PULSKI FILMSKI FESTIVAL

Grlić o filmu “Svemu dođe kraj”: ‘Nakon svakog filma mislim – taj će mi biti zadnji. Ovo je moj četvrti zadnji’

Siniša Pavić

Pula Film Festival

Pula Film Festival

Ja nakon svakog filma mislim - taj će mi biti zadnji. Ovo je moj četvrti zadnji film. Ima još jedan koji se zove posljednji, duhovito će i zagonetno Grlić u povodu filma »Svemu dođe kraj«



PULA – Navečer projekcija, a jutro poslije razgovor s ekipama filmova koji su dan ranije premijerno prikazani, lijep je to običaj Pulskog filmskog festivala. Prva je pred novinare sjela ekipa filma »Šlager« redatelja Nevija Marasovića, pa spremno odgovarala na pitanja filmskog kritičara Boška Picule. Nije se za početak moglo pobjeći od činjenice da se Marasović čini jednim od najplodnijih i najaktivnijih redatelja Pulskog filmskog festivala s obzirom da je film u Puli imao i lani, baš kao ni to da je za 71. izdanje festivala snimio film dug ravno 71 minutu. Kako reče Marasović, »Šlager« je svojevrsni duhovni nastavak filma »Vis-à-Vis« iz 2013. godine, u smislu stila i u smislu emocije. Film, u najkraćem, govori o paru koji se rastao ali ostao u dobrim odnosima. Za priču je, priznao je redatelj, kriva i činjenica da ima tu neku iskvarenu romantičnu dušu, da voli ljubavne priče gdje netko pati za nekom bivšom. Stoga su se on, Lana Barić i Janko Popović Volarić uhvatili zajedničkog pisanja scenarija. Koliko je u scenariju osobnih iskustava scenarista?


Ljubav i nada


– Inicijalno su na ideju došli Nevio i Janko, a onda smo svi vukli iz nekih svojih intima, i tamnijih i svjetlijih. Htjeli smo ići u iskrene odnose, tako da smo svi kopali po sebi, pa je i bilo i ljekovito, i privatno, i profesionalno. Beskrajni užitak, kazala je Barić.


U konačnici, istaknula je, film je to koji govori o ljubavi.


Pula Film Festival




– Mislim da film nudi nadu. Nakon svega što nam se dogodilo; i pandemija, i potres i ovi ratovi koji još uvijek traju i koji su jako okrutni i dehumanizirajući, mislim da nam treba jako puno ljubavi i jako puno nade. Nadam se da ovaj naš film to nudi, poručila je Barić.


Ova ekipa već je krenula u novi projekt. U studenom bi trebalo krenuti snimanje filma »Hajka«, punokrvne komedije.


– Još ga se mora snimiti, ali stignemo mi to za sljedeću godinu, poručio je na koncu, podosta ozbiljno, Marasović.


Bio bi zadovoljan i Krleža


Uslijedio je razgovor s ekipom filma »Svemu dođe kraj« doajena Rajka Grlića. Film je to scenarija koji se naslanja i na roman Miroslava Krleže »Na rubu pameti«. Jer ono o čemu piše Krleža i danas je aktualno, isti je to gnjev, ista ljutnja što bogataši, tajkuni svake vrste, mogu sve, pa i ubiti dva siromaha bez ikakvih posljedica, bez osude javnosti. No, Krležino djelo, kako rekoše govornici, nije dramsko štivo. Scenarij je i zbog toga imao 12 verzija. Nakon premijere koscenarist Ante Tomić je mišljenja kako bi, da je živ, Krleža filmom bio zadovoljan.


– Mislim da smo sačuvali taj bijes, to gađenje nad tim malograđanstvom koje prijeđe preko zločina zbog svoje udobnosti. Mislim da smo u tome ostali vjerni izvorniku, kazao je Tomić.


Glavni glumci Jelena Đokić, Živko Anočić i Emir Hadžihafizbegović, redom su isticali privilegij da rade s Grlićem. Đokić je pritom podcrtala i onaj dio priče koji ipak šalje poruku da ljubav pobjeđuje. Na koncu nas, kako reče, čeka svojevrsni tragičan happy end. Za rad s kolegama reći će ona da je bilo predivan.


– Jedino sam se uplašila zbog govora, svi su mi pomagali i ono što je moje uho moglo čuti za premijere je OK, sa smiješkom će ova beogradska glumica rođena u Splitu.


Priča tranzicijskih zemalja


Emir Hadžihafizbegović igra Budilicu, lik koji je, kako reče, zaglavio u ovoj našoj mentalnoj lakrdiji i kaosu, ali je ujedno i rješenje problema, on i ona britka satara koja mu se u finalu filma nađe u rukama. Priča je to tranzicijskih zemalja, ne samo Hrvatske, ne dvoji Hadžihafizbegović.


– S fermentiranjem ovog filma, s protokom vremena tek ćemo svi shvatiti kakav smo značajan, hrabar i po meni velik film napravili. Odgovorno tvrdim, poznavajući ljude u Bosni i Hercegovini, potpisujem 100.000 gledatelja, reče Hadžihafizbegović.


Ono što ga brine jest da smo se svi, kako je kazao, na te tranzicijske nepravde navikli. Uvjeren je da je ovo film koji ne da da u tu vrstu letargije potonemo svi, da ne prolazi primjerice ispod radara kada, kako reče, jedan kandidat za ministra izjavi da se Nebojši Slijepčeviću više neće dati da snima filmove.


A hoće li ovo biti zadnji film Rajka Grlića kad već »svemu dođe kraj«?!


– Ja nakon svakog filma mislim – taj će mi biti zadnji. Ovo je moj četvrti zadnji film. Ima još jedan koji se zove posljednji, duhovito će i zagonetno Grlić.