RIJEKA – Dok pandemija zatvara hrvatska kina, ona talijanska otvaraju se nakon dugog perioda hibernacije u velikom stilu, s restauriranom 4K verzijom filma »In the Mood for Love« Wong Kar Waija s pečatom bolonjske L’immagine Ritrovata, toliko drage Scorseseu, i njujorške adrese jednako etabliranog Criteriona, kojom njegov talijanski distributer najavljuje iznimni Wongov filmski paket nazvan »Una questione di stile« (»Pitanje stila«), kao najavu mitskog Far East Film Festivala u Udinama, koji bi se trebao održati u novom lipanjskom terminu ako to pandemijske prilike dopuste. Najavu FEFF-a prati i festivalski poster koji se referira na našu voljenu Maggie Cheung. Doduše, multipleksi slijede ponešto drukčiju trajektoriju. Oni talijanski otvaraju se 28. travnja bez popcorna i cole, da publika tijekom njihove konzumacije ne bi skidala maske s lica. Jer, Italija i dalje slijedi stroga pandemijska pravila koja podrazumijevaju obvezno nošenje maski na ulici, u kinima i sličnim izoliranim prostorima. Za razliku od Neodgovorne Naše.

Sukob titana

Američki multipleksi slijede ponešto drukčiju putanju, s »Godzilla vs. Kong« kao prvim ritualnim blockbusterom koji im se dogodio nakon preduge pandemijske godine. Iako u igri nije samo sukob Godzille i Konga, već tih istih multipleksa i HBO Maxa na kojem je tijekom pandemije bio dostupan Wingardov komad, nakon što je Warnerova škvadra procijenila da je previše riskantno čekati otvaranje kina. Iako je riječ o posve neprimjerenom formatu za streaming platforme, koji vapi za velikim platnom i dolby ludorijama koje nas tjeraju da stavljamo čepove u uši.

Doduše, »Godzilla vs. Kong« nestao je iz naših multipleksa brže no što je u njih ušao, možda i zato jer njihova publika nije mogla preživjeti bez cole i popcorna. Iako je ta ista publika koja je nazočila Wingardovu sukobu titana, još uvijek bila daleko manja od broja vjernika u lokalnim crkvama za blagdan Sv. Jurja mučenika, i na sličnim misama, koje očito ne priznaju lockdown.

Jer, klasični »Monster Verse« format već je postao zaštitni znak Warnerovih studija, od »Godzille« Garetha Edwardsa do nepodnošljivog »Kong: Otok lubanja« Jordana Vogt-Robertsa, u kojima je čovječanstvo posve nemoćno u naletu kreatura iz drugog svijeta.

Poster Far East Film Festivala u Udinama

Odnos čovjeka i monstruma

Čak i kad demiurška snaga kreacije/buđenja radioaktivnog čudovišta putem atomske bombe biva negirana. Jer, Wingard pokušava prilagoditi klasičnu epsku »kaiju« tradiciju lovecraftovskim sfumaturama. Iako je odnos čovjeka i monstruma banaliziran do Emmerichovih granica, garniranim kameronovskim vedutama. Zato Wingardov film povlači stanovite dvojbe. Mogu li se nakon pandemijske godine kojoj se ne nazire happyend, snimati blockbusteri kao što su se snimali nekad? Koliko su forsirano zatvaranje multipleksa i mreže nezavisnih kinodvorana, ali i posttraumatski stres njihove publike, utjecali na njihov filmski senzibilitet? Možda je dovoljan poticaj euforije da nas vrati u mrak tih istih prostora da bismo započeli tamo gdje smo se zaustavili prije lockdowna. Uz Wonga i Wingarda, ovisno o preferencijama. Ovisno o tome jesmo li fokusirani na pitanje stila ili profita.