U ovim teškim pandemijskim vremenima neki od vodećih festivala s ovih prostora (Sarajevo, Zagreb, Beograd i Herceg Novi, ali ne i Motovun) združili su snage da bi nam u umreženom izdanju virtualno ponudili svoje komade u takozvanom »Spring Break« izdanju.

Dok američki »springbrejkeri« ritualno odlaze u meksički Cancun da bi na njegovim plažama pravili od sebe kretene, naša »springbrejkerska« filmofilija pokušala se logirati na neki od festivalskih paketa koji su im ponudili relativno oskudni odabir filmova koji praktički obuhvaća identične naslove.

Tako su joj na stranici ondemand.kinomeetingpoint.ba bila dosupna dva »proljetna« paketa (Zagreb Film Festival, Sarajevo Film Festival), jedan »prolećni« (Festival autorskog filma), onaj hercegnovski »proljećni« (Montenegro Film Festival) i onaj »pomladni«, kako bi trebala glasiti njegova slovenska varijanta, iako je iz nepoznatih razloga ponuđen u engleskoj verziji (Spring Break Edition in Slovenia). Ali zato su jedino »pomladni« Slovenci imali tu čast da za paket filmova uplate na svojoj kreditnoj kartici pet eura manje od ostatka bivše Jugoslavije.

Road odiseja

Među autorima koje je predstavilo to umreženo »Spring Break« izdanje, poput izraelskog sineasta Danija Rosenberga (šifra: »Smrt filma, a i mog oca«), koji reciklira daleko radikalnijeg sunarodnjaka Avija Mograbija, te razvikanog ali dozlaboga nepodnošljivog Michela Franca (»Novi poredak«), njegovo nadajmo se prvo i jedino online izdanje pamtit ćemo tek po dugometražnom debiju »Mladi kitolovac« (»Kitoboy«) neodoljivog Filipa Jurjeva, kojem se svjetska premijera dogodila u sklopu lanjskog fizičkog izdanja venecijanske Mostre, iako je nepravedno bio odbačen na njene margine, u off selekciju »Giornate degli Autori«. Autorov prethodni kratkiš »Pjev mehaničke ribe« prikazan je 2013. na Sundanceu.

Povijesno naizgled tako daleko, a geografski tako blizu. Razdvaja ih tek manje od stotinjak kilometara Beringova prolaza. S njegove američke strane smještena je Aljaska. S one ruske nalazi se Čuhotka gdje živi Jurjevov junak Leška, jedan od rijetkih teensa koji se bavi lovom na kitove.

Na Čuhotki svaki dan izgleda isto. Zato Leška pronalazi spas u erotskom webcamu. Njegov predmet žudnje zove se HolySweet 999, inkarniran u atraktivnoj »camgirl« koja mu krati duge čuhotske noći (»Može li nas ona vidjeti?«). Leška će učiniti sve da je upozna. Naučiti engleski i krenuti na dugu road odiseju prema Detroitu.

Američki san

Jer, Leški i njegovim prijateljima ostalo je tek da izmjenjuju legende o onima koji su se dokopali američkog sna. Tako započinje Leškino očajničko i ludo putovanje prema nepoznatom. Svijetu koji je upoznao tek putem interneta.

Mreže svih mreža koja je penetrirala u jedan od najnegostoljubivijih kutaka našeg planeta, inkarniran u HolySweet Americi kao njegovu zabranjenom mokrom snu. Takva avantura podrazumijeva i rizik bijega od stvarnosti, u smjeru idealizirane/erotizirane internetske slike.

No kako se Leška udaljuje od svoje tundre, tako njegovi strahovi i unutarnje praznine postaju veće. Iako Jurjev ne igra na klasični socijalni diskurs, već su mu potentniji onirični i nadrealni aspekti Leškine odiseje, u kojima se dijabolični 666 kosturi kitova sudaraju s onim anđeoskim u liku njegove voljene HolySweet 999.

Iako te iste figure, onu oniričnu čuhotsku i onu internetsku (ne)stvarnu američku, razdvaja tek jedan morski prolaz koji treba prijeći, koliko god nam se čini da su one međusobno udaljene tisućama svjetlosnih godina. Kad naivni Leška shvati da je njegov mikrosvijet postao preuzak. Praćen zvucima The Beach Boysa (šifra: »Wouldn’t Be Nice«) tamo gdje ih najmanje očekujemo.

Proljetni paketi

Na stranici ondemand.kinomeetingpoint.ba dosupna su dva »proljetna« paketa (Zagreb Film Festival, Sarajevo Film Festival), jedan »prolećni« (Festival autorskog filma), onaj hercegnovski »proljećni« (Montenegro Film Festival) i onaj »pomladni«, kako bi trebala glasiti njegova slovenska varijanta, iako je iz nepoznatih razloga ponuđen u engleskoj verziji