Mnogi se hrvatski glumci i glumice, nakon što steknu glumačku izobrazbu i snime prve kadrove u domovini, odluče karijeru razviti u inozemstvu. Zrinka Cvitešić, Rade Šerbedžija, Goran Višnjić, Luka Peroš ili Zlatko Burić jedni su od onih koji su na različitim inozemnim scenama postigli sjajne rezultate, no uz njih još sijaset domaćih glumaca nastoji ostvariti uspjehe van granica Lijepe Naše.

To je učinio i Ivica Kovačević, ali na svoj način. Ivica se na hrvatskoj sceni pojavio kao plesač, a potom i kao novinar i voditelj. Dvijetisućitih je vodio televizijske emisije poput »Upitnika«, »Hrvatske uživo« i »Glamour Cafea.«

Na poziv prijatelja koreografa Igora Barberića Ivica se na kazališnoj sceni okušao u glumačkoj ulozi, a to je bio i više nego dobar povod za odlazak u Sjedinjene Američke Države. Nakon odlaska »preko bare« počinje stjecati glumačku naobrazbu, a kada je taj zanat ispekao, Kovačević je postao Marc kako se stranci ne bi mučili s njegovim pravim prezimenom.

Danas Ivica Marc u New Yorku, kao što i sam kaže, živi punim plućima, glumi, podučava, vodi vlastiti posao. Ivica je ostvario uloge u filmovima kao što su »Deleted scenes« ili »The Grid«, te u velikom broju serija od kojih se izdvajaju »The Americans«, »Succession«, »Jessica Jones«, »Payback«, »Power«, ali i »FBI: International« – serija u kojoj odred FBI-jevih agenata istražuje kriminal van granica SAD-a, a dijelom je snimana i u Opatiji te Puli.

Ivica nam u ugodnom, ali prije svega poučnom razgovoru približava svoja glumačka iskustva i njujoršku svakodnevicu, a dotakli smo se i Oscara te hrvatskog filma. Ivičina metamorfoza na njujorški način – od Kovačevića do Marca, od osobe bez glumačke naobrazbe do toga da i sam podučava druge.

Vječiti student

U Hrvatskoj ste imali karijeru novinara i televizijskog voditelja, no posljednjih godina razvijate glumačku karijeru, i to pod svjetlima američkih produkcija. Zašto ste glumačku karijeru odlučili usavršiti tek po odlasku preko bare? U kojoj ste školi izbrusili glumački talent?

“Moj glumački put počeo je sasvim slučajno u Zagrebu, kada me prijatelj Igor Barberić pozvao u kazalište Komedija na audiciju za mjuzikl »Chicago«, a nakon toga uslijedio je »Briljantin« te nekoliko epizoda sapunice.

Prije tih iskustava nisam nikada imao priliku izraziti se na sceni na taj način. Ja sam na sceni odrastao, ali kao plesač, te pred kamerama kao novinar i voditelj. Gluma mi je tada bila nešto sasvim novo. Spletom okolnosti dogodio se moj odlazak u Sjedinjene Američke Države i prilika da malo dublje istražim tu novu intrigantnu stranu sebe.

Ivica Kovačević na početku karijere u SAD-u

S glumačkom izobrazbom počeo sam od početaka i osnova. Tri godine sam učio na Meisner konzervatoriju pod vodstvom Maggie Flaningan, jedne od najtraženijih instruktorica te tehnike, a nastavio na raznim radionicama na kojima smo obrađivali Shakespearea i Čehova te sam naposljetku počeo raditi s Kelly Kimball, koja u svom studiju brusi tehnike On-Camera i glumačke improvizacije”.

Što je najljepša, a što najmanje lijepa pojedinost s kojom ste se susreli tijekom poslovne karijere u SAD-u?

“Ono što me najviše oduševljava u Americi i nakon svih ovih godina je bezbroj raznih mogućnosti za usavršavanje u bilo čemu i u bilo kojoj životnoj dobi. Ja sam vječiti student i vjerujem da se čovjek razvija samo učenjem novih vještina i stalnim usavršavanjem.

Mnogi će ljudi reći da je teško biti stranac u novoj sredini, ali, kao što rekoh, meni je to prilika za naučiti nešto novo, koliko god to bilo teško. Tako da nemam nekih negativnih iskustava, no život bez prijatelja i obitelji, bez tog osnovnog sustava podrške, nije bio lak”.

