Tamo negdje oko „Dijamanti su vječni“, sedmog uprizorenja Jamesa Bonda početkom 70-ih godina prošlog stoljeća Sean Connery nije skrivao da mu slavna filmska franšiza već ide na živce. Rečenica  „uvijek sam mrzio tog prokletog Bonda, volio bih ga ubiti“ citira se dan danas. Istina je da je Connery s nećkanjem prihvatio tu ulogu u vrijeme dok je još bio relativno nepoznato ime i borio se za svoje mjesto pod suncem kao priučeni glumac čije djetinjstvo i mladost nije sugeriralo da bi mogao postati jedan od najvećih zvijezda velikog ekrana. Naime, rođen u Edinburghu u obitelji niskog staleža, oca vozača kamiona i mame čistačice, Connery je krenuo od nule prema vrhu s gomilom prijeđenih neobičnih životnih stepenica i sudbinskih koraka. Radio je kao raznosač mlijeka, kao zidar, lakirao je mrtvačke sanduke…Sa 16 se prijavio u mornaricu i tko zna bi li ga svijet ikad upoznao da tri godine kasnije iz vojske nije otpušten zbog čira na dvanaestercu.

Vitak i zgodan, s metar i 90 visine, Connery je puno pažnje posvećivao izgledu, bavio se body buildingom pa je početkom 50-ih bio i među tri u svijetu u toj disciplini na Mister Universe natjecanju. Igrao je i nogomet. Legenda kaže da je bio na rubu potpisivanja profesionalnog ugovora, ali je mislio da u desetak godina karijere neće osigurati egzistenciju pa se okrenuo glumi.

Nema spora da je prve uloge na kazališnim daskama dobio zahvaljujući samo svojoj impresivnoj fizičkoj pojavi. Prva takva je bila uloga statista u mjuziklu „South Pacific“. No, em je Connery imao sreće da se nađe na pravom mjestu u pravo vrijeme, em je vrijedno učio i napredovao u svemu čemu se posvetio. Tako je od statista čija je uloga pokazivanje tijela, vrlo brzo došao do govorne sporedne uloge, da bi sljedeću sezonu u edinburškom „King’s“ kazalištu već dogurao do glavne role u predstavi. Kad se jednom dohvatio dasaka koje život znače, više ništa nije prepuštao slučaju. Uhvatio se ozbiljno djela Shakespearea, Ibsena, Prousta, Tolstoya, Joycea…, i odlučio pokazati svijetu da se iza njegove sexy vanjštine krije karakterni glumac.

No, u sljedećih deset godina njegova je karijera napredovala puževim koracima pa je morao uzimati poslove sa strane, među njima i čuvanje djece prijateljima iz šou biznisa.  Michael Caine, još jedna britanska filmska legenda i njegov prijatelj iz ranih dana, rekao je da se u njegovom društvu nije potezalo pitanje Bonda. „Njegovi glumački potencijali su bili daleko iznad Bonda, ali dogodilo se da on postane sinonim za Jamesa Bonda. Šetao bi ulicom i ljudi bi naglas vikali kako ide James Bond. To ga je posebno živciralo“ – prisjetio se kasnije Caine objašnjavajući Conneryev neobičan odnos prema ulozi koja ga je izbacila u orbitu najzanimljivijih filmskih lica 60-ih godina.

Ne postoji mnogo uloga gdje se može spojiti seksipil, karizma i glumačka uglađenost s dozom grubosti kao u priči o misterioznom tajnom agentu. Nema sumnje, ako je Connery zaslužan što je agent iz romana postao fenomen na velikom platnu, onda je uloga Jamesa Bonda ta koja mu je kupila kartu za put prema interesu velikih studija i najvećih redatelja njegovog doba. Što god Connery mislio o Jamesu Bondu kao karakteru i filmskom konceptu, u njegovoj dugoj filmografiji nema mnogo uloga koje su zasjenile njegove izvedbe u ranim filmovima o agentu 007.

