U glazbenom svijetu rijetko što može biti toliko snažno kao pjesma koja se rađa iz potrebe za izražavanjem društvenih problema. Varaždinski bend Dodger Artfool nedavno je predstavio upravo takvu pjesmu. Pjesma »Charlie Hebdo« zaronila je duboko u tematiku slobode govora, a inspirirana je napadom na redakciju francuskog satiričnog časopisa Charlie Hebdo 2015. godine.

Zašto je pjesma objavljena sada i koja joj je namjera otkrio nam je Dominik Markovinović. Razgovarali smo i o društvenoj odgovornosti glazbe, njegovim najdražim novinarima, novom albumu, koncertima te spotu za pjesmu iza kojeg stoji Dinko Šimac i u njemu glumi plesačica Maja Kućar iz Plesne skupine Mantra.

Svi smo utišani

Pjesma se izravno tiče tog strašnog događaja iz 2015. Zašto vas je baš taj napad motivirao da napišete pjesmu o cenzuri?

– U to vrijeme sam studirao u Zagrebu i pamtim taj trenutak u potpunosti. Sjedio sam na kauču i iz dosade prebirao po gitari dok je u pozadini radila televizija. U jednom se trenutku na televiziji pojavljuje reportaža o napadu na redakciju Charlie Hebdo, a pogled na okupljenu gomilu na jednom od pariških trgova kako stoje s natpisima »Je suis Charlie« izazvao je u meni pomiješani osjećaj tuge i ljutnje.

Pritisnuo sam »mute« na daljinskom i počeo svirati prva četiri akorda koja su mi pala na pamet te pjevati »je suis Charlie«, odnosno kraj snimljene verzije pjesme. Pjesma je na neki način nastajala od kraja prema početku, a glavna motivacija su bili ljudi koji su tišinom odavali počast onima koji su govorili.

Imate li nekoga od obitelji, poznanika, tko je borac za slobodu govora ili je bio »utišan«?

– Mislim da smo svi utišani, bili mi svjesni toga ili ne. Ja sam osobno tiša osoba nego što sam to bio ranije, bio sam mladi nadobudni sanjar koji je mislio da može mijenjati svijet i boriti se protiv nepravde. Svaka od tih borbi imala je svoje posljedice i, iako dandanas smatram da sam bio u pravu, nisam siguran bih li ponovio iste stvari.

Samo jedan od primjera je kad sam kao srednjoškolac iz bunta došao u školu s majicom sa srpom i čekićem, koju sam odbijao skinuti sve dok svi ostali učenici ne prekriju ustaška obilježja ispisana/iscrtana na svojim školskim torbama. U svome naumu sam uspio, no uspio sam zaraditi i podsjetnik na taj dan u obliku ožiljka nastalog nešto kasnije istoga dana.

Jedan od takvih događaja mi je odredio sudbinu da odselim u Varaždin i tamo nastavim školovanje jer sam se suprotstavio profesoru kad sam stao u obranu kolegice koju je lažno optužio, a posljedica za mene je bila takva da jednostavno nije bilo mogućnosti da položim njegov kolegij – jer odgovor koji odlučuje o prolasku ispita nije bijela boja, već boja mlijeka. Upravo iz tog razloga je pjesma »Charlie Hebdo« posvećena svim novinarima u borbi protiv nepravde jer upravo oni u svojoj borbi za druge stavljaju vlastitu budućnost na kocku.

Zabranjeno voće

Što mislite, treba li glazba biti angažirana? Koliku odgovornost imaju glazbenici da šire poruke? Uzmimo za primjer Taylor Swift koja aktivno progovara o pitanjima ravnopravnosti, a velik broj bendova se hvata tematike politike, statusa quo… S druge strane imamo Kanyea koji je utjecajan, a širi antisemitske poruke. Treba li i on imati apsolutnu slobodu govora?

– Angažirana glazba predstavlja dokument jednog vremena i pruža nam pogled u stvarno stanje društva u tom trenutku. Najčešći konzumenti glazbe su mladi i vjerujem kako ona ima veliki utjecaj na njihov osobni razvoj. Jedan od najvećih problema današnjice je upravo fenomen »cancel culture« i političke korektnosti, odnosno sve zabrane i ušutkavanja.

