Najsvečaniji dio Cinehilla uvijek je uručivanje festivalske Nagrade 50 godina koju je iz ruku Igora Mirkovića, direktora festivala, primio legendarni srpski glumac Bogdan Diklić. Spomenuta nagrada tradicionalno se dodjeljuje ljudima koji su se svojom polustoljetnom karijerom zauvijek upisali u povijest filmske umjetnosti, a sama nagrada stara je koliko i festival, koji ove godine obilježava svoje 26. izdanje.

Ovog je puta s razlogom dodijeljena Bogdanu Dikliću koji je rođen 1953. u Bjelovaru gdje je proveo djetinjstvo i školovanje, sve do odlaska na studij u Beograd, koji je postao njegovim drugim domom.

Još danas snažno je vezan uz svoj rodni kraj te koristi svaku priliku kako bi navratio u Bjelovar, gdje je i započeo glumačku karijeru te otkrio ljubav prema filmskoj i kazališnoj umjetnosti: »Prvo kino u kojem sam bio je bivše kino Partizan, prvo kazalište u kojem sam bio kao gledatelj je današnji Dom kulture.«

Anegdota s frizerkom

Svijet kazališta sudbonosnom igrom slučaja otkrila mu je mlada frizerka kada ga je odvela na predstavu kako mu ne bi bilo dosadno dok je mama bila na frizuri. Anegdota je to koje se još danas rado sjeća.

Naime, nije to nužno bila ljubav na prvi pogled. Uznemiren prizorom u kojem se glumac na pozornici spremao stolicom »udariti« glumicu, mali Bogdan glasno je uzviknuo i zaplakao te su ga morali izvesti van. Bio je to tek početak cjeloživotne ljubavi.

U pedeset godina zavidne karijere ovaj svestrani kazališni, filmski i televizijski glumac ostvario je više od 200 uloga u nekima od najpopularnijih regionalnih filmova, serija i predstava, a njegovo prijateljstvo s Motovun Film Festivalom krenulo je od samih festivalskih početaka.

Naime, Bogdan Diklić prvi je gost koji je stigao na Motovun Film Festival, u povodu projekcije sada već kultne crne komedije »Bure baruta« (1998.) redatelja Gorana Paskaljevića.

Došavši nekoliko dana ranije, Diklić je bio tu kada je festival napravio svoje prve korake, a slično se ponavlja i sada jer je prvi gost Cinehilla, koji se ove godine prvi put u cijelosti odvija u Gorskom kotaru, upravo Bogdan Diklić.

Brojne uloge i nagrade

O Diklićevom bogatom glumačkom doprinosu napisana je čitava monografija, pod naslovom »Bogdan Diklić: Iz snova u život«, iz pera velikog filmskog kritičara i povjesničara Petra Volka. Njegova filmografija krcata je klasičnim ostvarenjima i naširoko popularnim filmovima i serijama koji su ostavili dubok trag na filmskom krajoliku zemalja bivše Jugoslavije.

Prvu veću ulogu ostvario je u kultnoj seriji »Grlom u jagode« (1976.), dok mu je širu slavu donijela popularna komedija »Nacionalna klasa« (1978.).

Uslijedile su uloge u još danas omiljenim klasicima kao što su »Maratonci trče počasni krug« (1982.) Slobodana Šijana, »Variola vera« (1982.) i »Sabirni centar« (1989.) Gorana Markovića, »U raljama života« (1984.) i »Za sreću je potrebno troje« (1985.) Rajka Grlića, »Balkanski špijun« (1984.) Dušana Kovačevića, urnebesni »Mi nismo anđeli« (1992.) Srđana Dragojevića, »Ničija zemlja« Danisa Tanovića (2001.), »Gori vatra« (2003.) Pjera Žalice, »Sivi kamion crvene boje« (2004.) Srđana Koljevića, »Grbavica« (2006.) Jasmile Žbanić i brojnim drugim ostvarenjima. Naravno, Diklić ima i niz uloga u TV-serijama, od megahita »Južni vetar« ili također vrlo uspješnih »Bunar«, »Tunel«, »Tajkun«, »Odmori se, zaslužio si«…

Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja za svoj umjetnički rad. Za ulogu Slavka u »Obrani i zaštiti« (2013.) Bobe Jelčića, koji je prikazan i na Berlinaleu, Diklić je ovjenčan Zlatnom arenom i Srcem Sarajeva, a Zlatnu arenu dobio je i za sporednu ulogu u komediji »Sedamdeset i dva dana« (2010.) Danila Šerbedžije.

Godine 2019. dobio je i Nagradu »Pavle Vuisić« Udruženja filmskih glumaca Srbije, a Nagrada 50 godina dodijelila mu se u suradnji s Društvom hrvatskih filmskih redatelja.