Kud plovi ovaj brod pjesma koju je Radojka Šverko, riječka glazbena umjetnica, izvela pred pedeset i jednu godinu na Splitskom festivalu zaživjela je punih pola stoljeća. Na opatijskoj Ljetnoj pozornici umjetnica će nakon punih deset godina održati koncert.
Na repertoaru će se naći od svega pomalo iz njezina bogatog šarolikog opusa, od starih šlagera do njezinih maestralnih jazz izvedba. Emocije koje je preplavljuju već unaprijed samo su tihi svjedoci njezinih sjećanja koja je vežu za njezine glazbene početke, ali i brojna prijateljstva.

Velik trag

Uskoro pripremate koncert na Ljetnoj pozornici u Opatiji, jesu li pripreme u potpunosti privedene kraju?

– Raduje me dolazak u Opatiju, u grad za koji sam godinama vezana, koji je na mene ostavio velik trag i koji uvijek iznova u meni budi najiskrenije emocije. Vjerujem da ćemo ovim koncertom opravdati velika očekivanja prijatelja i poznavatelja mojeg glazbenog opusa te da ćemo na najbolji način evocirati sjećanja na naše davne šetnje uz more.

S obzirom na vaš repertoar od šlagera preko jazza do sakralne glazbe, koje ste pjesme uvrstili za taj nastup?

– Da, moj je repertoar uistinu šarolik, no prilikom svakog nastupa moramo imati na umu publiku, prigodu i ambijent u kojem gostujemo. Odlučili smo se za repertoar različitih autora, domaćih, stranih, za svakog ponešto, razmišljajući o tome da će se na koncertu možda naći i koji turist.

Na koncertu vas prati bend, ali spominjali ste i planove s orkestrom?

– U programu će sudjelovati orkestar od dvanaest članova, što je dovoljno da se ispriča ono što je određeno glazbom uvrštenom u program koncerta. Da nije bilo pandemije, koja je u mnogočemu diktirala pristup životu u svim segmentima društva, vjerujem da bi ovom prigodom na Ljetnoj pozornici u Opatiji svirao simfonijski orkestar. Ali ipak, mojoj sreći nema kraja jer će na pozornici sa mnom biti moji dragi prijatelji, glazbenici s kojima sam prošla dugačak put i s kojima sam, vjerujem, ostavila pozitivan trag.

Uz Opatiju vas vežu brojne uspomene, vaši počeci, prijateljstva… Koliko dugo je prošlo od posljednjeg nastupa u Opatiji ?

– Na Ljetnoj pozornici u Opatiji nastupila sam u društvu Gabi i Tereze prije deset godina, koliko se sjećam. Bilo je lijepo vidjeti u gledalištu mnoge prijatelje, članove moje obitelji u društvu moje dugogodišnje prijateljice, nažalost pokojne, gospođe Anite Baričević Kalina. Ona je bila kreatorica svih mojih odjevnih predmeta, koji su često pridonosili trofejima za najelegantniju sudionicu mnogih inozemnih festivala.

Uvijek emocija

Surađivali ste s mnogim glazbenicima, pa se vaš repertoar sastoji od brojnih potpisa i emocija. Ima li nekih koje su vam osobito bliske?

– Od svojih sam početaka uvrštavala u repertoar različite stilove glazbe, što mi je bilo potrebno da bih mogla održati kontinuitet i udovoljiti zahtjevima različitih orkestara, ne samo kod nas nego i na stranim pozornicama. Primjerice, gostovanje u Melbourneu s filharmonijom ili sa simfonijskim orkestrom u Parizu, Madridu, Barceloni, Los Angelesu, iziskivalo je isključivo strani repertoar. Tako je to do danas. Teško mi je odgovoriti što mi je najdraže. U svemu što pjevam dajem sebe, ono najbolje što znam.

Ipak, jedna vas je pjesma obilježila – »Kud plovi ovaj brod«. Što mislite, koliko ste je puta izveli, preplavili vas i danas isti osjećaj kao kad ste je izvodili prvi put? Sjećate li se toga?!

– Moram priznati da nisam bila svjesna kako jedna pjesma može ostaviti takav trag i, na neki način, zacrtati pute nekom izvođaču. Usudila bih se reći da niti autor glazbe Esad Arnautalić, niti autor teksta Arsen Dedić, nisu bili svjesni da će taj brod ploviti pedeset i jednu godinu do danas. Pjesmu su u svoj repertoar uvrštavali mnogi i drago mi je da ta pjesma i dalje živi, na moru ljubavi, a plovit će i na pučini sna.

Prošlu pandemijsku godinu izdali ste na želju mlađih generacija u delux remasteriranoj verziji album »Vatra i led«, koji je objavljen 1993. godine. Ima li nekih manjih promjena ili je sve ostalo uglavnom jednako?

– Moram reći da sam jako zahvalna Aquarius Recordsu, pogotovo gospodinu Anđelku Preradoviću, što su iskazali interes preuzeti prava na album »Vatra i led« od male diskografske kuće iz Pule Adam Records, koja je 1993. godine originalno objavila taj album. Osim bogatijeg zvuka na pjesmama nema nikakvih promjena.

Na albumu ima i nekoliko pjesama na engleskom?