Sean Connery je imao dugu i plodnu karijeru u kojoj je snimio 70-ak filmova. Zanimljivo, izuzev Jamesa Bonda, u većini filmova u kojima je nastupio, a danas ih smatramo remek-djelima ili izvanrednim trenucima filmske umjetnosti, igrao je sporedne uloge. U nastavku je izbor deset naslova koje se isplati (ponovno) pogledati i prisjetiti se osebujnog lika i djela ovog karizmatičnog glumca. James Bond franšiza je isključena jer bi zauzimala skoro pola liste, a i izbor je relativno jednostavan. Ovisno o ukusu, neizostavna lektira su: Goldfinger (1964.), U službi njenog Veličanstva (1969.), Dr. No (1962.) i Iz Rusije s ljubavlju (1964.)

The Hill (1965.)

Sidney Lumet je jedan od redatelja s kojima je Connery kroz desetljeća radio najviše. Slučaj će htjeti da se nije pojavio ni u jednom od njegovih redateljskih vrhunaca (The Pawnbroker, Serpico, Dogday Afternoon, Network, The Verdict), no ova ratna drama omogućila je Conneryu da pokaže svu raskoš svog glumačkog talenta u okolnostima suprotnim glamuru Jamesa Bonda. Film prati skupinu britanskih vojnika u pustinji sjeverne Afrike za vrijeme 2. svjetskog rata zatvorenih zbog nediscipline i dezerterstva. Connery je u središtu priče kao bivši narednik  koji je zaglavio jer je napao nadređenog časnika iz moralnih razloga. Zajedno sa svojim supatnicima trpi ponižavanje i svakodnevno mučenje od strane sadističkog zapovjednika. U filmu gdje nema ništa osim surove prirode i surovosti ljudske naravi, Connery daje najbolje što ima u portretiranju vojnika sa stavom.

The Offence (1973.)

U još jednoj suradnji s Lumetom, Sean Connery glumi policijskog detektiva koji gazi po tankoj liniji nezakonitog kako bi došao do priznanja. Godine gledanja ubojstava, silovanja i drugih nasilnih zločina utjecale su na mentalno stanje detektiva. Polako gubi razum i u trenutku ludila za vrijeme ispitivanja prebija do smrti osumnjičenika za silovanje…Mračan film i jedna od najzlokobnijih Conneryevih uloga.

The Man Who Would Be King (1975.)

Pod ravnanjem velikog Johna Houstona i uz svoga prijatelja Cainea, Connery je ovdje ostvario jedan od svojih glumačkih vrhunaca. Riječ je o avanturi dvojice bivših dočasnika kojima je Indija postala dosadna, jer se u njoj više nisu mogli ponašati kao banditi (doduše, dobri u duši), niti pronaći načina da dobro zarade, legalno ili ilegalno. Odlaze u afganistansku pokrajinu Kafiristan gdje europska čizma još nije stala i tamo će igrom slučaja postati ono što su i htjeli – bogovi na zemlji. Jedan od „feelgood“, krajnje zabavnih filmova u kojima Connery i Caine nalaze načina da ta zabava ne bude na razini plitkog skeča. Kasnije je i više puta ponovio da mu je to jedan od najdražih filmova u karijeri.

Robin i Marian (1976.)

U drugačijem Robinu Hoodu, junak iz Šervudske šume više nije buntovni mladić koji otima bogatima da bi dao siromašnima već ostarjeli vitez koji se bori za Rikarda Lavljeg srca u njegovim osvajačkim pohodima. Uz sjajnu Audrey Hepburn Connery nam vjerno predočava čovjeka žalosnog zbog svojih loših postupaka i umornog od života uz isukani mač.  Nezasluženo zaboravljena i podcijenjena verzija Robina Hooda.  

Ime ruže (1986.)

