Danas je digitalno objavljen novi album world music/etno ansambla Vladimir & Kalafat naziva “El Shatt”. Dostupan je putem Bandcamp stranice, digitalnih platformi i webshopa PDV recordsa.

Vladimir & Kalafat, s konceptualnim albumom “El Shatt“ otisnuli su se na imaginarno putovanje iz dalmatinskog grada Komiže, preko talijanskih luka Barija i Taranta u egipatski Port Said, te napose u pustinjsko područje El Shatt nedaleko od Sueskog kanala na poluotoku Sinaj.

El Shatt – Platneni grad, kako su ga prozvali Dalmatinci, je kompleks izbjegličkih logora u kojem je od veljače 1944. do ožujka 1946. boravilo evakuirano stanovništvo iz Dalmacije. Prvi transport izbjeglica brodovima prema Egiptu krenuo je iz talijanskog grada Taranta.

”El Shatt je istovremeno bol zbog odlaska, neizvjesnost, čežnja, bliskost, odlučnost, ponos, vjera, solidarnost, pustinja, zvjezdano nebo, more, sunce, pijesak i puno vjetra u plovidbi i na kopnu. Misao o povratku.

On je i model za organizaciju društva, kreativnost i talent, otpor, partizani i Dalmacija. Taj izbjeglički logor u egipatskoj pustinji je prije i poslije svega borba za život. Koji nije ništa drugo, doli emocija.

Ispričati stoga priču o njemu isključivo kroz muziku znači u nekom višem smislu komunicirati sa svim tim emocijama i ljudima, istinski ih poslušati i dati im pravo glasa u vremenu u kojem njihovi glasovi i emocije kao da su zauvijek iščezli pod pritiskom nove stvarnosti.

A nisu, samo ih više nismo spremni slušati. No, Vladimir & kalafati ih i dalje slušaju. Taj zvuk iz prošlosti plovi preko Jadrana sve do ušća Neretve i potom nazad na ovaj album emocije nezaborava i pobjede”, piše Dragan Markovina.

Album El Shatt nije samo putovanje kroz vrijeme i civilizacije, već i topla intimistička reminiscencija na Nonu Mladineo iz prekrasne Komiže, portret Ranka Marinkovića i posveta marljivim rukama.

Egipatski El Shatt dio je kolektivnog sjećanja u Dalmaciji.

Šest pjesama, ukorijenjenih u tradicionalnoj muzici Mediterana u filigranskim izvedbama muzičkih juvelira, esejiste na klaviru Gabrijela Prusine, magičnog klarinetiste i harmonikaša Mehe Radoovića, zanesenog čeliste Olivera Đorđevića, pastelno nostalgičnih vokalistica Inge Bodul Pranjković i Ivane Marijanović, marokanskog Berbera iz Essaouire Mohamad Ait-Mghar na rebabu, Mirze Redžepagića koji priziva vjetar Gibli na arapskom oudu, tankoćutnog Dine Šukala na glissentaru i lirski raspoloženog Dinka Šimunovića na kontrabasu.