Sarajevski glazbenik Dino Merlin vjerojatno se ni sam nije mogao nadati da će, unatoč njegovoj ogromnoj popularnosti, karte za prvi koncert u Rijeci nakon četiri godine stanke, u subotu 8. listopada, biti rasprodane u hipu.

Teško da se itko može prisjetiti kada se to zadnji put dogodilo s trsatskom Dvoranom mladosti, ali ogromno zanimanje za nezaboravni glazbeni i scenski spektakl potaknulo je odluku o još jednom koncertu, dan ranije, u petak 7. listopada.

Riječki koncerti dio su svojevrsne turneje u Hrvatskoj, nakon što je već odradio turneje po Sloveniji i Crnoj Gori. I možda bi netko rekao da je zapravo stvar u tome što su se ljudi nakon duge stanke zaželjeli koncerata, ali činjenica je da je Dino Merlin ostavio dubok trag i da nikako nije kao drugi jer brojni su oni koji će doći na koncert jer su rasli uz ovog velikog umjetnika, no ne nedostaje ni onih čija je srca osvojio bez obzira na njihovu mladost.

Bit će to dva dana istinskog uživanja, kako za publiku, tako i za samog Dinu Merlina.

Izravni susret s publikom

Koliko dugo niste svirali u Rijeci? Što vam je ostalo u sjećanju od zadnjeg koncerta pred riječkom publikom?

– Bilo je to prije četiri godine u okviru turneje »Hotel Nacional«. Sjećam se da je i tad bio jedan »sedmi« – 7. prosinca 2018. godine. Zanimljivo je da je to ujedno bio naš prvi koncert u Rijeci, a evo ovog puta smo tu dvije noći zaredom. Esencija svega što radim jest taj moj izravni susret s publikom.

Pjesma je to što je između onog što ja osjećam i onog što osjeća drugi s druge strane slušalice ili preko puta mene, ali je to isto tako i performans te pjesme, koncert. Stoga prilikom svakog tog susreta, na svakom koncertu valja dati najbolje od sebe i pokazati koliko publika meni puno znači. Kada se dogodi ta razmjena energije, kao što je to bilo prošli put u Rijeci, to su neki od najljepših trenutaka koji nastave živjeti dugo i ostave dubok trag u mom sjećanju.

Je li vas iznenadilo što je prvi koncert tako brzo rasprodan? Mnogi ne bi izabrali uvesti još jedan dan koncerta.

– I prošli put je bilo slično. A kako kažu: odsutnost je za ljubav što i vjetar za vatru: gasi malu, a raspiruje veliku. Ovoga puta osjećam da smo se i publika, a i ja, jako zaželjeli jedni drugih pa su nam sada potrebne dvije noći umjesto samo jedne.

Što pripremate Riječanima i gostima tijekom ta dva dana?

– Svaki koncert je za mene hodočašće, ceremonija za koju se dugo i pomno pripremamo. Ovog puta jedva čekam da pored starih pjesama u osvježenim aranžmanima publika uživo čuje i neke od ovih novih, »Mi«, »Jedan dan, jedna noć«, »Krive karte«, »Kako da ti kažem«. Uvijek se potrudimo dati najbolje od sebe, da se nađe balans između performansa, produkcije, pjesme i priče, i tako će biti i ovog puta.

Volim ići sredinom

Stanka bez koncerata je bila duga zbog pandemije. Što ste vi radili u to vrijeme? Kako je bilo živjeti bez koncerata?

– Stanka u smislu koncertnih aktivnosti je bila duga, ali smo sve vrijeme pandemije vrijedno i naporno radili. Koncerti su jedna vrsta izričaja koja je rezultat onog primarnog – a to su pjesme. Album i projekt koji smo imali spreman za objavu prije nego što je pandemija krenula, vratili smo u studio, na početnu poziciju i polako krenuli spremati novu priču koju smo korak po korak predstavljali što kroz nove pjesme, tako i kroz online koncert na koji sam jako ponosan – »Mir svim dobrim ljudima«.

Projekt »Mi« objavljen u jeku pandemije je priča o svijetu koji se mijenja i nama koji se mijenjamo sa svijetom, i priča o tome kako smo unatoč svemu konačno shvatili da ne možemo sami. Negdje sam pročitao jednu divnu misao, a to je da postoji nešto što se zove zajednički duh. Postoji udio u zajedništvu, osjećaj pripadanja svijetu u jednakoj mjeri za sve jer svi smo mi suvlasnici idealnog dijela čestice koja se zove planet Zemlja. Međusobno smo zavisni, spojene smo posude i tako se trebamo ponašati.

Odradili ste već Sloveniju i Crnu Goru, nakon Rijeke imate koncerte u Zadru, Osijeku, Varaždinu, a već se spominju zagrebačka i splitska Arena za sljedeću godinu. Publika vas se itekako zaželjela, ali ste se i vi zaželjeli nje jer ste se i u Osijeku odlučili na dva koncerta?

– Dugo smo bili razdvojeni, a ovo naše novo putovanje tek počinje. Mogu reći i da se dosta toga promijenilo u razdoblju od zadnje turneje i tih susreta u svim gradovima koje ste spomenuli.

U planu je dosta toga, ali ne treba zaboraviti biti prisutan u sadašnjosti. Nastojim živjeti u trenutku, ali da nemamo nekih velikih očekivanja, ali ni strahova. Volim ići sredinom. Samo da je života i zdravlja, a onda i koncerata i ponovljenih koncerata, i prilika da stanemo jedni pred druge i kažemo šta imamo kazati.

Album do kraja godine

Pretpostavljam da ćete publici izvesti i neke od najnovijih hitova. Kada bi trebao biti objavljen novi album? I koliko će on biti drukčiji (ili neće) od prošlih albuma? Publika je čvrsto vezana za vaše stare bezvremenske hitove. Vjerujete da će i novi album biti jednako dobro prihvaćen?

– Novi album bi trebao biti objavljen do kraja ove godine. Još uvijek vjerujem u album kao format, iako su pravila predstavljanja novih pjesama sve manje i manje očigledna i definirana. Ovo bi mi trebao biti dvanaesti album u karijeri, a karijera je kao inverzna eksponencijalna funkcija (koje se možda možete sjetiti iz školskih dana), svakim korakom postaje eksponencijalno teže nadmašiti samog sebe, i sve više resursa čovjek treba uložiti da bi dobio jednako dobar, a kamoli bolji rezultat.

Pišem svoje pjesme i snažno vjerujem u to što imam reći i da će to imati tko slušati. Dok god imam nešto reći, ja ću izlaziti i pjevati. Želim biti radoznao. Želim vidjeti da nove pjesme vuku one stare i da se tu stvara amalgam onog Dine od prije i ovog Dine sada i da se to nekako poveže u jednu nit.

Poznati ste kao muzički čarobnjak. Što vi mislite o tome i kako vi sebe vidite?

– Mislim da sam i dalje onaj dječak koji na ramenu ima gitaru, ispred sebe isti papir i olovku, i tu neku melankoliju u daljini koja me nosi daleko, da pjevam nešto što mi je bilo negdje u srcu ili mislima. Ne mogu se sjetiti tko je to rekao da je kao dječak slikao poput majstora, i da mu je cijeli život trebao da ponovo nauči tako slikati.

Možda je čarolija upravo to – pronaći dijete u sebi, pronaći svoju realnost koju unesete u svijet i dječjom energijom mijenjate svijet oko sebe. Ako ništa, barem dok pjesma ne završi.