– Da, u ovo digitalno izdanje, koje se može naći na svim servisima za streaming glazbe, uključene su i verzije četiriju pjesama na engleskom jeziku, koje nisu onda stale na audiokasetu i CD. Tako, primjerice, pjesma »Sama« ima verziju »Tell Me«, dok je »Žena« u engleskoj verziji »Because You Love Me«. Vjerujem da je to za ono vrijeme bilo ispred vremena, snimiti hrvatsku i englesku verziju pjesme.

Nema do nastupa uživo

Osim albuma koji ste izdali, kako ste »utrošili« pandemijsku godinu? Glazbenici su bili naročito pogođeni zbog otkazivanja svih javnih događanja, pa tako i njihovih koncerata. Kako ste se Vi u tome snalazili?

– Mogu se pohvaliti da sam na traženje nekoliko gradova ipak ostvarila šest koncerata, od kojih su dva bili koncerti sakralne glazbe, i to u bazilici u Poreču te na otoku Košljunu na otvorenom. Uz njih, održala sam četiri koncerta u pratnji svog benda i pratećih vokala pod vodstvom profesora Vladimira Babina. Preživjeli smo, cijepili smo se, pridržavamo se reda i svih uputa našeg stožera i svojim ponašanjem pridonosimo zdravlju naših članova obitelji, naše djece i roditelja te svih u našoj blizini.

Nakon toliko godina bavljenja glazbom, što vas najviše veseli?

– Najviše me vesele nastupi uživo. Od samih mojih početaka je bilo tako i tu radost osjećam i danas. Ta sinergija nas na pozornici i publike koja nas sluša je neopisiva.

Što mislite o današnjim glazbenim zvijezdama, općenito trenutačnoj glazbenoj estetici?

– Ovo pitanje zahtijeva podulji odgovor. Nastojat ću biti maksimalno pristojna, pa ću reći da mi je žao što je moja profesija postala industrijom i to u našoj zemlji prepunoj bogatstva, kada govorimo o poetama, u zemlji s velikim brojem glazbenih škola, akademija, talentiranih glazbenika, vokalnih solista, prekrasnih glasova koje je milina slušati. Ali što će nam sve te vrijednosti kada su glazbeni industrijalci udruženo zacrtali neke drugačije putove, zaobilazeći glavni razlog postojanja glazbenog izričaja, a to je služiti ljudima, biti im sredstvo i način terapije.

Na kakvoj glazbi ste vi odrastali, na čijim akordima ste plovili, sanjali prve ljubavi?

– Od mojeg najranijeg djetinjstva družila sam se s klasičnom glazbom. Moje sestre i brat su također obrazovani i svi smo na neki način djelovali u glazbi, starija sestra i brat kao nastavnici, a moja mlađa sestra i ja kao solistice. Često se prisjetim okupljanja za blagdane, kada bi krenula neka arija iz opere ili duhovna glazba ili neka popularna pjesma, i naša četiri glasa, bez uvježbavanja. To su bili pravi trenuci radosti u vokalnom muziciranju.

Mlađa generacija

Ima li netko iz novije generacije s kim biste rado surađivali, otpjevali recimo neki duet?

– To se već dogodilo u nekoliko navrata i bilo je lijepo. Ima među mojim kolegama pravih glazbenika u čijim nastupima beskrajno uživam, bez obzira na to jesu li pjevači iz svijeta opere ili takozvane popularne glazbe. Mnogi su imali moju potporu od svojih početaka i svi oni još i danas traju. Voljela bih doživjeti još koju suradnju, ne samo s kolegama pjevačima već među mlađom generacijom vidim i neke kvalitetne autore. Jako mi se sviđaju glasovi Matije Cveka, Jacquesa Houdeka, Ervina Baučića, Đanija Stipaničeva, Damira Kedže, Dine Jelusića te mi se jako sviđa smjer u kojem ide kantautor J.R. August.

Mnogi mlađi glazbenici prepjevali su vaše pjesme u svojim aranžmanima i izvedbama, kako gledate na to?

– Meni je drago ako je netko odlučio u svoj repertoar uvrstiti neku pjesmu koju sam ja ranije pjevala. Osim toga, pogrešno je reći da je neka pjesma »moja«. Dobro, imam ja i svojih pjesama za koje sam napisala glazbu i tekst. Ali ljutiti se ako je netko posegnuo za pjesmom iz tvog repertoara ili pjesmom koju si lansirao, po mojem mišljenju, nije ispravno. Pjesme su da se pjevaju. Kako bi onda trebali reagirati oni čije su pjesme snimane u dvadeset, trideset različitih verzija?!

Osim Opatije, imate li ovog ljeta još negdje zakazane koncerte?

– Osim Opatije, dogovoreni su nam koncerti u Splitu i Zadru. Taj niz koncerata odvija se pod nazivom Na moru ljubavi, s obzirom na pedesetu obljetnicu pjesme »Kud plovi ovaj brod«. Doduše, ove godine već brojimo pedeset i prvu godinu otkako sam tu pjesmu, u alternaciji sa Sergiom Endrigom, izvela na Festivalu zabavne glazbe Split. Čak je Croatia Records krajem prošle godine objavila posebno EP (extended play) izdanje s nekoliko verzija te pjesme, uključujući suvremenu interpretaciju za koju su zaslužni Jan Kinčl, Arsen Ereš i Zvonimir Bajević. To izdanje, nažalost, zbog komplikacija uzrokovanih pandemijom, nije objavljeno na samu obljetnicu prošloga kolovoza, stoga smo i mi prebacili obilježavanje na ovu godinu.