BERLIN – Svečano otvaranje 74. Berlinskog filmskog festivala obilježilo je nekoliko prosvjeda izvan i politički govori unutar Berlinale Palasta.

Na obližnjem Potsdamer Platzu jedna je grupa protestirala s natpisom »Nema sjedalice za fašiste«, što je referiralo na pozivnice za svečano otvaranje koje je festival poslao političarima iz stranke AfD, no kasnije ih ipak povukao, a drugi su prosvjed organizirali filmski radnici koji su zahtijevali bolje radne uvjete.

Istovremeno, na crvenom tepihu ispred Berlinale Palasta oveća grupa filmaša također je demonstrirala protiv AfD stranke, uzvikujući: »Branite demokraciju!«

Na taj način začinjeno svečano otvaranje Berlinalea nije ništa neobično. Berlinski filmski festival je poznat kao najpolitičniji filmski festival koji zauzima čvrsti stav protiv svih oblika diskriminacije i zauzima se za međukulturalno razumijevanje.

Ove je godine, naravno, vrlo mnogo pažnje zaokupio i izraelsko-palestinski sukob koji je cijelu situaciju malo zakomplicirao. Naime, njemačka vlada koja je primarni financijski pokrovitelj Berlinalea, zbog svega što je nacistička Njemačka učinila Židovima stoji službeno na njihovoj strani, dok festival ipak želi dati više prostora Gazi i palestinskom pitanju, naglašavajući svoje suosjećanje sa svim žrtvama.

Dva dana prije početka festivala grupa festivalskih radnika potpisala je otvoreno pismo festivalu da treba učiniti mnogo više te također zahtijevati da se odmah prekine rat u Gazi i puste svi taoci.

Međunarodni žiri

Nakon političkih govorancija u dvorani, napokon je došao red i na filmski dio programa pa je prvo predstavljen međunarodni žiri kojim predsjedava glumica Lupita Nyong’o (prva crnkinja na toj funkciji) te ostalih šest članova žirija: glumac i redatelj Brady Corbet (SAD), redateljica Ann Hui (Hong Kong, Kina), redatelj Christian Petzold (Njemačka), redatelj Albert Serra (Španjolska), glumica i redateljica Jasmine Trinca (Italija) i spisateljica Oksana Zabuzhko (Ukrajina).

A prije nego je započela projekcija filma »Small Things Like These« kojemu je pripala čast da otvori 74. Berlinale, predstavljena je naravno filmska ekipa na čelu s Cillianom Murphyjem, koji je nasmijao cijelu dvoranu svojim odgovorom na pitanje bi li više volio dobiti Oscara (»Oppenheimer«) ili Zlatnog medvjeda. »Volio bih dobiti oba«, rekao je bez razmišljanja.

Uz Cilliana Murphyja publici su predstavljene i glumice iz filma Eileen Walsh i Emily Watson, redatelj filma Tima Mielants te jedan od producenata filma, Matt Damon. »Small Things Like These« (»Male stvari poput ovih«), koji je također u glavnom natjecateljskom programu festivala, je irsko-belgijska koprodukcija, a snimljen je po istoimenom romanu irske spisateljice Claire Keegan.

Film se bavi takozvanim Magdalenskim praonicama, koje je vodila irska Katolička crkva i u kojima su kao roblje držane mlade djevojke koje su zatrudnjele izvan braka, a djeca su im se nakon poroda bez ikakvog pitanja oduzimala. Ovim bezbožnim nedjelima Crkva se bavila gotovo dva stoljeća od 1820. – 1996., a društvo je jednostavno bilo slijepo i gluho.

Nehumano kršćansko društvo

Glavni lik filma Bill Furlong je prodavač ugljena, obiteljski čovjek i otac pet kćeri. Igrom slučaja postaje svjedok onoga što se događa u lokalnom samostanu i iako mu svi govore da se ne miješa i gleda svoja posla, njegov moral i svijest mu to ne dopuštaju. Radnja filma se odigrava u malom irskom mjestu, godina je 1985. i radi se o samo nekoliko dana prije Božića što nam, na svoj način, stvara još jasniju sliku prikaza potpuno disfunkcionalnog i nehumanog kršćanskog društva.

Belgijski redatelj Tim Mielants i Cillian Murphy sreli su se radeći na britanskoj seriji »Peaky Blinders« i nakon toga su stalno tražili novi zajednički projekt. Knjiga Claire Keegan svidjela se obojici i Murphy je uspio kupiti autorska prava za ekranizaciju, te zaposlio dugogodišnjeg suradnika Enda Walsha da napiše scenarij.

Onda se dogodio »Oppenheimer« i Murphy je na snimanju filma sreo Matta Damona, koji je sa svojim prijateljem Benom Affleckom upravo otvarao producentsku kompaniju. Ukratko, tako je nastao ovaj mali, no snažan film o traumi, krivnji i velikoj irskoj sramoti.