalim odraslima, poput bakine susjede, djelatnice u pogrebnom poduzeću ili pak prijateljeve majke s kojom se dobro slaže, na temelju kojih se također, dodatno, oprimjeruju relacije stariji-mlađi, kao i suština onih toplih odnosa i(li) razumijevanja i njihove uloge u životu tinejdžera. A s inverzivnim slaganjem s majkama onoga drugog i sami će se u jednome trenutku složiti i Relja i Ivan. Film je, s ciljem (d)ocrtavanja protagonistova stanja u većem dijelu pomalo distanciran, no na kraju ipak emocionalno sustiže.
Postizanje atmosferičnosti
Uz signaliziranje o ljubavi u tinejdžerskim godinama, moralnim pitanjima o dostojanstvenom ispraćaju pokojnika, tu je i pitanje psihičkog stanja pojedinca u ključnim formativnim godinama koje ne samo da se ogleda i na primjeru lika Relje koji djeluje nefokusirano, zbunjeno, neprilagođeno te kao da u ponekim trenucima gubi kontakt sa stvarnošću, već i u liku prijatelja Ivana (Murić) koji se, slično Relji, ne slaže baš s majkom (što se dade iščitati, iako taj odnos nije odveć zaokružen), a očigledno ima i kakvih psihičkih smetnji, iracionalnih strahova ili paničnih napadaja koje liječi sedativima i antidepresivima što će ih kao protuuslugu kriomice uzeti Relja iz majčine ljekarne. Upravo je taj čin uzimanja i davanja nepropisanih lijekova prijatelju, malodobnoj osobi, pokazatelj da Relja svoj cilj, u kojemu mu kontinuirano pomaže i Ivan, želi ipak želi ostvariti pod svaku cijenu, pa i onu da lažima namakne novac od starije susjede, kao i po cijenu prijateljeva psihičkoga zdravlja.
Ono djetinje trčanje i prisvajanje mahom krovnih urbanih blokova glavnoga srpskog grada izravno postulira s protagonistovom situacijom i njegovim životnim preokupacijama, u čemu dakako pomaže kamera promišljenih kutova, kretnji i planova koja ga prati negdje između ulice i stana, mahom u njegovim špijunskim aktivnostima kojima pokušava doskočiti ljubavnoj zavrzlami i nemoći da postigne željeno. Također, dopisivanju njegova stanja i postizanju atmosferičnosti pridonose i (poetično) sugestivni noćni kadrovi zgrada, gdjekad lokalnoga parkova ili zelenja, neonskih ulica, kao i protagonista uhvaćena u kontemplativnom trenutku. Sve to, i danju suncem okupani prizori betonskih zgrada i oni manji mjestimični međuobjektni nokturalni prizori, ostavljaju dojam životnoga ljubavnog zanosa, lepršavosti i vedrine, kao i stalne odgode žarko željenoga, čemu pomaže i glazbena podloga – numere »All I Have«, »Sa balkona« te ponajviše naslovna »Ti i Ja« benda Nipplepeople & Filipa Mitrovića.
Film »Sunce mamino« stoga seciranjem jedne životne situacije kritički zahvaća mnogo više; dotiče se pitanja različitih vrsta ljubavi, morala, iskrenosti, odgoja te obiteljskih odnosa koji nedvojbeno utječu na psihičko zdravlje pojedinca, podjednako i onog tinejdžerske dobi i onoga starije dobi. Također, film u jednome segmentu pokazuje i to da, koliko smo god genetski uvjetovani i u ponašajnim obrascima sličimo svojim roditeljima, priliku da budemo bolja verzija sebe (i ispravimo pogreške) ima svatko od nas – baš kao Relja i njegova majka. Nepodnošljiva težina jedne tinejdžerske ljubavi i nepretenciozan uradak za ležerno gledanje.