Nakon predugog kreativnog mirovanja, točnije dvadeset i jedne godine, veliki Peter Gabriel vratio se autorskom radu. Naime, njegov deseti studijski album nazvan »i/o« prvi je njegov potpuno autorski rad nakon iznimnog albuma »Up« objavljenog sad već pomalo davne 2002. godine.

Nakon tog albuma Gabriel će 2010. godine objaviti »Scratch My Back«, album obrada pjesama drugih izvođača te potom 2011. godine »New Blood«, album na kojem je uz pomoć orkestra ozbiljne glazbe obradio neke od pjesama svog opusa. To prebiranje po starim svojim i pjesmama drugih autora dalo je naslutiti kako bivši član sympho rock institucije zvane Genesis gubi dodir s kreativnošću. »i/o« je dokaz da Gabriel još nije bacio koplje u trnje, mada tvrdnje o sve manjoj razini kreativnosti i dalje vrijede.

Jer, ne samo da je niz pjesama s ovog albuma starijeg datuma, već su gotovo sve nastajale godinama. Dakle, Gabriel je itekako usporio ritam. No, to je i normalno – čovjeku su pune 73!

Studiozna priprema

Baš stoga »i/o« zaslužuje sve pohvale jer je zbirkom od 12 pjesama Gabriel oduševio sve svoje ljubitelje, ali i one koji od rock glazbe žele više i bolje od čiste zabave. »i/o« pravi je album za sladokusce i mada je sigurno da neće, kao neki raniji njegovi radovi, imati hit-pjesme na ljestvicama najslušanijih, nedvojbeno je kako ide u red njegovih velikih albuma, kao i u niz ponajboljih diskografskih rock ostvarenja 2023. godine na čijem se samom kraju i pojavio.

Visoke ocjene albumu donosi ne samo dug i studiozan proces nastanka, već i odluka Gabriela da zaboravi prethodna dva albuma obrada i vrati se svom zvuku tipičnom ne samo za već spomenuti »Up«, već i razdoblje osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća. Drugim riječima to znači da je temeljima svog nedvojbenog (sympho) rock pristupa Gabriel u nizu pjesama novog albuma dodao elemente elektronike, world music izraza, funk, jazz te r’n’b i neosoul zvukovlja stvorivši glazbeno ugodnu, mahom nježnu i ugodnu cjelinu oplemenjenu vrlo dobrim stihovima kojima je najčešće cilj upozoriti na negativnosti suvremenog društva koje prijete budućnosti planeta i ljudi koji na njemu žive, ali isto tako progovoriti o prolaznosti, smislu života i pozitivnom odnosu prema životu.

U uvodnoj »Panopticom« pita se, u stilu filmske trilogije »Matrix«, koliko je toga uopće stvarno u ovom suvremenom svijetu određenom digitalnim tehnikama, da bi u plesnoj, nešto smirenijoj »The Court« istražujući učinke interneta i društvenih mreža »priprijetio« kako će čovječanstvo prije ili kasnije platiti stoga što je izbrisalo liniju između dobra i zla, ludila i zdravlja. I naslovna »i/o« žestoka je u, ovog puta ekološkim porukama, o tome kako ne cijenimo to što imamo pa nas čeka kazna, a o jednoj od vrsta mogućih kazni govori mračna »Four Kinds of Horses« koja se može shvatiti kao kritika svakog oblika fundamentalizma.

Tematika prolaznosti

Odmah do poruka vezanih uz društvo na novom su Gabrielovom albumu i pjesme s uočljvom tematikom prolaznosti. Tiha i tužna »Playing for Time« donosi nam sliku Gabriela koji se, kao u svom divnom davnašnjem (1977.) hitu »Solsbury Hill« penje na planinu, ali sada više ne radosno i veselo kao nekad sa žudnjom novih obzora, već potišten i tužan zbog neumitne prolaznosti vremena. Slične tematske okvire ima i »So Much« te ponajviše divna »And Still«, zaista moćna posveta majci i sjećanju na nju ralizirana vrlo blizu nekadašnjih Genesisovih melankoličnih balada pa će stoga vjerojatno mnogima biti najbolji trenutak albuma.

Naravno, shvaćanje prolaznosti motivira i poniranja u vlastite emocije pa nam o tome što bi i kako trebalo raditi u životu – s naglaskom na pozitivan odnos – Gabriel govori u diskoidnoj »Road to Joy« u kojoj mu pomaže maestro Brian Eno. Još je bolja, plesnija i življa »Olive Tree« koju će voljeti svi koji su uživali u Gabrielovoj glazbi stvaranoj osamdesetih, a u sličnom je tonu i »Live and Let Live« s dobrim porukama o snazi oprosta i prednosti života bez mržnje. Svemu navedenom treba dodati i dvije ljubavne pjesme koje su istodobno i refleksivne, što se itekako osjeti i u naslovu teme »Love Can Heal« (»Ljubav može liječiti«), kao i u tekstu »This Is Home« koja govori o tome kako je dom tamo gdje je ljubav.

Dvije verzije

Svih dvanaest pjesama Gabriel je slušateljima ponudio u dvije verzije, odnosno dva miksa, »Bright-Side« i »Dark-Side«, a na Blue ray audioverziji ponuđen je još i »In-Side Mix«! Uz njega su na albumu radili i bubnjar Manu Katché, basist Tony Levin, gitarist David Rhodes, a u pojedinim pjesmama gostuju Brian Eno i Gabrielova kći Melanie. Album je sniman na različitim lokacijama, a svakako je vrlo zanimljiv i način na koji je tijekom 2023. godine Gabriel na tržište plasirao pjesme.

Naime, svakog punog mjeseca objavljivao je po jednu pjesmu odradivši tako 12 pjesama. Sad ih je na »i/o« složio u cjelinu koja vrijedi još i više i ako ove pjesme i ovaj album predstavljaju završetak njegove karijere, onda je to moćan i pažnje vrijedan završni čin.