Foto: Gbgfilmfestival Instagram
Pomislili bi da nitko ne bi poželio biti sam sedam dana na kamenoj stijeni na moru bez ičega osim kolibe i filmskih predstava. No, ipak, kad je festival poslao poziv na natječaj čak 12 tisuća ljudi se prijavilo. Među njima, vodstvo festivala izabralo je medicinsku sestru Lisu Enroth
povezane vijesti
Jedni ih pomiču dublje u 2021., kao u Cannesu, drugi, poput Sundancea, Berlina i drugih, nude striming pristup programu, treći u potpunosti otkazuju za bolja vremena. To je realnost prošlogodišnjih i ovogodišnjih filmskih festivala, oduvijek oslonjenih podjednako na struku i na zainteresiranu javnost. Crveni tepisi, gomile novinara i foto-reportera, prepune dvorane i dugi aplauzi nakon projekcija dobrih filmova, sve se to danas čini kao daleka prošlost. Nadamo se, ne i tako daleka budućnost.
Neki su pak svoje festivalske prilagodbe dotjerali do ekstrema ili na razinu performansa, ovisno iz kojeg se kuta gleda.
Filmski festival u švedskom Göteborgu otvoren ovog petka napravio je to ovako: u dvije kino dvorane u gradu puštat će filmove samo za jednog gledatelja. Uz to, poslali su jednu osobu na pusti otočić/svjetionik zvan Pater Noster da tamo za sedam dana odgleda 70 naslova u konkurenciji.
„Puno ljudi koji su bili sami kod kuće, u nemogućnosti druženja s prijateljima ili obitelji, okrenuli su se kinu radi društva i utjehe. Htjeli smo eksperimentirati s tim, da izoliramo taj osjećaj i dovedemo ga do ekstrema. Pa smo pomislili, zašto ne bi jednu osobu izolirali na malom otoku samo s filmovima i ničim drugim“ – pojasnio je za New York Times umjetnički direktor festivala Jonas Holmberg.
Pomislili bi da nitko ne bi poželio biti sam sedam dana na kamenoj stijeni na moru bez ičega osim kolibe i filmskih predstava. No, ipak, kad je festival poslao poziv na natječaj, čak 12 tisuća ljudi iz više od 40 zemalja se prijavilo. Među njima, vodstvo festivala izabralo je 41-godišnju Lisu Enroth, medicinsku sestru iz Skovdea u južnoj Švedskoj, kao pobjednicu.
Iz njezine priče jasno je da joj je upravo to trebalo nakon mjeseci stresa u bolnici, novih protokola i beskrajnog radnog vremena u doba korone.
„Sa svim tim pacijentima i novim okolnostima u bolnici nikad se nisam osjećala tako neizolirano. Kad sam vidjela natječaj da moraš biti sam u prirodi, plus gledaš filmove…bilo je, da, to mi treba“ – rekla je za New York Times Lisa koja već gleda filmove na kamenitom otočiću 40-ak kilometara od Goteberga, na kojem je samo koliba i svjetionik. Za ovu priliku složena pravila nalažu da nema mobitela, kompjutera ni knjiga, samo filmovi i priroda.