Zvijezda Locarna

Glasoviti Bollywood glumac Shah Rukh Khan: ‘Ja se tučem, pjevam i plešem. Mogu biti krasna ili vrlo loša osoba’

Zvezdana Pilepić

Reuters

Reuters



Na venecijanskoj Mostri 2001. godine prikazan je indijski film »Asoka«, a kako veliki i raskošni filmovi iz Bollywooda nisu uobičajeni na filmskim festivalima, tako je ova, gotovo trosatna, povijesna drama prikazana na samom kraju festivala i prošla je gotovo nezapaženo. Filmska delegacija je nakon filma organizirala mali domjenak na koji je pozvana i grupica novinara. Na vrtnoj terasi hotela Quattro Fontane na Lidu naš novinarski stol bio je smješten malo podalje od velike grupe Indijaca, no u jednom trenutku prišle su nam dvije osobe i press agent nam je predstavio zvijezdu filma Shaha Rukh Khana. On je bez ikakve pompe sjeo za naš stol i vrlo pribrano razgovarao s nama oko pola sata. Zatim se pristojno povukao.


Ove godine na 77. Locarno Filmu Festivalu prisustvo i ponašanje Shaha Rukh Khana bilo je potpuno drukčije. On je bio tretiran i ponašao se kao najveća rock zvijezda. Novinarski intervjui su bili isključeni i jedino je bilo organizirano jednosatno druženje s publikom, kroz razgovor koji je vodio Giona A. Nazzaro, umjetnički direktor festivala. Dvorana kina Grand Rex bila je dupkom ispunjena, uglavnom ženskom publikom svih dobi, koja je bila oboružana njegovim slikama, filmskim posterima, plakatima s natpisom »Volimo te«. Njegov dolazak na pozornicu, svaka njegova pošalica ili prepoznatljivi pokret tijelom bili su popraćeni vrištanjem, a prva sretnica koja se dočepala mikrofona, s velikim uzbuđenjem mu je rekla da je tu s nekoliko prijateljica i da su samo zbog njega došle u Locarno, iz Washingtona.


Shah Rukh Khan, ovogodišnji dobitnik Parda za karijeru, započeo je priču o sebi time kako je zavolio film uz svoju majku koja ga je često vodila u kino. No, prvi uvjet koji mu je postavila da bi mogao otići u kino bio je da nauči hindi jezik, jer su kod kuće govorili engleski. S majkom je također pratio na televiziji mnoge popularne serije. Prve uloge ostvario je na televiziji, film ga uopće nije zanimao jer se nije smatrao dovoljno dobrim glumcem, ali 1991. nakon majčine smrti, da bi potisnuo bol za njezinim gubitkom, preselio se iz New Delhija u Mumbai i započeo glumačku karijeru u Bollywoodu.


Raditi akcijski film




»Na početku sam često dobivao uloge negativaca jer su mi rekli da sam ružan, pa da mi te uloge bolje pašu«, našalio se Khan uz glasno neodobravanje publike. Film »Dilwale Dulhania Le Jayenge« iz 1995. s Khanom u glavnoj ulozi jedan je od najuspješnijih indijskih filmova, a sniman je upravo u Švicarskoj.


– Odrastao sam u Delhiju u obitelji koja je pripadala veoma niskoj srednjoj klasi i doći u Švicarsku snimati film bilo je nešto najspektakularnije što mi se moglo dogoditi. Švicarska je, naime, bila vrlo popularna destinacija za snimanje indijskih filmova jer švicarski krajolici vrlo nalikuju Kašmiru, gdje se nije moglo snimati zbog stalnih sukoba s Pakistanom koji su se tamo vodili. I onda, odjednom ja sam ovdje, snimam film u Gstaadu, u prekrasnom krajoliku, u snijegu, koji nikada prije nisam vidio uživo. Za mene danas izgleda kao da se cijeli krug zatvorio. Švicarska je bila odskočna daska za moja karijeru i sada u Švicarskoj dobivam najveću festivalsku nagradu.


