Ovogodišnja je dodjela Oscara, u usporedbi s prošlom ekscesnom, prošla mirno, a favoriti su na kraju i trijumfirali. Rekorder po broju nominacija bio je film »Sve u isto vrijeme« (»Everything Everywhere All at Once«) Daniel-Daniel redateljskog dvojca koji je uz jedanaest nominacija osvojio čak sedam nagrada – za najbolji film, najbolju žensku ulogu, najbolju sporednu žensku, najbolju sporednu mušku ulogu, montažu, najbolji scenarij te za najbolju režiju. Film je dosad, uz Oscare, osvojio ukupno više od tri stotine raznih nagrada, uključujući SAG te nagrade udruženja američkih redatelja, producenata i scenarista, što ga u konačnici svrstava među najnagrađivanije filmove u povijesti.

U povijesnome smislu Oscari se ove godine ističu po tome što je Yeoh prva Azijatkinja koja je osvojila tu nagradu za najbolju žensku ulogu, a druga nebijelkinja, nakon Halle Berry. Također, u kontekstu dodjele te nagrade ovo je i prva godina da su čak dvije Azijatkinje nominirane u istoj kategoriji, onoj za sporednu žensku ulogu – Stephanie Chau za ulogu kćeri u »Sve u isto vrijeme« i Hong Chau za ulogu medicinske sestre u drami »Kit«.

Multiverzum

Redatelji, popularno zvani Daniel-Daniel, točnije Daniel Scheinert i Daniel Kwan, svoju su karijeru započeli snimanjem glazbenih videa koji su bili nominirani i za Grammy, odvojeno su režirali epizode nekih televizijskih serija, a prvi dugometražni film im je »Swiss Army Man« (2016.), za koji su napisali i scenarij. Već su tim filmom pokazali režiserske tendencije i/ili afinitete u smislu žanrovskih pretapanja i sklonosti k onom nadrealnom, što se unekoliko preslikava i u njihovome novom filmu »Sve u isto vrijeme«, žanrovski heterogenoj i vrlo kompaktnoj smjesi koja, valja istaknuti, nije za svakoga, no svakako uspjela jest.

Radnja filma, dakle, donosi priču o kineskoj imigrantkinji Evelyn Wang (Michelle Yeoh), koja s mužem Waymondom (Ke Huy Quan) i kćeri Joy (Stephanie Hsu) živi na kalifornijskoj adresi. Praonica rublja ispod njihova stana donosi profit i život znači, no posljednjih godina obitelj financijski ne stoji najbolje. Iako vidljivo rastrgana između posla te života majke i žene, Evelyn očigledno pokušava (za)držati sve konce u rukama, a u, kako možemo vidjeti, općoj ludnici njihova kći Joy dodatno zakomplicira situaciju time što nakon majke i djedu Gong Gongu (James Hong), koji dolazi u posjet, želi predstaviti svoju djevojku Becky (Tallie Medel). U tom trenutku zbog kćerina slabog kineskog intervenira Evelyn, što dodatno produbljuje postojanu problematiku odnosa majke i kćeri i nerazumijevanja i/ili određene distanciranosti.

U (d)ocrtavanju ludnice koja vlada u životu Evelyn intenzitetski je kap prelila porezna službenica, to jest revizorka Deirdre (Jamie Lee Curtis), koja im prijeti oduzimanjem jedinoga izvora prihoda – praonice. U tom ključnom trenutku, koji može značiti i potpuni slom, protagonistica posve neočekivano dobije mogućnost rješavanja tog problema, no ne onako kako je možda priželjkivala, već u multiverzumu koji nudi bezbrojne mogućnosti i odvodi je na jedinstveno (životno) putovanje omeđeno granicama onog paralelnog, iako određujućeg, opet – (sve)mogućeg.

