CANNES – Najšokantniji film na polovini natjecateljskog programa 77. Cannesa – a malo je vjerojatno da će mu do kraja festivala neki drugi naslov oduzeti taj epitet – faustovska je body horror drama režirana feminističkom rukom »The Substance« (»Tvar«) francuske redateljice Coralie Fargeat snimljena na engleskom jeziku s Demi Moore, Margaret Qualley i Dennisom Quaidom u glavnim ulogama.

Film francuske filmašice, koja se proslavila svojim – također brutalnim i krvavim – prvijencem »Osveta«, kroz žanrovske obrasce secira opsesiju suvremenog društva ljepotom i mladošću, seksizam s fokusom na industriju zabave i Hollywood te autopsihološku »bipolarnost« ženskog ageisma i standarda ljepote. Istovremeno riječ je o punokrvnom brutalnom hororu s creature feature elementima i znanstveno-fantastičnoj premisi koji šokira grafičkim prikazima tjelesnih transformacija, dok se pravi »horor« krije u ljudskom umu. Film koji će bez sumnje voljeti i David Cronenberg koji je u konkurenciji s morbidnom elevated dramom »The Shrouds« koja je ostavila dosta blijed utisak.

Čudovišne transformacije

Tvar iz naslova filma misteriozna je serumska terapija pomoću koje je moguće klonirati mlađu verziju sebe. Glavno je pravilo strogo balansirana egzistencija između dvaju tijela iste osobe: svakih tjedan dana izmjenjuju se originalna stara i klonirana nova i pomlađena verzija, dok jedna »hibernira« prikopčana na tubu s hranjivim sastojcima, druga vodi normalan život. I tako ukrug. No kršenje strogih pravila terapije rezultira inverzibilnim grotesknim tjelesnim transformacijama. »Ovaj me film izbacio iz moje zone komfora, ali znala sam što me čeka kad sam pročitala scenarij i da film sadrži niz eksplicitnih prizora kako tjelesne golotinje, tako i čudovišnih tjelesnih transformacija«, izjavila je Demi Moore koja u filmu tumači bivšu holivudsku zvijezdu i oskarovku koju na pragu pedesete godine života u popularnoj televizijskoj fitness emisiji zamjenjuje mnogo mlađa i atraktivnija zvijezda koja je zapravo njezin klon, pa dodaje: »Srećom, Coralie (redateljica filma, op. a.) tim je prizorima pristupila s izuzetnim senzibilitetom, svjesna tanke granice između eksploatacije i kreativne nužnosti što je stvorilo osjećaj uzajamnog povjerenja i poštovanja na setu. Nakon ovog glumačkog iskustva imam pozitivniji odnos prema samoj sebi i dublje shvaćanje i prihvaćanje onoga što sam i tko sam.«

Seksistička perspektiva

Organska veza između fiktivne (anti)junakinje filma Elisabeth Sparkle i karijere Demi Moore koja na vlastitoj koži proživljava iskustvo »ostarjele« zvijezde u holivudskoj tvornici snova opsjednutoj mladošću i ljepotom više je nego očita. Planirana ili ne. »Nisam sigurna da dijelim mišljenje medija i javnosti da me se Hollywood odrekao, kao uostalom i nekih drugih glumica mojih godina, mislim da je mnogo važnije kako osoba sebe doživljava i na koji način se odnosi prema društvenim fenomenima. Film u velikoj mjeri govori o seksističkoj muškoj perspektivi nametnutoj ženama, ali nije kritika muškaraca, već kritika loših uskogrudnih primitivnih muškaraca.« Ako je suditi prema kritikama i anketama sedme sile u Cannesu, (vrlo dobar) film Coralie Fargeat u ovom je trenu jedan od glavnih kandidata za Zlatnu palmu, iako je prerano donositi bilo kakav sud. Prije tri godine Zlatnu palmu osvojio je body horror »Titane« koji potpisuje francuska filmašica Julia Ducornau. Bilo bi uistinu nevjerojatno kada bi se ovaj isti spoj elemenata ponovio i ove godine.