Ovo je godina u kojoj Elemental obilježava srebrnu brojku i dolazi na zagrebačku Šalatu u subotu, 3. lipnja, a nastup je prilika za potvrditi zašto je bend jedan od najomiljenijih koncertnih izvođača.

Elemental je nedavno objavio čak dvije nove pjesme, a singlovima »Hajde ljubav dođi« i »Usta na usta« najavljuje rad na novom studijskom materijalu. U povodu velike obljetnice i nadolazećeg koncerta razgovarali smo s Remi i Shotom, a razgovor možete pročitati u nastavku.

Bliži se datum velikog koncerta na Šalati, a u roku od tjedan dana objavili ste čak dva najavna singla, »Hajde ljubav dođi« i »Usta na usta« – što vas je inspiriralo da eksperimentirate sa zvukom?

SHOT: Obje pjesme nastale su unazad nekoliko mjeseci na probama koje redovno imamo i dio su neke veće skupine pjesama na kojima smo krenuli raditi. Bilo nam je interesantno da obje odmah snimimo i da napravimo tu neku priču s A i B stranom singla. Ideja je bilo sučeliti veselu pjesmu koja nosi singl s mračnom B stranom.

A što se zvuka tiče, sada smo u nekoj fazi gdje se dosta poigravamo dodatnim synthevima i elektronskim bubnjem pa su obje dobile takvu patinu.

Poštovanje pjesme

Možete li nam otkriti više o procesu snimanja i produkciji novih singlova?

SHOT: Nama je oduvijek bio modus operandi da stvaranje novih pjesama prvo krenemo na probi. Tamo vrtimo razne opcije, tražimo tonalitet i aranžman u kojem pjesma najbolje funkcionira.

Cilj nam je da na probi dovršimo cijelu pjesmu u smislu strukture i aranžmana, i onda kada više nema nepoznanica, to idemo snimati u studio. Ali u studiju dozvoljavamo da se štošta dogodi, mijenjaju se zvukovi instrumenata, pa čak se i dodatno programiraju neke dionice.

Ove su dvije pjesme podosta različite jedna od druge pa ih je trebalo i drukčije tretirati. U jednu ruku one su dio cjeline, izaći će na istom albumu, ali atmosfera im je drukčija. »Hajde ljubav dođi« vesela je, s tim nekim zabavnim modulacijama tonaliteta, dok je »Usta na usta« dosta mračnija i ozbiljnija.

I zato smo svakoj pristupili individualno. Ideja je da u studijskoj verziji iz pjesme izvučemo ono što je za nju bitno. Ako je primjerice mračna, onda će i produkcija otići potpuno u tom smjeru. Od izbora zvukova do izvedbe vokala.

Moramo ispoštovati svaku pjesmu individualno.

Velikim koncertom proslavljate 25 godina karijere – kako biste opisali glazbenu evoluciju benda tijekom svih ovih godina?

REMI: Mislim da smo muzički dosta naklonjeni eksperimentirati, ne libimo se izlaziti iz zadanog žanra – u krajnjoj liniji sami smo si ga zadali još davne 1998. Rap je naša baza, ali zaista hrabro šaramo gdje god nas inspiracija odnese. I mislim da je to poanta stvaranja – da budeš hrabar i ne robuješ očekivanjima.

Ne znam gdje će nas iduća inspiracija odvesti, to je nemoguće predvidjeti, ali znam da će biti interesantno i zabavno. Vodi nas dobar osjećaj, dobro se osjećamo u vlastitoj (kreativnoj) koži, i nema razloga da ne nastavimo s praksom eksperimentiranja i u idućih 25 godina.

Koje su vam najznačajnije lekcije koje ste naučili tijekom dugogodišnjeg djelovanja u glazbenoj industriji?

SHOT: Mi i dan-danas učimo. Glazba, kao i glazbeni svijet, uvijek se mijenja i trudiš se shvatiti što je najbolje u danom trenutku. Najbitnije što smo naučili je da moramo u svakom trenutku biti beskompromisni.

Da ne pokušavamo pjesme prilagoditi onome što mislimo da publika želi, nego da ih napravimo onakvima kako mi želimo da zvuče. Publika to onda osjeti i dobro reagira na to.