Za mnoge najimpresivnija postbondovska rola. U zidinama benediktanskog samostana gdje ljudi dolaze naći Boga, jedan je fratar je došao naći ubojicu. Za slavni Ecov roman se govorilo da je istovremeno leksikon filozofije, povijest religije i detektivski roman. U okruženju slijepe vjere, Connery glumi čovjeka koji donosi glas razuma i teško je zamisliti da bi itko pojavom i glumačkom vještinom mogao to bolje odraditi od njega.

Nedodorljivi (1987.)

Iz fratarske halje Connery se našao u poznatom odijelu policajca. Ovaj put glumi ostarjelog pozornika koji u Chicagu nije mogao napredovati jer se nije prodao mafiji, pa ga je pomalo sram što pripada takvoj policiji. No, novu vatru služenja pravdi u sebi prolazi kad u grad, kojim neformalno vlada Al Capone, dolazi detektiv Eliot Ness s namjerom da tu vladavinu prekine. Remek-djelo krimi žanra Briana De Palme napokon je slavnom Škotu donijelo zlatni Akademijin kipić za sporednu ulogu. Sasvim zasluženo.  

Indiana Jones i posljednji križarski pohod (1989.)

Spielberg je uvodeći oca Indiana Jonesa u franšizu od početka imao Connerya na pameti, no pisac priče, jednako slavni filmaš George Lucas pisao je ulogu zamišljajući da je igra Laurence Olivier. U ulozi naizgled grubog egocentričnog oca koji više mari za sveti gral nego za svog sina, Connery je zablistao kao nonšalantan, duhovit i simpatičan lik. Bez njega „Posljednji križarski pohod“ ne bi bio najbolji film o Indiana Jonesu.

Lov na crveni oktobar (1990.)

Ovo je bilo nešto poput povratka na mjesto nesreće s obzirom da je kao teenager služio tri godine mornarice. U napetoj hladnoratovskoj priči Connery uvjerljivo igra ulogu kapetana na ruskoj nuklearnoj podmornici koji želi prebjeći na američku stranu. Drama je u tome što američka strana sumnja da zapravo želi napasti nuklearnim oružjem. Samo jedan časnik (ovdje sjajni Alec Baldwin), misli drugačije u utrci s vremenom. Connery je ovom ulogom još jednom potvrdio svu raznovrsnost svog glumačkog umijeća.

The Rock (1996.)

Razočarani general sa svojim marincima zauzima Alcatraz i priprijeti da će San Francisco napasti kemijskim oružjem ukoliko vlada ne plati obeštećenje obiteljima marinaca čiji su pripadnici poginuli u tajnim misijama širom svijeta. FBI traži načina da ponovno zauzme bivši zatvor. Tko im može više pomoći negoli jedini zatvorenik koji je uspio pobjeći s otoka i poznaje zatvor kao svoj džep? „The Rock“ je jedini dobar film u filmografiji Michaela Baya. Tome je tako zahvaljujući i činjenici da je Connery u ulozi zatvorenika jednostavno ukrao show, iako i nastup Nicolasa Cagea u najboljoj formi ne treba zanemariti.

U potrazi za Forresterom (2000.)

Film Gusa Van Santa po svojevrsnoj špranci „Dobrog Willa Huntinga”, gotovo je u opreci sa svim gore spomenutim djelima. Melankoličan i topao, vodi nas kroz neobičan odnos ostarjelog povučenog pisca i talentiranog mladog Afroamerikanca čiji se život lomi između košarke i školovanja. Slučaj će htjeti da im se sudbine isprepletu što će iz korijena promijeniti život i jednom i drugom. S obzirom da je nakon ovog filma Sean Connery snimio još samo film nevrijedan spominjanja „The League of Extraordinary Gentlemen“ čisto zbog 17 milijuna dolara honorara, „Finding Forester“ se može smatrati labuđim pjevom dostojnim jedne od najvećih filmskih karijera.