Mlade treba educirati kako bi samostalno mogli filtrirati dobro od zla jer upravo smo zabranama doveli do toga da je u trendu plastična glazba prepuna antisemitizma, šovinizma, seksizma, unatoč tome što se ta glazba ne nalazi u mainstream medijima – zabranjeno voće je ipak najslađe. Zabranom nećemo naučiti društvo da ne mrzi, već to da ne smije pokazati da mrzi.

A može li pjesma promijeniti svijet? Pozivam čitatelje da pročitaju priču o Rubinu »Hurricaneu« Carteru, koja će sama odgovoriti na ovo pitanje.

Mislite li da bi se vaša pjesma mogla protumačiti kao antiislamska, s obzirom na počinitelje napada, a i neke dijelovi spota koji podsjećaju na ucjene terorista? Ili mislite da je hrvatska javnost odavno zaboravila taj napad, ili možda neće ići za tim?

– Moj je stav kako zlo nema nacionalnost niti religiju. Razumijem zašto bi je određeni ljudi mogli tako protumačiti, no namjera ove pjesme apsolutno nije takva. Možda je javnost zaboravila na slučaj Charlie Hebdo, no povijest se ponavlja i nadamo se da ćemo potaknuti barem jednog slušatelja da prouči navedeni događaj i vrlo brzo moći povući paralelu s recentnim događajima u našoj zemlji – Lex AP i pokušaju stavljanja ljepljive trake na usta hrvatske novinarske struke.

Omiljeni novinari

Mislite li da će pjesma zajahati na valu protesta koji se upravo zbivaju? Želite li biti dio promjene za koju se bori oporba i s njom velik broj građana?

– Promjene su apsolutno potrebne. Kao bend nikad ne bismo htjeli sugerirati slušatelju kojoj političkoj opciji bi se trebao prikloniti, no voljeli bismo biti dio promjene na način da svojom porukom potaknemo slušatelja na razmišljanje.

Ova je pjesma pjesma zahvale novinarima, između ostalih. Dakle, sigurno imate omiljene novinare za koje smatrate da najbolje obavljaju taj poziv?

– Novinarsko lice koje mi prvo pada na pamet je Goran Milić, osoba čiji rad i ljubav prema novinarskoj struci izuzetno cijenim. Što se tiče istražiteljskog novinarstva, moram izraziti duboko divljenje prema Danki Derifaj i općenito ekipi »Provjerenog« koji su svojim radom donijeli velike promjene u živote često očajnih ljudi, za koje institucije nisu imale sluha.

Ekipa koja je na neki način i sama postala institucija u koju ljudi imaju povjerenja te je postala sinonim pravde u ovoj zemlji. Također, moram pohvaliti vaša pitanja u ovom intervjuu, bilo je vrlo zabavno odgovarati na njih. Zahvalni smo na konkretnim pitanjima koja su nam omogućila da predstavimo sebe u pravom svjetlu.

»Facebook revolucija«

»Charlie Hebdo« druga je pjesma s albuma prvijenca koji uskoro izlazi, a zove se »Dobri ljudi«. Na koje to ljude mislite? Prati li i ostatak albuma društvene teme? Kako stojite s nadolazećim koncertima i kada ćemo vas vidjeti u Rijeci?

– Pjesma »Dobri ljudi« bit će predstavljena ujesen, kao posljednji singl s našeg prvijenca. Iako govori o rastavi braka – o dvoje ljudi koji jesu dobri, ali ne zajedno, uvidjeli smo moć te složenice pa smo prema njoj pjesmi odlučili nazvati album. Naravno, naziv albuma donosi potpuno novi kontekst u obliku zahvale svim dobrim ljudima kojima smo ga odlučili posvetiti.

Pjesme koje ga čine prožete su društveno-političkom tematikom, a još jedna takva će kroz dva mjeseca biti predstavljena u obliku trećeg singla »Facebook revolucija«. Polako popunjavamo popis koncerata za ovu godinu, što nas izrazito veseli. Prošle godine smo svirali u riječkom Klubu mladih, a za ovu godinu još nemamo definirani dogovor, no vjerujem da će se to vrlo brzo promijeniti. Bend Dodger Artfool voli Rijeku i uvijek ćemo se vrlo rado odazvati.