SAN SEBASTIAN – »Nikad više ovo neću učiniti… nikad više…, a možda ipak hoću (smijeh). Vidjet ćemo što budućnost donosi«, izjavio je Johnny Depp na konferenciji za novinare na filmskom festivalu u San Sebastianu održane u povodu svjetske premijere filma »Modi, tri dana na krilu ludila«, koji je slavni američki glumac režirao. »Možda me ipak netko nagovori da ponovo stanem iza kamere. Ovaj sam put imao sreću da sam bio okružen divnim ljudima i fantastičnim glumcima, što mi je silno olakšalo posao.

Glumiti i režirati

Režirati film nije lako, previše je tehnikalija i matematike, i zato, ako ništa drugo, mora bar biti zabavno. A ovo je na kraju bilo vrlo ispunjavajuće iskustvo, tijekom kojeg sam naučio mnogo toga«, kazao je Depp.

Ideja za film inspiriran epizodom iz života slavnog talijanskog umjetnika Amedea Modiglianija došla je od Deppova prijatelja Al Pacina, koji u filmu tumači kolekcionara umjetnina. »Hej, sjećaš se onog kazališnog komada o Modiju o kojem sam ti pričao prije nekoliko godina? Mislim da bi ti trebao režirati film«, otkrio je Depp kako ga je Pacino jednog dana nazvao i »vrbovao« oponašajući prepoznatljivi hrapavi glas holivudske legende. »Zbog nekog razloga zaključio je da sam prava osoba za kormilarenje ovog neobičnog stroja, a znate, kad vam Pacino nešto govori, onda ga slušate. Ispočetka mi nije bilo jasno kako ćemo tri dana iz života Modiglianija pretvoriti u smislenu filmsku cjelinu, ali onda su se dijelovi puzzlea polako počeli slagati i stroj je bio savršeno podmazan.«

Depp je kao redatelj debitirao još 1997. godine filmom »Hrabri«, koji je svjetsku premijeru imao u Cannesu. »Ovo je bilo poprilično drukčije iskustvo u usporedbi s mojim prvim redateljskim poslom od prije skoro trideset godina. Prvo, i najvažnije, nisam morao i glumiti, što je cijeli posao činilo mnogo zabavnijim i lakšim (smijeh), istovremeno glumiti i režirati je nešto grozno (smijeh). Također, dao sam glumcima potpunu slobodu u kreiranju scena i pristupu likovima, što je rezultiralo jednim organskim procesom i opuštenijom atmosferom na setu«, osvrnuo se Depp.

O »suđenju stoljeća«

Depp se na konferenciji za novinare pojavio u svom prepoznatljivom »rokersko-boemskom« stilu. Vrijeme je načelo njegov prepoznatljivi dječački šarm, a nekako se čini da je i dodatno izblijedio pod teretom svima nam dobro poznate sudske trakavice koju je cijeli svijet pratio, no njegov zarazni osmijeh i ozareno lice pokazuju da je Depp i dalje osoba koja se veseli životu i uživa u poslu kojim se bavi. I Amedeo Modigliani je, baš kao i Johhny Depp, kao umjetnik i javna osoba prolazio krize i teške životne trenutke. »Svi smo mi u svojem životu prolazili kroz neke teške trenutke, mogu reći da sam i ja tu i tamo bio u situacijama koje se mogu nazvati neugodnim i problematičnim« (smijeh), izjavio je Depp, što je sedmoj sili dalo odličan temelj da iz prve ruke sazna o »suđenju stoljeća« i Deppovu razmišljanju danas o svemu što je prolazio posljednih godina. »Pa znate, nije OK uspoređivati jednu muku s drugom, svakome je njegova muka najteža, ali malo je onih čija je muka doslovno bila pretvorena u televizijsku sapunicu koju je pratio čitav svijet. Netko iz svoje muke iziđe oštećen, a netko jači i otporniji. Ja sam dobro«, kazao je Depp.

Pred sam kraj Depp se prisjetio i svojih glumačkih početaka ponukan pitanjem o trnovitom životnom putu talijanskog slikara. »Moja glumačka karijera je plod slučajnosti, dogodila se spletom okolnosti, a onda je, kao automobil koji naglo ubrza na autocesti, jednostavno poletjela«, izjavio je Depp, kojega je u jednom slučajnom susretu Nicolas Cage nagovorio da se okuša kao glumac, nakon čega se prvi put pred kamerama pojavio 1984. u hororu »Noćna mora u Ulici brijestova«. »Ima nešto predivno u tim prvim danima karijere kad sam živio u malom stanu blizu Hollywood Boulevarda. To su bili trnoviti dani, ali bilo je neke neobične poetske ljepote i romantike u svemu tome«, dodao je Depp.