U sklopu ovogodišnjeg History Film Festivala, njegova osmog izdanja, svoje je masterclass predavanje, za koje će sam reći da i nije masterclass, »jer za pravi masterclass vremenski treba mnogo više«, održao je Branko Schmidt, filmski i televizijski redatelj koji je debitirao filmom »Sokol ga nije volio« (1988.), a između ostalog svoj je adaptacijski slijed nastavio i filmovima »Đuka Begović« (1991.), uz koji je snimio i istoimenu TV-seriju, potom filmom »Metastaze« (2009.), kao i filmom »Ljudožder vegetarijanac« (2012.).

Adaptacija klasika

Poznati je i priznati redatelj ranije ove godine dobio nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo, a u Gradskoj je knjižnici, osvrnuvši se na svoje iskustvo rada i svoj opus koji sadrži mahom adaptirane književne klasike, s književnikom, sveučilišnim profesorom, prevoditeljem i esejistom Nikolom Petkovićem, uz prijevod na engleski, održao masterclass ili razgovor na temu »Adaptacija književnih i kazališnih djela za film i TV«.

Uz spomenute filmske uratke koji su nastali prema književnim djelima, Schmidt je najavio i da trenutno s riječkom scenaristicom Vivien Karlović, koja je u ovogodišnjem festivalskom žiriju publike, i autorom romana »Listanje kupusa«, Igorom Belešom, radi na adaptaciji njegova romana.

Osvrnuvši se na svoj dosadašnji rad i na nimalo lak posao pretakanja kojega književnoga djela u ono filmsko, redatelj je kazao kako svako djelo zahtijeva drukčiji pristup, a prijašnje iskustvo adaptiranja, iako djeluje kao olakotna okolnost, može biti upravo suprotno, otegotna okolnost.

Koliko je svako djelo drukčije i koliko se radi uvijek o novome i nimalo lakom zadatku pak govori činjenica, spominje Schmidt, da sa svojom prijavom za posljednji film »Listanje kupusa«, unatoč velikome iskustvu rada na adaptacijama, nije prošao na HAVC-ovom natječaju, pa će pokušati opet.

Težina dobre književnosti

Što je roman bolji, odnosno što je bolji i sam pisac, teže ga je adaptirati, naglasit će također, pa je za dobar film potrebno »vremena da se očistiš od pisca«, koji »uđe u limfu«, no opet valja zadržati od njega »ono esencijalno«. A kad se radi o adaptaciji književnoga djela, i očekivanja čitatelja su drukčija.

Posebno se osvrnuo na slučaj s filmom »Sokol ga nije volio«, njegova jedinog filma koji je nastao na temelju kazališne predstave, za čije je režiranje svojedobno bilo zainteresirano desetak redatelja.

Kako je također ispričao, iako je istoimena kazališna predstava imala velik uspjeh i odigrana je više stotina puta, kad se pojavio film, i on i Fabijan Šovagović postali su jedini filmski djelatnici koji su s premijere filma (koja je održana u Vinkovcima), odvedeni na policijsko ispitivanje, pod sumnjom da su pripadnici radikalne desnice, odnosno ustaše, a ispitivao ih je ni manje ni više nego šef UDBA-e Slavonije i Baranje.

»Od svih tih silnih napada”, koje nisu očekivali, prisjeća se, »Fabijan Šovagović doživio je moždani udar, a ja sam završio s teškom aritmijom od koje mi je trebalo nekoliko mjeseci da se oporavim«.

Most između medija

Na primjerima svojih dvaju filmova, »Metastaze« i »Ljudožder vegetarijanac«, Schmidt pojašnjava kako sam scenarij nema neku umjetničku vrijednost, već je svojevrstan most između dvaju medija, a o njegovoj je važnosti naučio još kao student Akademije dramske umjetnosti kod profesora Dušana Vukotića, našega jedinog oskarovca koji je njegovu prvu (filmsku) vježbu, pripremivši ga tako »na okrutan svijet filma«, bacio u smeće, što mu je pokazalo da »tko preživi Vukotića, preživjet će sve«.

Kako dalje govori, njegov film »Metastaze« bolji je od filma »Ljudožder vegetarijanac«. Prvi film, »Metastaze«, »drukčiji je po stilu, film je izgubljene generacije«, odnosno »otrežnjenja od shvaćanja da Hrvatska nakon osamostaljenja neće postati Švicarska«.

Film je »politički nekorektan«, »ide protiv rata, protiv korupcije, protiv nasilja i protiv tranzicije«, dok je film »Ljudožder vegetarijanac« inspiriran »energijom razočaranoga čovjeka kojemu je u stvarnosti uništen život«.

Glede razlika između dvaju medija, romana i filma, odnosno književnosti i filma, pak ocjenjuje kako je književnost puno slobodnija i ima više mogućnosti, dok za film u kojemu valja prikazati sve one književne finese treba i ljudi i financijskih sredstava.

Uz prisutne zainteresirane, Schmidtovom predavanju prisustvovali su i učenici dvaju razreda Prirodoslovne i grafičke škole.