Dražen Kasalo iz Stobreča jedan je od nekolicine ljudi u Hrvatskoj koji sebe nazivaju »živim čovjekom«, a ne osobom, zbog čega su prekinuli sve veze s državom koju smatraju izmišljenom, fiktivnom, tvorevinom.

Štoviše, državi je Kasalo poslao »Objavu o nepostojanju osobe«, čime se, ističe, od nje u potpunosti odvojio i sad živi slobodno. Kasalo je u tome bio prvi, a zasad ga je slijedilo desetak drugih »živih ljudi«. Uskoro bi se taj broj, najavljuje Kasalo, mogao znatno povećati. Prva konvencija živog čovjeka održana je na Krku, uz sudjelovanje stotinjak ljudi, a dogovoreno je da će do sljedeće konvencije, koju planiraju najesen, »ispeglati« dokument kojim će osnovati svoje društvo. Svi koji pristupe tom društvu ujedno će se smatrati ispisanim iz države Republike Hrvatske te neće, objašnjava Kasalo, trebati pisati posebnu objavu kao što je to on činio. Okupljeni u Udrugu Čovjek, osnovali su svoj Arbitražni sud. Na taj način, napominje Kasalo, pokušali su se suprotstaviti samovolji i agentima sistema koji, kažu, ne razumiju ovu priču, već djeluju kako su navikli, po jednoj šabloni. Sve svoje poslovne odnose, pa i one s državom Republika Hrvatska, rješavaju pravorijecima Arbitražnog suda.

– Arbitražni sud Udruge Čovjek nedavno je priznao i Općinski sud u Splitu. Uspješno smo proveli jednu ovrhu temeljem pravorijeka Arbitražnog suda. Dobili smo rješenje Općinskog suda u Splitu, koji je priznao da je Arbitražni sud nadležan i da se njegov pravorijek može potvrditi kao ovršna isprava, iako naš Arbitražni sud ne donosi pravorijeke po postulatima ustavnopravnog poretka i zakona, već pravičnosti i prirodnog prava – kaže Kasalo.

Znanje i iskustvo

Kako mu je ideja o »ispisu« iz države pale napamet i zbog čega se na to odlučio prije, sad već četiri godine?

– Ideja je došla postupno, kao i drugima. Nikome od nas nije odmah palo na pamet da bi se trebalo odvajati od države. Smatrali smo da se rješenje može dobiti kroz sustav i da djelovanjem kroz sustav možemo potvrditi svoju slobodu. Shvatili smo ubrzo da sistem kao takav nema pravi lijek. Dok god si u sistemu, rob si sistema i podložan njegovim pravilima. Nemoguće je na taj način pronaći alat po kojem bi se mogao osloboditi države kao tutora, nadzornika i kontrolora, objašnjava Dražen Kasalo.

Foto iStock

Shvatio je, dodaje, da je ustavnopravni poredak samo dio univerzalnog pravnog poretka, a da je prirodno pravo dominantno nadređeno ostalim pravima.

– Uzeo sam u obzir duhovne postulate i rekao: ja nisam fiktivna osoba podložna sistemu, nego živi čovjek. Ideja se rodila kad smo spojili duhovne i psihološke postulate sa znanjem i iskustvom koje imamo. Kad smo sve to »ubacili« u pravni sistem, dobili smo šokantne rezultate: pokazalo se da su duhovni postulati nadležni ostalima. Gledajući iz te duhovne perspektive stvari postaju jasne i čiste. Nikakav problem tada nije proglasiti se živim čovjekom i reći: nisam dio sistema – rekao je Kasalo.

Slobodan čovjek

Neke statistike govore da u pokretu živog čovjeka u svijetu, postoji desetke tisuća ljudi poput Kasala koji su na sličan način odlučili izaći iz sistema. Međutim, Kasalo ističe da je način na koji su živi ljudi u Hrvatskoj odlučili to napraviti jedinstveno u svijetu.

