Filip Rudan je mlad i nedvojbeno perspektivan vokalist, gitarist te autor kojeg je i struka, nagradivši ga Porinom za novog izvođača godine, prepoznala kao glazbenu uzdanicu domaćeg etera. Tekuća godina se za Filipa pokazala vrlo plodnom pa je pored zapaženih nastupa s Parnim valjkom u zagrebačkoj i pulskoj Areni, stigao objaviti prvu autorsku baladu na hrvatskom jeziku.

I da Filipovu radnom elanu tu nije kraj, potvrđuje i prvi samostalni koncert koji će u subotu održati u zagrebačkom Saxu. U razgovoru za naš list, Filip otkriva kako se osjeća uoči prvog velikog samostalnog profesionalnog pothvata, tko mu je sve pomogao na tom putu, ali otkriva i pokoju pikanteriju iz privatnog života.

Fuzija ukusa

Kako se osjećate uoči prvog samostalnog koncerta? Doživljavate li ovaj trenutak velikom prekretnicom?

– Smatram da je ovaj koncert dosta bitan u mojoj karijeri zato što je ovo moj prvi samostalni koncert na kojem ću napokon pružiti svojoj publici dio čarolije live izvedbi u kojima moj bend i ja toliko uživamo. Nestrpljivo očekujem koncert i veselim se vidjeti publiku!

Kakvu ste glazbenu listu pripremili za publiku u Saxu? Jeste li sve odluke o repertoaru sami donijeli ili ste uvažili savjete tima s kojim surađujete?

– Repertoar je, po meni, fuzija ukusa. Kada smo sastavljali listu, imali smo na umu ponajviše publiku i što bi se njoj svidjelo i zamišljali smo što bi svi onako mogli osjetiti, a u ostalom i podivljati!

Jesu li Artic Monkeys, Fleetwood Mac i Maneskin bendovi koje slušate i u svoje privatno vrijeme? Pronalazite li katkad inspiraciju uživajući u glazbi spomenutih bendova?

– Naravno! Svi ti bendovi imaju rock temelje na koje se vraćam te koje, zapravo, želim implementirati u svoju glazbu i u kojima tražim inspiraciju.

Kako ste zadovoljni reakcijom publike na vaš zadnji singl »Razine«?

– »Razine« su moj prvi rad na hrvatskom jeziku, tojest moj prvi tekst koji sam napisao na hrvatskom. Jako me zanimalo kako će publika reagirati i, na moje iznenađenje, publika je reagirala super!

Neopisiv osjećaj

Što vam vlastito iskustvo pokazuje, je li teško mladom glazbeniku danas doprijeti na radijske postaje?

– Ne nužno. S puno rada i predanosti umjetnosti koju živiš, ništa nije teško.

Dva ste puta s Parnim valjkom pjevali na koncertima »Valjak i prijatelji: Dovoljno je reći… Aki« te su vaše tadašnje vokalne izvedbe primile mnoge pohvale. Kako se osjećate u vezi s tim koncertima? Kakvu priliku su vam pružili kao mladom umjetniku? Da su pohvale izostale, biste li s jednakim zadovoljstvom govorili o tim koncertima?

– Osjećaj je bio neopisiv! Pjevati legendarne pjesme zajedno s 20.000 ljudi i dijeliti osjećaj jedinstva i poštovanja prema bendu i čovjeku koji su obilježili generacije, nešto je što se pamti cijeli život. Taj koncert mi je prvenstveno pružio puno novih poznanstava i profesionalnih suradnika, a naravno i priliku da upoznam legende hrvatske glazbe. Neovisno o komentarima, iskustvo je tu za cijeli život.

Više ste puta u razgovoru s mojim kolegama istaknuli da preferirate i pisati i pjevati glazbu na engleskom jeziku. Zašto i, možda još važnije, otkad je tako?

– »Pišem« od svoje 6. godine, ako bi se to tako moglo reći. Jednostavno mi je engleski jezik u krvi od malih nogu. Vjerojatno potječe od silnih crtića na tadašnjem Cartoon Networku.

Slijedite snove

Iako svi znamo da nikad ne bi trebalo reći nikad, mislite li da za neke glazbene žanrove sa sigurnošću već sada možete reći – nikad?

– Definitivno postoje žanrovi glazbe kojima se nikada ne bih bavio. Naravno, volim kombinirati žanrove i smatram da svaki izvođač ima svoj zvuk.

Široj ste javnosti postali prepoznatljivi sudjelovanjem u televizijskom glazbenom natjecanju The Voice. Mislite li da su takvi formati dobra odskočna daska na putu prema ozbiljnom bavljenju glazbom?

– Uvijek sam za to da mladi glazbenici slijede svoje snove, bilo to na takvim natjecanjima ili nekim drugim putem! Ali da, smatram da je The Voice itekako dobra platforma za mlade glazbenike.

Saznali smo da ponekad volite skoknuti na popularno zagrebačko sajmište Hrelić. Mogu li mladi glazbenici tamo pronaći nešto za sebe? Što ste posljednje tamo kupili?

– Pa evo, posljednje na što sam naišao je »Thriller« Michaela Jacksona na vinilu. Ima puno takvih zanimljivih i cool stvarčica koje bi svakome mogle poslužiti!