Akcija i ples veliki su dio vaših filmova.


– Raditi akcijski film nije lako, treba trenirati i savladati mnoge koreografije, a osim toga je vrlo bolno i opasno. Da, postoje kaskaderi za najopasnije scene, ali ja moram učiniti barem 80 posto sam, kako bi ono što se vidi na filmu bilo što uvjerljivije. Koliko god ja izgledao cool u akcijskoj sceni, vjerujte mi da to uopće nisam nakon završetka snimanja. Ples je umjetnička forma koju još uvijek pokušavam savladati. Ja sam počeo glumiti u kazalištu, gdje sam radio desetak godina i kazalište je vrlo ozbiljan posao, pa sam bio malo zatečen kada sam počeo raditi na filmu i trebao pjevati i plesati, izvoditi te čudne korake. Plesanje vas izbaci iz vašeg lika. Vi ne možete plesati kao netko drugi već samo onako kako vi možete. Ipak, koreografi su s vremenom shvatili da ne mogu tražiti od mene previše, a ja još uvijek provedem besanu noć kada znam da sutradan na setu moram pjevati i plesati.


O slavi


U vrlo kompleksnom i mračnom akcijskom trileru »Fan« imate dvije uloge – i filmske zvijezde i opsesivnog fana.


– Ja sam poznat po tome da radim filmove koji vesele mnoge ljude. Želim da filmovi budu veseli i puni nade i da priča filma dotakne živote ljudi u različitim aspektima i učine da se svi koji ih gledaju osjećaju bolje, pozitivnije i sretnije. Ali, ponekad, kao glumac ja se želim okušati u nečem drukčijem, što prije nisam radio kako bih prevladao vlastita ograničenja. Film »Fan« je bio vrlo osobno i zastrašujuće iskustvo. Bilo mi je teško glumiti nesigurnu super zvijezdu, jer sve oko slavnih ljudi je veliki sjaj i ljudi uzvikuju tvoje ime, ali ja sam trebao prikazati da se on boji vlastite slave, a to je kao pokazati dio svake slavne osobe jer i mi možemo biti vrlo nesigurni, a također znaš da je to kao gledati se u ogledalo i identificirati se s tom osobom. Glumiti taj lik je za mene bilo vrlo shizofrenično i čudno. Počeo sam osjećati kao da sam to ja. Izvući sve to na površinu bilo je vrlo osobno putovanje i za redatelja filma Maneesha Sharmu i za mene. Zastrašujuće je i pomisliti što vam netko može učiniti i pritom tvrditi da vas voli.


Shah Rukh Khan je također prokomentirao kao se odnosi sa slavom i fanovima.


– Ja sam oduvijek volio zabavljati ljude i za mene je vrlo važno da oni koji dolaze gledati moje filmove budu zadovoljni i sretni nakon toga, radilo se o akcijskim ili romantičnim filmovima. Moj posao je da slijedim priču, ja se tučem, pjevam, plešem, ja mogu biti krasna ili vrlo loša osoba. Ja sam poput majmuna i ne smeta mi raditi bilo što samo da zabavim publiku, a kada oni uživaju u onome što ja radim i oni meni uzvraćaju time što me vole i nastavljaju gledati moje filmove. Svi mi imamo svoj život, moj posao je gluma, a svi koji gledaju moje filmove odvajaju dva sata od svog života i zato ja želim da ta dva sata budu nezaboravna. Ja nikada neću razumjeti dio koji uključuje slavu i status super zvijezde. Ja samo radim svoj posao. Slava je slučajan i prolazan nusproizvod i samo zato što se sve mora kategorizirati izgleda da je to posebna osoba ili poseban posao, no sve to nema nikakve veze sa mnom i s onim što ja radim. Slava za mene nije nikada bila nešto važno. Naravno da poštujem sve što mi je slava donijela, sva priznanja, novac, moja obitelj je sretna, ali ja uvijek kažem: »Ja nosim slavu kao T-shirt, a ne kao smoking.« Ja ne pokušavam biti zvijezda, ja samo pokušavam biti ja, kako u mom poslu, tako i izvan njega. Za mene je važno da imam veoma normalan obiteljski život i želim da to ljudi znaju. Moja obitelj je jednostavna, a moja supruga sve održava u ravnoteži. Djeca su jednostavna, kao i njihov otac. S njima provodim mnogo vremena, želim da uče i da budu skromni, posebno zbog privilegija koje imaju zato jer sam ja slavan.


