Uz potporu Odjela za kulturu Grada Rijeke i Melite Sciucca, predsjednice Zajednice Talijana Rijeka, ovog petka s početkom u 19 sati u neobaroknoj palači Modello, u prostorijama Zajednice Talijana u Rijeci (Comunità degli Italiani di Fiume), bit će održan obljetnički koncert uz prigodno druženje u povodu proslave tridesete godišnjice koncertiranja i bavljenja jazz glazbom riječkog jazz glazbenika Denisa Razumovića Razza.

Uz slavljenika u glazbenom dijelu programa, koji će započeti u 20.30, nastupit će članovi njegovog kvarteta: kontrabasist Vedran Ružić, bubnjar Rajko Ergić i klavirist Dorian Cuculić, a u nekim će im se izvedbama priključiti trubač Robert Mikuljan.

Razz će tom prigodom izvesti neke od vlastitih kompozicija sa svojih albuma. Drugi dio programa rezerviran je za jam session.

Elegancija i estetika

Kako je protekao vaš život s jazzom?

“Razni su rock, blues i jazz bendovi i slavni jazz glazbenici zbog kojih sam se zainteresirao za taj specifični sound. To su, primjerice, blues bend Ten Years After, točnije, gitarist Alvin Lee koji je koristio elemente swinga. U njegovoj izvedbi Hermanove skladbe »Woodchopper’s Ball« prvi put sam čuo fast izvedbu twelve bars blues forme.

Isto tako je pijanist i orguljaš Keith Emerson s bendom Emerson Lake & Palmer također koristio elemente swinga. To me zainteresiralo i privuklo, taj način pulsiranja ritam-sekcije, kombinacije walking basa i ride činele, pa sam počeo tražiti ploče s bendovima i izvođačima na kojima sam mogao čuti kako ritam sekcija swinga i gruva, tako da su se na mom Trubadur gramofonu pojavile i prve jazz ploče.

Prva takva izrazito black music ploča bila je snimka koncerta blues pjevača Jimmyja Whiterspoona s bariton saksofonistom Gerryjem Mulliganom. Stavio bih slušalice i do kasno u noć upijao taj fantastični, nadrealni akustični zvuk i uživao u čaroliji trenutka. Tu je u meni nešto kliknulo.

Odjednom sam poželio biti dio te zvučne slike. Htio sam proniknuti u to, sudjelovati i dati svoj obol u sukreiranju i širenju emocija koje su me prožimale dok sam slušao te majstore. Poželio sam sudjelovati u tom nevjerovatnom interplayu, onako kao što su i oni to radili, s nevjerojatnom elegancijom i estetikom kakvu donose samo vrhunski interpreti jazza.

Godine 1982. kupio sam prvi saksofon. Spontano u moju svakodnevnicu uvukli su se pojmovi tipa: rhythm changes, »Oleo«, »Now’s the Time«, break, intro, cool blues, Bird blues, upper structures, modal, AABA form, ad lib, minor blues, »Giant Steps« i prezimena: Parker, Gillespie, Monk, Powell, Ayler, Coltrane, Shorter, Davis, Hancock, Mingus, Simone, Fitzgerald, Gershwin, Coleman, Blakey, Gould, Rollins, Adderley, McLean, Tyner, Stitt, Evans, Zawinul, Waldron, Jarrett, Ellington, Bartok, Cage, Pass, Bowie, Sheep, Konitz i mnogi drugi.

Shvatio sam da samo ozbiljnim učenjem i usvajanjem univerzalnog jazz jezika glazbeni kreativac stječe sposobnost da ravnopravno sudjeluje u privilegiju momentalnog sukreiranja glazbe.”

Denis Razumović Razz

Rafinirane fraze

Što vas motivira da ustrajete u životu s jazzom?

“Uvijek me najviše zanimala i uzbuđivala mogućnost da se sa što manje proba publici predstavim s bendom sastavljenim od ad hoc skupljenih jazz glazbenika, te da se pomoću poznatih struktura i harmonije, od zajednički odabranih jazz standarda, odsvira cjeloviti program i da to uvijek bude nadahnuta izvedba, pravi jazz koncert sa svom svojom za jazz tako tipičnom dinamikom i sa što više originalnih, improviziranih varijacija na temu.

Naime, uz autorske skladbe, na koncertima volim odsvirati i poneki jazz standard, zato što uživam u tome i što s tim činom želim signalizirati publici svoj glazbeni »pedigre«, naglasiti ljubav prema tradicionalnoj američkoj jazz glazbi, posebno blues formi.

U jazzu me zanimalo i uzbuđivalo sve ono što bi se tijekom izvedbe moglo dogoditi neplanirano, a u vezi toga uvijek sam imao čvrst stav i rado i često ulazio u polemike i diskusije s kolegama koji nisu dijelili moje glazbeno-estetske stavove.”

Zašto vam se jazz uvukao pod kožu?

