Osvajanjem Zlatne palme za najbolji kratkometražni film na filmskom festivalu u Cannesu ranije ove godine, u anale domaće kinematografije svojim je uspjehom ušao film Nebojše Slijepčevića „Čovjek koji nije mogao šutjeti“, koji je u Art-kinu imao svoju riječku premijeru.

Nakon projekcije filma koja je bila iznimno posjećena redatelj Nebojša Slijepčević i producent Danijel Pek osvrnuli su se na proces nastanka filma, samu ideju za film, kao i na  recepciju toga filma koji je prvi od hrvatskoga osamostaljenja koji je osvojio prestižnu nagradu na festivalu A-liste, i tek drugi koji se za nju natjecao.

Kako je autorski dvojac otkrio, jedan tekst Borisa Dežulovića objavljen u Slobodnoj Dalmaciji koji je zbog osuvremenjivanja povijesne činjenice, to jest istinitoga događaja o kojem progovara, inspirirao redatelja da napravi film koji je otprilike jednake duljine kao i stvaran događaj, jer cijela situacija i drama u kojoj je Tomo Buzov izgubio život trajala je najviše dvadesetak minuta. Cilj redatelja, pojasnio je, nije bio napraviti povijesni film, već je htio jedan stvaran događaj staviti u kontekst današnjega vremena, to jest gledatelja, te pokazati što znači reakcija jednoga pojedinca.

Iako je redatelj najpoznatiji po svojim dokumentarnim uracima, i rad na ovakvome igranom filmu, objašnjava, podrazumijeva isti proces istraživanja, no za razliku od dokumentarnog filma koji teži prikazati istinu, igrani film nudi puno više mogućnosti. Ipak, sama tematika ovoga filma, time i odgovornost koju filmska obrada nosi, nametnula je ekstenzivan proces istraživanja sličan onome za dokumentarni film, koji je uključio i obimnu sudsku dokumentaciju povezanu sa stvarnim događajem i suđenjem krivcima.

Kako je istaknuto, film koji je snimljen za četiri dana odabran je da bude u konkurenciji festivala u Cannesu između 4400 – 4600 prijavljenih filmova, što je, kao i reakcije koje film dobiva gdje god se pojavi, iznenadilo i ekipu filma. A u svemu tome definitivno ulogu igra i gradba napetosti koja svoj vrhunac, govori Slijepčević, ima u petoj minuti, te ostaje takvom do samoga kraja. S obzirom na uspjeh ovoga filma, posjećenost dosadašnjih (premijernih) projekcija, kao i to da se ove godine za europsku nagradu natječu čak četiri naša filma, i sam Slijepčević naglasio je kako smo mi europska kratkometražna velesila, pa je bitno da i na projekcijama drugih kratkih filmova, i na projekcijama filmova općenito, kinodvorane budu popunjene – onako kako je bila za vrijeme večerašnje projekcije filma „Čovjek koji nije mogao šutjeti“, kao i na većini projekcija u Art-kinu.

Radnja filma „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ u trinaest minuta prati putnički vlak koji iz Beograda putuje za Bar, a zaustavljaju ga naoružani pripadnici srpskih paravojnih snaga na maloj stanici u Štrpcima, u Bosni i Hercegovini. Dobivši dojavu da u vlaku ima muslimanskih putnika, pronašli su njih devetnaestoro i pogubili ih ubrzo nakon što je vlak krenuo. Tome je svjedočilo oko 500 putnika, no nitko im se nije usudio suprotstaviti, osim jednog čovjeka – umirovljenog časnika Tome Buzova koji je putovao u posjet svome sinu.

Scenarij za film koji se temelji na istinitom događaju, napisao je redatelj Nebojša Slijepčević, a uloge u filmu imaju Goran Bogdan, Alexis Manenti, Dragan Mićanović, Silvio Mumelaš, Lara Nekić, Priska Ugrina, Dušan Gojić, Nebojša Pop Tasić, Mijo Pavelko, Martin Kuhar, Jakov Zovko te Robert Ugrina.