S Radom Šerbedžijom

Je li istina da u SAD-u dolari leže po podu i da ih samo treba pokupiti? Prilika je puno, no i konkurencija je velika, stoga koliko je teško u tom podneblju izgraditi glumačku karijeru. Je li u vašem slučaju sve išlo kao po loju?

“Sjedinjene Američke Države pružaju puno prilika za ostvariti dobru egzistenciju, no to se ne događa bez napora, rada i ulaganja. Ima jako puno prilika i ako želite uspjeti u bilo kojem području, to je svakako moguće, ali ovisi o vama i vašem trudu koji u to uložite. Moja karijera sada super ide, no uložio sam u to godine rada, truda i, najvažnije, upornosti. Sve se može postići, ako se to stvarno želi i ako se uloži trud. Usto, naravno, trebaju postojati određene predispozicije”.

Poziv iz domovine

Jeste li uslijed svoje glumačke karijere dobili poziv hrvatskih produkcija da neki film ili seriju napravite u domovini? Imate li takvu ili neku sličnu želju?

“Još čekam poziv iz domovine! Šalim se, no volio bih surađivati s kolegama iz naših krajeva. Ipak, moja glumačka karijera dogodila se ovdje u SAD-u, stoga nemam baš puno kontakta s industrijom u Hrvatskoj i regiji. Moja želja postoji, stoga vjerujem da će svemir posložiti sve ostalo”.

Sa srpskim košarkaškim reprezentativcem koji igra u NBA Bobanom Marjanovićem, s kojim je dijelio set

Ostvarili ste ulogu i u novom serijalu pod naslovom »FBI: International«, koji se snimao u Puli, Opatiji i još nekim hrvatskim mjestima. Jeste li i vi snimali scene u nekim od tih gradova? Jeste li se pritom osjećali kao da ste, nogometnim rječnikom, na svom terenu?

“»FBI International« se uglavnom snimao u Budimpešti te sam tamo snimao pilot-epizodu, kao i većinu svojih scena. Nisam stoga imao prilike snimati na terenu, pa ni u Hrvatskoj”.

Hrvatska je posljednjih godina postala vrlo pogodna za snimanje. Iskorištava li naša zemlja dovoljno taj svoj glas destinacije popularne za snimanje? Imaju li vaši američki kolege lijepe utiske o Hrvatskoj?

“Svi kolege s kojima sam ovdje radio ili su već bili ili privatno planiraju ići u Hrvatsku. Neki od njih su i snimali tamo. Adam Sandler mi je rekao da je Netflixovu seriju »Murder Mystery« planirao snimati u Hrvatskoj, no da su naposljetku ipak završili u Italiji. Većina je kolega, koji su HBO-ovu seriju »Nasljeđe« snimali u Hrvatskoj, bila oduševljena kada su tamo snimali”.

Rad s mladima

Osim snalaženja pred kamerama, već neko vrijeme predajete glumu. Kako se snalazite u toj ulozi? Zašto vam je ona važna? Po čemu je ona specifična?

“Da, već neko vrijeme predajem glumu za kameru, i to u studiju u kojemu sam bio student. Poziv sam dobio iznenada te sam se neko vrijeme dvoumio, ali su me direktorice Kelly Kimbal i Janine DiTulio razuvjerile s obzirom na to da je uvjet da predajem bio da nikako ne zapustim svoju karijeru.

Ivica Kovačević na snimanjima

Rad s mladim i novim glumcima moja je prilika da dajem natrag sva znanja i iskustva koja sam godinama stjecao i to me jako ispunjava. Usto, pomaganje drugim glumcima da budu bolji istovremeno mi pomaže da i sam budem bolji glumac, da podižem svoju tehniku i svoj pristup radu. To je jedan puni krug davanja i uzimanja”.

Tko vam je za života ili za poslovne karijere dao najbolji savjet? Kako je savjet glasio?

“Uh, toga ima puno. Jedan od najboljih savjeta koji sam ikada dobio je da ne uspijevaju nužno oni najtalentiraniji, nego oni najuporniji. Ovo je vrlo zahtjevna i nesigurna profesija. Ljudi se vrlo često teško nose s time pa onda pronađu nešto sigurnije i stabilnije. Drugi jako dobar savjet koji sam dobio je da se ne uspoređujem s drugima. Svatko ima svoj put koji je jedinstven te si samom sebi jedina konkurencija. Toga se uvijek prisjetim kada mi je teško”.