Danas ljudi ne slušaju glazbu po žanrovima, nego traže ono nešto u čemu osjete iskrenost. A bez te neke glazbene beskompromisnosti nema ni iskrenosti.

Pa makar to značilo da se pjesme zvukom i stilom mijenjaju kako se i mi mijenjamo. Shvatili smo da se i publika mijenja, svi zajedno odrastamo, tako da promjena nije nikada loša. Ne bojimo se.

Neki drugi život

Kako se osjećate povodom obilježavanja srebrne brojke karijere i što nam možete otkriti o proslavi na stadionu Šalata?

REMI: Uopće nije malo 25 godina, ali kad pogledaš, s obzirom na to da smo bend oformili još u srednjoj školi, odnosno početkom faksa, zbilja je proletjelo.

Kao da je bilo u nekom drugom životu! Privatno smo prolazili sve i svašta tijekom ovih 25 godina, a Elemental nam je lijepa konstanta koja nas drži na okupu.

Nije loše imati neko sigurno gnijezdo kojem se vraćaš kad sve drugo zakaže. Zapravo, kad razmišljam o 25 godina benda, najviše razmišljam o tome koliko smo se smijali, koliko nam je bilo zabavno. I nadam se da će na Šalati biti upravo tako – zabavno i nasmiješeno.

Nadam se da ćemo svoj dobar osjećaj prenijeti na publiku i da ćemo proslaviti rođendan kako 25 godina zaslužuje.

Na društvenim mrežama prati vas oko 120.000 ljudi – koliko vam znače ove brojke? Koja je za vas razlika između virtualne i realne publike?

REMI: Mislim da među našim fanovima nema trolova, tako da su te brojke poprilično autentične. Nikada nismo kupovali klikove, niti smo publici nudili sadržaj koji nije autentično naš.

I to ljudi osjete i onda ostaju uz bend, uz nas. Nema ništa gore od napuhanih brojki, a kad dođe vrijeme da se napuni koncertna dvorana i prodaju karte, krenu cvrčati cvrčci, he, he…

Kod nas je zbilja transparentna situacija, a takvi smo i privatno – ono što vidite, to smo mi. Nema lažnjaka, nema forsiranja… Kad imamo nešto za ponuditi publici, novu pjesmu, album, turneju, nešto deseto, mi im to dajemo, a kad smo u »tihom« periodu, ne objavljujemo samo radi objavljivanja.

I mislim da se ljudima sviđa ta nenametljivost, nema bombardiranja glupostima i iskakanja iz paštete.

Kako biste opisali svoju interakciju s publikom i koliko vam je važno njihovo sudjelovanje na vašim koncertima?

SHOT: To je možda najvažnija stvar – osjetiti puls publike. Dozvoliti da oni definiraju kako naše pjesme zvuče na koncertima. Događa se doslovno da kada je pjesma potpuno gotova u smislu komponiranja i snimanja, da tek kada je krenemo intenzivno svirati na koncertima, ona dobije svoj završni oblik.

To daje publika. Oni diktiraju kako će se izvesti pjesma ili cijeli koncert. Negdje odgovara mirnije, negdje žešće. A uostalom, mi smo koncertni bend. Najbitnije nam je stati pred publiku i tu izvesti naše pjesme, saživjeti se s njima. Oni nama daju nešto – mi njima dajemo nešto. To je taj puls koncerata koji nam je izuzetno bitan.

Odbacivanje klasičnih reperskih »beatova«

Koja je vaša omiljena uspomena ili trenutak koji vam se posebno urezao u pamćenje tijekom vaše karijere?

REMI: Jedna luda noć u Splitu. Nakon koncerta krenuli smo haračiti po gradu, iz zezancije, po kafićima, cijeli bend. Bili smo smješteni na vrhu Marmontove, u nekom privatnom smještaju.

Negdje u parku Grgura Ninskog ima fontana. Netko je došao na divlju ideju da je idemo preskočiti. Naravno da smo skoro svi upali unutra, i takvi mokri, umirući od smijeha, vratili se u smještaj.

Iduće jutro dočekale su me mokre tenisice i bolni trbušnjaci od smijeha. Ne znam, eto, meni je to slika mog benda. To cerekanje, ludost, opuštenost, prijateljstvo, hrabrost i podrška.

Možete li nam otkriti nešto o svojim aktualnim planovima za budućnost i eventualno novom studijskom albumu?