Aktualna priča

Narativno vrlo složen, moguće za koga i konfuzan, film je idejno podijeljen u tri dijela – »Everything«, »Everywhere« i »All at Once« – a prati protagonisticu Evelyn na njezinome putu kroz multiverzum. Postavljen u okvir suvremenosti, u kojem, osim obiteljske problematike, tematizira i problem manjinskih skupina, imigranata u SAD-u, film i time i smještanjem u mrežu paralelnih svjetova donosi vrlo aktualnu priču koja korespondira s trenutačnim stanjem. Problem marginalaca i došljaka u SAD-u jasno je naznačen u dijelu u kojem Evelyn govori kćeri da porezna inspektorica konstantno radi probleme kineskoj zajednici, u činjenici obiteljske nezavidne financijske situacije, kao i činjenici da se, osim primarno praonicom rublja, protagonistica bavi svime i svačime. Idejno uokvirivanje protagonističina života poslovnim problemom s poreznom službom, koji se ističe kao primaran, te narativnim okidačem koji je odvodi na neviđene i neočekivane puteve, poslužilo je kao dodatno podrcrtavanje kompleksnosti njezina života i situacije u kojoj se našla i koja je sve više stišće. Osim poslovnog problema s praonicom rublja koja ne ide najbolje, protagonistica i na osobnome planu također ima probleme koji su, čini se, dugo potiskivani – problem sa suprugom i problem u odnosu s kćeri.

Što se tiče protagonistice i njezina odnosa s kćeri i mužem, kao i obiteljskog portreta, posve je jasno da je upravo ona ta koja sve rješava i ona koja za sve mari; reklo bi se »željezna ruka« i medijator, glava obitelji, dok je njezin suprug pak onaj koji je u modusu životne zaigranosti ili, vidjet ćemo kasnije, samo načina na koji se nosi s teretom života, te onaj koji je neravnopravno prati. Odnos s kćeri također je poljuljan, i to ne zbog kćerinih odabira koje majka odobrava, već zbog tijekom vremena izgubljene komunikacije i/ili pokvarena odnosa, što rezultira majčinim nerazumijevanjem. Glede oba odnosa, onoga s mužem i s kćeri, problem je evidentno iste prirode, jer protagonistica silom obaveza ne nalazi vrijeme za sebe ni za ponovno uspostavljanje nekad dobrih odnosa.

Uloge za pamćenje

U tumačenju Evelyn, Michelle Yeoh zaista je besprijekorna, a svojeg je Oscara mukotrpnim dugogodišnjim radom itekako zaslužila; konkretno, u ovom je filmu uspjela minuciozno prikazati cijeli koloplet emocija i/ili različitih strana ličnosti svojega lika, pa tako vidimo onu sigurnu, odrješitu Evelyn koja samo misli da ima sve konce u rukama, zatim prestrašenu, akcijom/dinamikom pogonjenu koja (još jednom) izvrsno donosi »martial arts« trenutke, no vidimo i emocionalnu Evelyn koja se slama pred težinom života, propuštenim prilikama i narušenim obiteljskim odnosima. Konceptualno-filozofski, film djeluje gotovo hamartijski, jer sve što joj se događa, pa i koji krivi odabir ili postupak, produkt je jednostavno kompleknosti života, a njezina je krivnja ona nehotimična.

Također, i Ke Huy Quan, koji je dobio Oscara za glavnu mušku ulogu, izvrsno tumači muža koji izaziva simpatije, no kasnije poziva na suosjećanje, a lik njezine kćeri izvrsno tumači Stephanie Hsu, posebno dobro u dramskim trenucima. Iako Hsu nije uspjela izboriti Oscara za sporednu žensku ulogu, zasluženo ga je dobila Jamie Lee Curtis za ekspresivno i sugestivno portretiranje porezne revizorke Deirdre. Iako njezin lik unekoliko upućuje na ono groteskno ili karikaturalno, izvedba je zaista jedna od onih koje će se pamtiti, posebice onaj upečatljiv trenutak u kojem i tonom i facijalnom ekspresijom vrlo naglašeno govori obitelji poreznih dužnika: »It does not look good«.

Da se Evelynin američki san rasplinuo kao Potemkinov san pokazuju i kratke analepse koje nas vraćaju u prošlost, recimo djetinjstvo, u trenutak otvaranja praonice te u vrijeme njezine trudnoće. Što se idejnoga kontrahiranja stvarnosti tiče, odnosno prelaska u druge svjetove, neobična je radnja ta koja je transcendira u ono paralelno, a to paralelno simbolizirano je sjećanjima, nadanjima, htijenjima, onime propuštenim i mogućim, pa je tako, između ostaloga, vidimo kao kuharicu, akcijsku/martial art junakinju, glumicu. U poveznici s time, to jest s ulogama koje protagonistica preuzima, film se stoga može i žanrovski odrediti, no može se i temeljem sagledavanja cjeline, pa se tako radi o drami, znanstvenoj fantastici, obrascima akcijskoga filma te elementima komedije. Dakle, film se žanrovski generalno može odrediti kao drama s elementima komedije, uz elemente ostalih, spomenutih, žanrovskih obrazaca, ili kao akcijski znanstvenofantastični film.

