CANNES – Filmski festival u Cannesu završava večeras kada ćemo saznati i tko je osvojio Zlatnu palmu za najbolji film kao i ostale glavne nagrade. U trenutku pisanja ovoga teksta ostao je još samo jedan film u natjecateljskom dijelu programa: animirani »Najdragocjeniji teret« u režiji francuskog oskarovca Michela Hazanaviciusa (»Umjetnik«) za koji se ne očekuje da će biti kandidat za najvažnije nagrade. Za razliku od sjajnog prošlogodišnjeg Cannesa – koji nam je otkrio briljantna ostvarenja Justine Triet (»Anatomija pada«), Jonathana Glazera (»Zona interesa«), Akija Kaurismäkija (»Palo lišće«), Tran Anh Hunga (»Okus ljubavi«), Hirokazu Kore-eda (»Čudovište«), Wima Wendersa (»Savršeni dani«) i Nuri Bilge Ceylana (»Suhom travom«) – ovogodišnja je konkurencija blijeda i neuzbudljiva s nizom nezanimljivih naslova i popriličnih redateljskih promašaja.

Predviđanje

Predviđati potencijalne pobjednike na velikim festivalima uvijek je nezahvalna zadaća jer žiriji (pre)često donose iznenađujuće odluke pod utjecajem salonskih dogovora, političke korektnosti i aktualnog globalnog društvenog konteksta. Sve bi to u velikoj mjeri moglo odlučiti i o ovogodišnjem pobjedniku, no ovaj put takva bi odluka bila potpuno ispravna jer film koji je – prema mišljenju potpisnika ovih redaka – glavni kandidat za Zlatnu palmu ima i političku težinu, i etičku dimenziju, i globalni društveni značaj, i sjajnu priču, i autentični autorski pečat, i sigurnu režiju i vrhunske glumačke izvedbe. Riječ je o drami »Sjeme svete smokve« (»The Seed of the Sacred Fig«) cijenjenog i nagrađivanog iranskog filmaša Mohammada Rasoulofa koji je prikazan posljednjeg dana natjecateljskog programa. Trosatna političko-obiteljska drama gleda se poput trilera u kojem i simboličan i stvaran pištolj s početka opali na kraju, a redatelj nas s nevjerojatnom lakoćom uvlači u svoj narativni svijet u kojem su mu jednako važne i humanističko-političke poruke i redateljski prosede kojim maestralno vlada.

A osim što se radi o izvanrednom ostvarenju, na odluku žirija bez sumnje će utjecati – i ponovimo, potpuno ispravno – i sudbina njegova redatelja koji je preko noći postao i politički disident. Mohammad Rasoulof u Cannes je stigao u četvrtak nakon dramatičnog bijega iz Irana gdje ga je Islamski revolucionarni sud osudio na bičevanje i osam godina zatvora jer »u svojim javnim nastupima te filmovima i dokumentarcima dovodi u opasnost državnu sigurnost.« Mohammad Rasoulf napravio je velik i važan film, ne pobijedi li u ovako lošoj konkurenciji bit će to (još jedna) blamaža stručnog žirija.

U igri za nagrade

Od ostalih naslova koji bi se mogli dočepati nagrada spominje se komedija »Anora« u režiji Seana Bakera smještena u »ruski« njujorški milje, koja vodi i prema glasovima kritičara u tradicionalnoj kanskoj anketi britanskog magazina Screen International. Film koji ne bi trebao niti biti u konkurenciji, a kamoli dobiti neku od nagrada. Visoku ocjenu i dobre kritike ima i horor drama »The Substance« (»Tvar«) francuske filmašice Coralie Fargeat. Za razliku od »Anore«, koja umjesto humora nudi isforsirane situacije i iritantno nezanimljiv glavni ženski lik, »Tvar« zaslužuje sve hvalospjeve za izuzetno uspjeli spoj provokativne drame i šokantnog horora sa sjajnom Demi Moore koja pretendira za najbolju glumicu ovogodišnjeg Cannesa. Dobro se drži i »Uhvaćena u plimi« slavnog kineskog autora Jia Zhang-kea, vrlo dobra art-house drama o romansi ispričanoj tijekom godina transformacije Kine u suvremenu globalnu velesilu te tipičan festivalski film koji bi žiri mogao nagraditi. Pozitivan dojam ostavila je i glazbena triler melodrama »Emilia Perez« u režiji Jacquesa Audirda, o meksičkom narkobosu koji se nakon odluke o povlačenju iz posla odlučuje na promjenu spola, te danska kostimirana drama i mračna bajka »Djevojka s iglom« Magnusa von Horna.

Razočarali američki filmovi

Američki filmovi u konkurenciji redom su velika razočaranja. »Megalopolis« Francisa Forda Coppole negledljivo je loš film i zbilja težak promašaj holivudske legende; drama »Oh Canada« Paula Schradera suhoparan je i nezanimljiv izdanak stare holivudske škole; priča o mladom Donaldu Trumpu »The Apprentice« koju potpisuje švedski filmaš Ali Abbasi film je koji baš nikome ne treba, a eto ga u konkurenciji Cannesa; elevated horor drama »The Shrouds« Davida Cronenberga zanimljive je premise, ali je više posveta njegovoj preminulog supruzi nego film vrijedan posebne pozornosti, a jedino je »Kinds of Kindness« Yorgosa Lanthimosa ostavio kakav-takav pozitivan utisak iako je poprilično razvodnjen s tri neujednačene priče.