SHOT: Krenuli smo raditi na novim materijalima otprilike iza prošlog ljeta. Sada smo malo usporili u toj domeni jer je jako puno probi i posla oko realizacije ovog velikog koncerta na Šalati, ali plan je da se nakon njega opet vratimo u svoju rutinu stvaranja na probama. I nastavimo sa studijom.

Nadam se da ćemo iza ljeta više stisnuti snimanja pa da album bude gotov krajem godine. A naravno, osim rada na novom albumu, plan je i svirati što više.

Ima gradova u kojima relativno dugo nismo bili, a nađe se i neki u kojem još nismo svirali, tako da će zasigurno i cijela godina biti ispunjena.

Koje glazbene utjecaje smatrate najznačajnijima za vašu glazbu?

REMI: Jako je teško na ovo odgovoriti. Ako govorimo o samim počecima, to je bila rap muzika, tamo negdje do 2000. godine, isključivo rap i crnačka muzika (gospel, rnb, soul, neosoul)…

A onda, kad smo odbacili klasične reperske »beatove«, tj. kompjuterski sređene instrumentale, krenula je lavina utjecaja. Tu se poklopilo i s našim formiranjem instrumentalnog benda, negdje 2000. godine smo odlučili sve stvarati sa »živim« muzičarima, a ne sa samplovima.

Svatko od nas je u zvuk benda donio svoje utjecaje, pa je tu bilo i panka, popa, rapa, rocka, svega što smo privatno slušali… Tako je i danas, vrlo eklektično zvuče naše probe u prostoriji za probe, dok ne dođemo do nečega što možemo prozvati »Elemental zvuk«.

I tako je sa svakim albumom iznova.

Čudno mjesto, čudna vremena

Ima li vaša glazba posebnu poruku u kontekstu refleksije na društvo?

SHOT: Svaka pjesma ima posebnu poruku, bila ona svima naočigled ili je suptilno umotana. To je svakako bit svega što stvaramo. A koliko utječe na društvo, to će neki duži vremenski period pokazati.

Mi se ne trudimo biti glasnogovornici vremena ili preuzimati bilo kakvu usiljenu ulogu u društvu. Ali nismo ni pasivni promatrači. Takva je glazba da se u nju vrlo lako zavuče sve što nam je u danom trenutku aktualno, pa se uplete i tih angažiranih tema. Ipak živimo na nekom čudnom mjestu u čudnim vremenima.

Ali to je samo jedan dio nas i naše glazbe. Drugi dio je potpuno intiman i apolitičan. Ne želimo da nam društvena angažiranost bude odrednica jer kada ti to postane svrha, uglavnom glazba ispašta. Više sebe doživljavamo kao kroničare vremena nego glazbene aktiviste.

Što najviše volite kod izvođenja uživo i što vas najviše inspirira tijekom nastupa?

REMI: Ja najviše uživam kad se poklope dobra kemija unutar benda (kad se okrenem prema njima i uhvatim djeličak osmijeha, neku internu zezanciju ili slično) s dobro raspoloženom publikom!

E, onda lebdimo pola metra iznad zemlje. I to je onaj osjećaj na koji se »navučeš«, ono zbog čega ljudi i sa 65+ godina ne žele sići s pozornice i žele nastaviti raditi. Adiktivno je, jako.

Imate li neki savjet za mlade glazbenike koji tek započinju svoju karijeru u Hrvatskoj?

SHOT: Samo da ustraju sa svojim idejama. Da tjeraju svoj film. Danas se čini da uspjeh ide preko prepjeva tuđih pjesama u tim nekim izvrnutim televizijskim formatima, da se glazba nužno mora prilagođavati publici, a to je toliko pogrešno.

Ako pogledamo malo šire, izvan estradizirane hrvatske pop-scene, toliko je žanrova i toliko inovativnosti. I sve to nađe neku svoju publiku.

Ako ne na tzv. »malim« ekranima, onda na onim najmanjim ekranima mobitela i laptopa. Bitno je biti iskren prema sebi pa se to onda osjeti i u procesu stvaranja glazbe, a u konačnici to i publika osjeti. A uz to bih dodao i još nešto – da lošu pjesmu nikada ne može spasiti dobra produkcija kao što ni dobru pjesmu ne može uništiti loš zvuk.