Žanrovski kolaž različitosti

Da je riječ o maštovitome i žanrovski vješto spojenome kolažu različitosti dokazuje i činjenica da su u okviru igranoga filma također u jednome dijelu spretno izvedeni i elementi animiranoga filma. Također, osim tih elemenata filmom vlada ozračje apsurda ili bizarnoga, što se prepoznaje u motivima prstiju koji postaju hot dog, zatim dilda, bagela koji djeluje kao kakva prijeteća sila i dvaju kamena koji razgovaraju. Razgovor između protagonistice i supruga, kao i protagonistice i kćeri, (raz)otkriva filozofsku suštinu filma koji je ipak možda najbolje poentiran u razgovoru dvaju kamena koji ističu koliko smo mali spram beskonačnosti svemira, a svako novo otkriće samo je podsjetnik koliko smo – i mali i glupi.

Tema multiverzuma relativno je nedavno došla u fokus kad su medijski giganti poput Facebooka najavili njegovo pokretanje, a filmski je to dosad najviše obrađeno u Marvelovom univerzumu. Usporedno s ostalim tehnološkim i inim otkrićima, pojedinac danas, i temom multiverzuma, dobiva sve više uvida u brojne i neviđene mogućnosti, a upravo na filozofskoj ravni, to jest idejnoj podlozi mogućnosti, beskonačnosti, apsurdnosti života, trenutaka, postupaka i odabira film se, dakle, smjestio. Također, s obzirom na arhivske/izvorne dijelove u kojima vidimo glumicu Yeoh, kao i njezine »martial arts« trenutke, možemo ustvrditi da film ima i metatekstualnu notu, što je referenca na njezinu karijeru (u akcijskim hongkoškim filmovima). Uz to, i glumac James Hong je i sam povukao moguću paralelu s njegovim likom u filmu »Velika gužva u Kineskoj četvrti«, što dodatno potvrđuje mogućnost metatekstualnog sagledavanja djela.

Kirurški precizna montaža

S obzirom na razne priče i multiverzumske preinake i/ili prijelaze koji generiraju događajnost i dinamiku, i kirurški precizna montaža koja je vrlo ritmički ujednačena zadobiva oblik stalnoga prijelaza, poentiranja i (raz)otkrivanja. Naime, već sam uvod filma i dio s ogledalom u kojem vidimo sretnu obitelj, a treska ga prekida te kamera ulazi u ogledalo te potom u prostor obitelji Wang, jasno daje naznaku kakva nas montaža očekuje. Također, vrlo su zanimljivi montažni prijelazi/skokovi u smislu asocijativnih spona, pa tako multiverzum u kojem imamo glumicu te nagli pokret glavom znak su za prijelaz u multiverzumsko »prelistavanje« te potom u početnu realnost protagonistice, to jest univerzum u kojem je i sve započelo. Takvi se prijelazi ponavljaju, pa imamo relaciju šuma-zatvor-stan-bagel svijet, a zanimljiv je i početni diskontinuitet, odnosno fragmenti paralelnih svjetova prikazani u formi razbijenog stakla. Kroz film se proteže izvrsna glazbena podloga eksperimentalnog benda Son Lux koja se sjajno uklopila u ovo originalno žanrovsko ostvarenje, pa generira događajnost, začudnost, ono bizarno, no i daje izvrsnu dramsku podlogu za glumačku nadogradnju.

S obzirom na brojnost multiverzuma, Daniels dvojac je beskonačne mogućnosti i potencijalni narativni kaos pretvorio u vješto izvedeno i dobro osmišljeno koherentno ostvarenje koje ima duboku egzistencijalističku i nihilističku potku, a presvučeno je obiteljskom problematikom i traumom. Film »Sve u isto vrijeme« je, dakle, žanrovski heterogena smjesa, konceptualno i/ili idejno vrlo određeno i usmjereno djelo suvremene i aktualne tematike koje na vrlo promišljen način obrađuje ono primordijalno. Ujedno zbunjujuć, kaotičan, bizaran, apsurdan, smiješan, predivan, dirljiv, zanimljiv, višeslojan i višeznačan, sve je to »Sve u isto vrijeme«, jedan od najoriginalnijih filmova snimljenih dosad, koji je već ušao u anale filmske povijesti.