– Ljudi koji u zapadnom svijetu misle isto kao i mi, uobičajeno se pozivaju na običajno pravo, koje imaju u svojoj pravnoj povijesti. Pozivaju se na Magnu Cartu i kažu – ja sam free man, slobodan čovjek. Europljani s kontinenta, podložni civilnom pravu, pozivaju se na UN ili traže rupe u zakonu, pozivaju se na prirodno pravo. U ovom našem, hrvatskom slučaju izlaska iz sistema, mi smo jasno rekli da je osnovni postulat čovjeka život, postojanje i stvarnost. Ono što u svojoj biti jest. Samim time ne tražimo potvrdu, sistemski alat niti garanciju nekoga ili nečega što će nam garantirati slobodu. To jednostavno nije u skladu s prirodnim pravom, jer onaj koji garantira je vlasnik tvoje slobode. Čovjek ne može tražiti da netko garantira njegovu slobodu. Mi jednostavno izlazimo iz sistema i kažemo: mi smo slobodni – kaže Kasalo.

Hrvatski model

U tu svrhu on i njegovi istomišljenici namjeravaju izraditi dokument koji će govoriti o njihovoj slobodi, a trebao bi postati, objašnjava, neosporna pravna činjenica u pravnom sistemu.

– Na prvoj osnivačkoj konvenciji na Krku razgovarali smo o tome kako bi društvo trebalo izgledati i što bi se trebalo postići. Društvo nema drugog smisla doli toga da olakša ljudima kako će sami institucionalno urediti svoj pravni i slobodarski odnos. Dogovorili smo se da ćemo na svojoj sljedećoj konvenciji najesen na glasovanje staviti dokument, koji će biti poslan svim relevantnim institucijama u svijetu od Zagreba, preko Washingtona, Londona, Vatikana, Bruxellesa nadalje. Kad te institucije ne odgovore na dopis, a u pravilu ne odgovaraju, sve što smo rekli o svojoj slobodi postaje pravna činjenica i u tom sistemu iz kojeg izlazimo – kaže Kasalo.

Zainteresiranih na takvo što, dodaje, na području Hrvatske i bivše Jugoslavije ima na tisuće.

– Pojedinci nas doživljavaju kao fanatike i anarhiste, ali u onom momentu kad se pokaže da ta priča drži vodu i da je normalna, kad istina izađe na vidjelo, imam osjećaj da će naše društvo kroz nekoliko godina brojiti članove u stotinama tisuća. Stalno se javljaju novi ljudi zainteresirani za ovu inicijativu, iz Slovenije, Srbije, Austrije, Italije. Pojedinci iz SAD-a najavili su da će doći na sljedeću konvenciju. Namjera nam je širiti ova znanja u svim pravcima. Masovnost je najbitnija za širenje svijesti i utjelovljenje »sindroma stotog majmuna«. Sve počiva na tome koliko ljudi u nešto vjeruje. Ovakav koncept najbliži je pravoj istini i vjerujemo da će u dogledno vrijeme privući sebi najveći broj ljudi, najavljuje Kasalo.

I osobnu, i vozačku

Kako zasad Kasalo praktično živi, nakon što je poslao svoju objavu o nepostojanju čovjeka? Njemu osobno, kaže, ništa posebno se ne događa. I dalje ima svoju osobnu kartu, pa i vozačku dozvolu, koristi ih jednako kao i prije.

– Korištenje tih papira ne znači ništa u biti. Nekako mislim da još nije došlo ni vrijeme da ih prestanem koristiti, u psihološkom smislu ništa nije dobro naprasno prekidati. Dosta ljudi ulazilo je u interakcije s državom naglo, odbacujući sve dokumente. Upadali su u probleme s državom i policijom, ovršili bi im račune, oduzimali aute… Ubrzo smo shvatili da naša Objava sistemu ne znači ništa. Nijedna institucija ne šljivi te pet posto. Imaš Objavu, koja je pravni dokument, ali oni kažu mene to ne zanima, u Ustavu to ne piše. Svako daljnje djelovanje na taj način bilo bi udaranje glavom u zid, objašnjava.

Daljnje korake u tom smislu planiraju najesen, kad bi prihvaćanjem krovnog dokumenta njihovo društo trebalo zaživjeti.