Filmovi s Kabirom Bedijem


Od brojnih glumaca s kojima je radio, Shah Rukh Khan je na početku karijere snimio i nekoliko filmova s Kabirom Bedijem, koji je i nama poznat kao Sandokan.


– U to je vrijeme Kabir Bedi za nas bio izrazito zgodan momak s dugom kosom. Ja sam gledao »Sandokana« zajedno s mojom mamom i mi smo s nestrpljenjem čekali na svaku novu epizodu. Možda griješim, ali mislim da je Kabir Bedi bio prvi indijski glumac međunarodno priznat i on je otvorio vrata mnogim drugim glumcima da se proslave izvan Indije. Ja sam s njim radio na tri filma, a u jednom od mojih prvih filmova »Dil Aashna Hai« on je glumio mog oca.


A uspostavilo se da i Shah Rukh Khan ima svog glumačkog idola.


– Među mojim najdražim glumcima, poput Michaela J. Foxa, De Nira ili Al Pacina, Jackie Chan zauzima apsolutno prvo mjesto. Njegove fizičke sposobnosti su fascinantne, dobar je glumac, zabavan je i za mene je neprekidna inspiracija. Kad mi se rodio prvi sin, meni je on zaista izgledao kao Jackie Chan i ja sam želio da on bude poput njega kada odraste. Prije nekoliko godina imao sam priliku sresti Jackiea Chana i on je bio prekrasan i drag, baš kao što sam i očekivao.


Žene prave ljepše filmove


Dva vrlo uspješna filma »Om shanti om« i »Main Hoon Na« Shah Rukh Khan radio je s redateljicom Farahom, a o suradnji sa ženama imao je samo riječi pohvale.


– Ja sam mnogo radio sa ženama, radilo se o glumicama, redateljicama ili producenticama. Smatram da su one senzitivnije i u onome što rade ima mnogo više nijansi nego kod nas muškaraca. Ja nimalo ne želim umanjiti važnost velikih redatelja s kojima sam radio poput Sanjaya Leela Bhansalia, Mania Ratnama i mnogih drugih, ali žene ipak naprave ljepši film. Osim toga, i zaista ne želim da to zvuči neumjesno, žene mnogo ljepše mirišu. S Farahom je bilo posebno specijalno raditi, ne samo što nas je izuzetno dobro hranila, nego i zato jer ona ima poseban smisao za humor i na setu nam je uvijek bilo zabavno.


Jedan od zadnjih Khanovih filmskih hitova je akcijski triler »Jawan«. Film je režirao Atlee koji dolazi iz južnog dijela Indije gdje se govori tamilski, a »Jawan« je bio njegov prvi film na hindi jeziku.