Što ste naučili za godina provedenih u SAD-u? Koje nove vrijednosti ste dobili? Biste li što promijenili u na tom putu?

“Ovdje se vrednuju rad i individualnost. Ljudi vas ne pokušavaju staviti u određeni pretinac kako bi njihov život bio jednostavniji. To je nešto što me u Hrvatskoj najviše smetalo. Ljudima nije bilo jasno zašto ja imam više od jednog interesa i uvijek su mi govorili da se odlučim što sam: »Ne možeš sve. Primi se jednog i to je to«.

U SAD-u je sasvim O.K. da sam ja i glumac, i učitelj glume, i da imam fitness biznis. Ovdje nije neobično da ljudi imaju nekoliko karijera istovremeno i da su jednako posvećeni svemu. Svaka moja odluka i korak koji sam do sada napravio doveo me do života koji sada živim. A ja jako volim svoj put, svoj život i osobu kakva sam postao, stoga ne bih mijenjao ništa. Je ne regrete rien”.

Kako izgleda vaša svakodnevica? Jeste li se susreli s kakvim kulturološkim šokom? Koja stvar vam se u američkom društvu sviđa, a ima li koja koju biste promijenili?

“Moja je svakodnevica jako raznovrsna i svaki dan je drukčiji. Uglavnom je to spoj nastave, nekoliko audicija koje imam za odraditi, privatnog podučavanja drugih, teretane te dvije do tri duge šetnje sa svojim petogodišnjim četveronožnim kompićem Spotom. Nekoliko puta tjedno sam u kazalištu, na izložbi ili koncertu, ali i u nekom novom restoranu jer nastojim vidjeti i iskusiti što više mogu. Posebno nakon ove izolacije kroz koju smo prošli. U New Yorku živim punim plućima!”.

Oscarovska iznenađenja

Govoreći o glumi i glumačkoj profesiji…uskoro će se održati dodjela Oscara. Koji je vaš favorit za najbolji film, glavnog glumca i glumicu? Jeste li stigli pogledati sve nominirane filmove?

“Kao glasač u sklopu SAG-AFTRA (Screen Actors Guild – American Federation of Television and Radio Artists), udruge koja dodjeljuje nagrade za scenska ostvarenja i okuplja ljude različitih scenskih profesija, svake godine dobijem sve filmove na uvid pa sam i ove godine pogledao većinu ovogodišnjih za Oscar nominiranih filmova.

Stoga ove godine imam nekoliko favorita: na vrhu liste najboljih filmova su mi »Trokut tuge« redatelja Rubena Östlunda, »Tar« redatelja Todda Fielda, te »Sve u isto vrijeme« Daniela Kwana i Daniela Scheinerta.

Slijedom toga, od glumica bih izdvojio Cate Blanchett za ulogu Lydije Tar u filmu »Tar«, Michele Yeoh za ulogu Evelyn Quan Wang u »Sve u isto vrijeme«, dok od glumaca moram navesti Colina Farella za ulogu Pádraica Súilleabháina u filmu »Duše otoka«. No tko zna? Oscari uvijek donesu neko iznenađenje”.

Usto, pratite li događaje na domaćoj glumačkoj sceni? Koje novije filmove hrvatske kinematografije biste izdvojili?

“»Murina«! To je prekrasan prvijenac Antonete Alamat Kusijanović. Fantastičan film koji je i ovdje doživio jako dobar prijem te mi je žao što taj film nije bio naš kandidat na ovogodišnjem izdanju Oscara. Režija toga filma, gluma, kinematografija…Sve mi se sviđa!”.

Kad ne proizvodite televizijski program, uz kakve se serije, filmove i emisije opuštate u slobodno vrijeme?

“Gledam jako puno toga, zbog posla kojim se bavim. U našem studiju sa studentima radimo na najnovijem materijalu, sa serijama i filmovima koji se trenutno snimaju, stoga nastojim biti što bolje informiran. Trenutno sam opsjednut serijom »The Last of Us« na platformi HBO”.