– Čim ljudi postanu članovi društva, bit će slobodni. Automatizmom i u pravnom smislu postaju slobodni. Društvo će izdavati dokumente koji će im to priznati, neće morati svatko pisati svoju objavu, kao što smo mi to činili. Postepeno, u potpunosti ćemo izaći iz sistema kao takvog. Sistem će se onda morati prilagođavati novonastaloj situaciji, neće moći dalje funkcionirati na lažnim principima, rekao je Kasalo.

Svatko tko na taj način izađe iz sistema, kaže, morat će biti svjestan da je odgovoran sam za sebe. Dobit će, dodaje, pomoć i savjet, ali odgovorni su za svoje živote i za sve što u životu rade. O nikome tad ne ovise.

– Konačno će se stvoriti društvo koje nije ograničene odgovornosti, nego potpune odgovornosti. Ljudi moraju biti svjesni da neće moći koristiti medicinske i školske usluge, koje su danas besplatne, ali sve ostale usluge imaš pravo koristiti, kad ih platiš koliko koštaju. Onaj kojemu trebaju zdravstvene ili školske usluge, morat će ostati u sistemu. Ali, svi ostali kojima te usluge ne trebaju, mogu izaći iz sistema. Svatko ima svoj izbor i mi im taj izbor dajemo – kaže Kasalo.

No, što će onaj koji izađe iz sistema pa ostane bolestan, a nema zdravstveno osiguranje jer se toga, izlaskom iz sistema, odrekao? Kako da plati visoke račune za svoje liječenje?

Kliker razuma

– Tko je bolestan, što da radi!? Da ode u bolnicu, treba mu za to hrpa para, bolje da umre, je li? To je toliko daleko od istine… Kad je čovjek bolestan, treba preuzeti sam odgovornost za sebe. Postoji homeopatska, kineska, ajurvedska medicina, ali u našim glavama uspostavljena je kontrola, da te jedino bolnica, takva kakva je, može izliječiti. Po meni, rezultati su porazni, naša institucionalna lječilišta imaju vrlo slabe rezultate, iako imaju monopol na liječenje ljudi. Sloboda se sastoji u tome da izbacimo stare ideje iz glave i prihvatimo nove koje smo provukli kroz naš kliker razuma. Kad prihvaćamo nametnuto bez da provjeravamo kroz svoje iskustvo, intelekt, um, nećemo biti slobodni. Inače živimo tuđe ideje, a jedna od tih ideja je da ne možeš biti zdrav dok ne odeš u bolnicu – kaže.

O svemu tome, pa i više, piše u svojoj samoizdanoj knjizi »Kontrola uma u pravnom sistemu«, svojevrsnom proširenom nastavku njegove knjige »Strava u ulici prava«. U knjizi govori o kontroli uma od države, banaka i Crkve, koji su po njemu najmoćniji manipulatori, a ujedno žele posjedovati sve što je čovjek vlastitim radom stekao i naslijedio.

– Prvi moment u oslobođenju je saznanje da si zarobljen, detektiranje problema. Mi smo robovi sistema zato što su naši umovi kontrolirani. Promatramo svijet na način koji nam je nametnut. Država i pravni sistem najvidljiviji su manipulatori. Uvijek govorimo da živimo u Hrvatskoj, a to je netočno, jer u svojoj biti ne postoji. Hrvatska postoji samo kao administrativna cjelina, a to je cjelina koja je izmišljena. Kad pogledaš van, vidiš livadu, more, kuće, nigdje ne vidiš državu kao instituciju. Ako ne postoji kao takva, zašto ulazimo u ikakve interakcije s državom i doživljavamo je kao stvarnu? Stalno se bavimo papirima, dozvolama, novcima, državnim i pravnim poslovima, a to je sve u svojoj biti fikcija. Ni sebe ne doživljavamo kao stvarnog čovjeka, već kao osobu, što je nešto vezano uz određeni identitet i ideju. Kad ta ideja nestane, nestane i ta osoba. Čovjek ne može nestati, on je nešto što je svjesno i ima duh. Poanta je da mi shvatimo da smo umno kontrolirani i kako to izbjeći. Samim činom izlaska iz tog sistema kontrole, tog fiktivnog svijeta, shvatimo da smo slobodni, kaže.

O svemu će govoriti i u Rijeci, u Astronomskom centru, 16. svibnja u 19 sati na javnoj tribini »Oslobođenje čovjeka«.