– Indija je vrlo velika zemlja i mi nemamo različite dijalekte već različite jezike. Po mom mišljenju, najljepše priče mogu se naći u kinematografiji s juga Indije koja je fantastična, ali tek odnedavno zahvaljujući nekolicini filmskih hitova, uključujući i »Jawan«, ta kinematografija se počela primjećivati. Priče s juga su iz vrlo specifičnog svijeta, vrlo su robusne, s mnogo glazbe, a njihovi junaci su veći od života. Nikada prije nisam radio film poput ovoga i osjećao sam se neizmjerno sretan na snimanju. Čak sam i djecu znao dovesti na set i gledati ih kako se zabavljaju. Jezik je bio mali problem i uglavnom smo gestikulirali i rukovali se što je bio znak da je snimljeni kadar bio dobar. Redatelj filma Atlee je zaista predivan momak, za vrijeme snimanja rodio mu se sin, kojega je nazvao po mom ocu, što me je stvarno dirnulo. Mislim da je film »Jawan« jedna od prvih fuzija između filmova sa sjevera i juga Indije, koji je premostio sve vrste granica i postao filmski hit u cijeloj Indiji.


Da bi se proslavila njegova prisutnost u Locarnu izabran je film »Devdas«, a Shah Rukh Khan je i o tom filmu imao zanimljivu priču.


– To je za mene vrlo specijalan film. »Devdas« je vrlo popularan roman Sarata Chandre Chattopadhyayaja iz 1917., vrlo napredan za svoje vrijeme, koji je adaptiran za film dvadesetak puta. Ja sam ga prvi put gledao s mojim roditeljima koji su bili veliki fanovi Dilipa Kumara, koji je glumio Devdasa u klasiku iz 1955. Kada sam taj film gledao kao dijete u njemu nije bilo ništa što je privuklo moj interes, ja sam samo vidio alkoholičara koji je bio loš prema ženama. Mnogo godina kasnije, kad mi je redatelj Sanjay Leela Bhansali, jedan od najtalentiranijih redatelja svih vremena rekao: »Želim da glumiš Devdasa u mom filmu«, ja sam mu odmah odgovorio: »On je luzer, ja sam prekul da bih bio Devdas«. Prije nego je otišao rekao mi je da neće raditi taj film bez mene, jer ja imam Devdasove oči i te su mi se riječi urezale u pamćenje.


Kad smo se opet sreli, nakon nekoliko godina, rekao sam mu: »Ako su njegove oči poput mojih, onda ću glumiti u filmu«. Tako sam imao privilegij raditi s Bhansaliem što je za mene bilo predivno iskustvo. No, rekao sam mu da ja ne želim ostvariti taj lik na način da on bude voljen. On je pijanac, nema respekta prema drugima, naročito prema ženama i ja ništa od toga ne smatram vrijednim, želim da na neki način on ispadne beskičmenjak, a ne uzor. Na tom smo filmu zaista dugo radili, jer Bhansali je iznimno detaljan i pedantan umjetnik i mislim da je napravio predivan film, s fantastičnim dijalozima, u kojem svi mogu uživati. To mi je sada jedan od najdražih filmova koji sam napravio jer to je kao posveta mojoj majci koja ga je voljela. Ja vjerujem u raj i ako iz njega ona može vidjeti da je baš taj film u Locarnu, znam da će biti presretna, a i Bhansali će sigurno biti zadovoljan.


A, na kraju, Shah Rukh Khan, također je otkrio što ga još uvijek motivira da prihvati svaku sljedeću, novu ulogu.


– Mislim da suština svega još uvijek postoji. Film utjelovljuje mnoge aspekte života i toliko emocija da je nemoguće da ih jedna osoba izrazi tijekom cijelog svog života. Ja si umišljam da mogu nastaviti raditi različite filmove i uvijek na drukčiji način voljeti, pasti ili plesati. Znam da sam kao glumac limitiran i da nemam domet koji posjeduju mnogo talentiraniji glumci od mene, ali jednostavno ne želim prestati. Ništa me ne čini sretnijim nego biti na setu, ali najvažnije je kada s onim što radite možete promijeniti ili dirnuti nečiji život i ako to napravite to je život vrijedan življenja. To je ono što mene potiče da svako jutro odem na filmski set, da na sebe stavim šminku, iako to mrzim i zatim uživam u onome što radim jer znam da će moj film nekoga učiniti sretnim.