RIJEKA – Kažu da je statistika »točan zbroj netočnih podataka«. Definicija je to koju svi tako rado prihvaćamo i vjerojatno odgovara istini. No, jednako je tako zanimljivo što, koliko god mi u takav zbroj ubacivali netočnih podataka, konačan rezultat nekako uvijek bude točan prosjek. Druga pak poslovica kaže da je »lako biti kralj nakon bitke«.

Naravno da je danas, kad su se već pomalo smirile uzburkane strasti oko nastupa Leta 3 na ovogodišnjem Eurosongu, lako pametovati i govoriti što je bilo loše, kako bi trebalo i slično. Međutim, dok sam prošle godine javno prije završne večeri natjecanja objavio da će predstavnica Srbije biti visoko plasirana, temeljivši svoju procjenu na zanimljivosti i konceptualnosti skladbe »In corpore sano«, ove godine sam prilično suzdržano komentirao mogući rezultat.

Odmah na početku želim jasno i glasno reći da je nastup Leta 3 i skladba »Mama ŠČ« vjerojatno među najboljim nastupima i predstavnicima Hrvatske na Eurosongu posljednjih desetljeća i to ne samo zbog pjesme ili izvođača već i zbog sveobuhvatnog kriterija u odnosu na prošle predstavnike ili moguće predstavnike koje smo imali prilike vidjeti na ovogodišnjoj Dori.

Ogromna količina hejtanja svega i svakoga toliko je prisutna u našem društvu da to jednostavno postaje nepodnošljivo.

Nepoželjne podjele

Ništa nama ne valja: ni Dora, ni Let 3, ni pjesma, ni outfit, ni nastup, ni stručni žiriji, ni glasovi publike… uvijek smo pokradeni, uvijek neki »belosvetski« neprijatelj djeluje protiv nas i naših fantastičnih uspjeha.

Zaboravljamo, pritom, da u proteklom razdoblju nismo uspjeli postići ni jedinstvo oko podrške Letu 3, čija pjesma je izabrana, ali već su se postavile podjele između hrvatskih regija, gradova, konzervativaca i »naprednih«, ravnozemljaša i progresivaca, ustaša i partizana…

Zapravo je nevjerojatno da u vrijeme nastupa na Eurosongu naše društvo nije bilo jedinstveno ni oko toga želimo li mi sami da Let 3 pobijedi ili ne. Istovremeno najnormalnije očekujemo da svi u svijetu, ponajviše publika po raznim udaljenim državama, prepozna svu kompleksnost poruke koju nosi pjesma »Mama ŠČ« i da nam bezrezervno udijeli maksimalne bodove.

Zaboravili smo pritom da velika većina naših domaćih ljudi također nema blage veze o značenju teksta, glazbe i poruke »Mame ŠČ«, odnosno da je istu tek shvatila nakon višetjednih objašnjavanja kojima smo bili izloženi. Ali, naravno da je prosječan građanin, recimo građevinski radnik iz Azerbajdžana ili učiteljica koja živi u predgrađu Brisbanea, odmah morao shvatiti našu poruku i sve što ona nosi. Možda su ta naša očekivanja ipak malo pretenciozna.

Osvrnimo se i na naše susjede jer, oni su bar razumjeli o čemu se u pjesmi pjeva, ali unatoč tome nisu dali neke značajne bodove, a uredno dolaze na more preko ljeta. Ma sram ih bilo! A tek Ukrajina, koja nas je tako slabo podržala, a mi njima, zamislite, širom otvorili naše neograničene resurse i uputili poruku protiv rata?! Joj, joj…

Umjesto da se razračunavamo sa svim tim »belosvetskim« neprijateljima, bilo bi, možda, korisnije sagledati našu zbiljnost i postaviti neka pitanja.

Prvo i osnovno pitanje koje si trebamo postaviti je želimo li mi na Eurosongu imati zapažen nastup ili želimo pobijediti? Ako je odgovor potonji, onda je točno danas potrebno krenuti u akciju i pripremati teren za takvu pobjedu – sljedeće godine!

»Konsenzus« o 12 bodova Švedskoj

Odavno je Eurosong postao mjesto u kojem ne pobjeđuje lijepi glas i melodična pjesma. Zanimljivo je, recimo, da je od početka sinoćnjeg objavljivanja glasova stručnih žirija postojao »konsenzus« o 12 bodova Švedskoj, iako bi baš Gaussova krivulja statističkog karaktera s početka ove priče tvrdila da je gotovo nemoguće da se takav konsenzus postigne na globalnoj razini. Po čemu se to baš švedska predstavnica istaknula da joj masa stručnih žirija udijeli fenomenalne bodove, a da pritom znamo da je uzorak od 37 zemalja statistički vrlo signifikantan, ostaje otvoreno pitanje. Jer, ruku na srce, mene nije osvojila do te mjere da ustvrdim da će baš svi misliti isto.

Namjerno govorim i o globalnoj razini jer Eurosong sa svojim poznatim europskim zemljama poput Armenije, Gruzije, Azerbajdžana, Izraela ili najnovije Australije možda treba promijeniti ime u Worldsong, a što isto tako o nečemu govori.

Tvrditi da je netko »pokrao« Hrvatsku i da je ona, valjda, trebala biti pobjednica, ali netko je ustegnuo bodove u 38 glasačkih sustava, ipak je malo pretjerano.

Očekivati da će bodovi doći samo na račun naše kolektivne mantre o fantaziji ili fenomenalnoj priči cijele povijesti i značaja Leta 3 za riječku ili hrvatsku rock-scenu, a za koju, objektivno, malo tko zna u globalnom okviru, ipak je više nego naivno.

A do tada hvala Letu 3 na dostojnom predstavljanju, odličnom i zapaženom nastupu na koji, što god netko mislio, možemo i trebamo biti ponosni.