“Kad sviram s ljudima s kojima sam energetski kompatibilan, koji kuže moju igru, s kojima osjećam da smo u konstantnom ugodnom interplayu, glazba preuzme sve aspekte logičnog tijeka izvedbe i preplavi nas u tolikoj mjeri da izgubimo pojam o vremenu i mjestu.

To su najljepši trenuci, taj čudno ugodan osjećaj da se dogodilo nešto lijepo, kao da se negdje nešto pomaknulo, nevidljivo, ali bitno. Na »znanstveno« neobjašnjiv način ta vibra, ta poruka, kad god je uspijemo odaslati, uspješno stigne i do publike koja bez greške detektira je li se nešto stvarno »dogodilo«.”

Što vas najviše uzbuđuje u toj glazbi?

“Najviše me »pali« svirati u malim, zatvorenim prostorima, niskog stropa, bez ozvučenja, u kvintetu – truba, saksofon, kontrabas, bubanj, klavir. To je sva moja sreća. Nema mi ništa jače od toga – biti na bini s pravom ekipom i prepustiti se glazbi da nas potpuno preplavi, samo sudjelovati, ne stršati, ne smetati, samo doprinositi zajedničkoj sreći benda.

Ali ima još tih posebnih, lijepih situacija, kao kad se dogodi da se netko iz publike iznenada digne i počne ganuto aplaudirati na pola tvog sola, dok ti sviraš baladu »Soul Eyes« Mala Waldrona, i ne prestaje ti pljeskati do kraja korusa jer si ga rafiniranom frazom ili čudnovato eteričnim tonom taknuo »u žicu«.

Osoba koja je nekontrolirano i ganuto pljeskala prišla je pitati imaš li CD za prodati, što ti, naravno, nemaš, ali sve je dobro, pozitiva, a ti samo s guštom mazneš hladnu biricu i kreneš ponovo gore, na binu, s nadom da će se tako nešto valjda još koji put ponoviti.”

Duhovna osviještenost

Što vas ispunjava?

“Dok sviram, osjećam se živ, životno aktivan! Imam osjećaj da isijavam pozitivnu energiju. Taj kreativni proces, to specifično psihofizičko stanje u koje zapada improvizator dok kreira, originalno je, jedinstveno duhovno iskustvo.

Ne znam jesam li sam pospješio tu vrstu talenta, sposobnost da se koristim tim specijalnim, za kreativnost važnim stanjem, možda s činjenicom da sam još kao samouki glazbenik krenuo samostalno i spontano raditi »na sluh« mimo ustaljenih praksi u didaktičko-pedagoškom načinu tumačenja zakonitosti i pravila glazbe.”

Kako sviranje jazza djeluje na vaše zdravlje?

“Razmišljanje o glazbi, kreativni rad na umjetničkom izrazu i razvijanje smisla za improvizaciju, općenito smisla za brzo snalaženje u životu, tijekom svih tih godina godilo mi je i dobro činilo za mozak.

Što se tiče fizičkog aspekta, hmmm, i tu sam imao sreće, jer mora se uzeti u obzir gotovo svakodnevno višesatno sviranje instrumenta, pri čemu aktivirate dijafragmu, uz to naprežete umbilikalne mišiće, koristite mišiće vrata i cijeli respiratorni aparat, s naglaskom na pojačanu aktivnost pluća. Sve to možete ispravno obavljati samo ako ste zdravi, ako ste fit i u dobroj formi.

Po tim pitanjima sam još uvijek dosta dobro ušćuvan, dobro me služe i zubi, što je također jako važno kod ovog poziva. Jedine očigledne, konkretne fizičke promjene vidljive su na mojim prstima na kojima su se pojavili lagani znakovi artroze, što nije čudo kad se uzme u obzir pod kakvim su opterećenjem bili svih ovih godina aktivne svirke i vježbanja.”

Kako glazba utječe na vaš duhovni život?

“S aspekta duhovnosti, smatram da ne bi imalo smisla, niti humanističke svrhe svirati glazbu kao što je jazz ili blues, a ne biti duboko duhovno osviješten.

Pogotovo ako se imaju na umu ambijenti i prilike u kojima je ta glazba nastajala, kad se dobro zna o kakvim mučnim i teškim povijesnim činjenicama ta glazba progovara i koliko je nade u nju ugradio narod koji ju je stvorio i iznjedrio. S tim se stvarima čovjek ne bi smio zezati, ne bi smio biti površan. Treba imati respekt prema tome.”

Riječki underground

Koliko je na vašu ustrajnost u bavljenju jazzom utjecala riječka jazz scena?

“U Rijeci mi je često trebala dupla doza volje i vjere da ustrajem u zamislima i intenciji da svoju »karijeru«, svoj glazbeni put, realiziram onako kako sam osjećao da je to za mene najbolje i da radim to na način koji mene veseli. Nerijetko sam tu, doma, doživljavao da od – sada tek vidim – kvazikolega dobivam savjete o tome kako bi se trebao ponašati i djelovati, da bih trebao »smanjiti doživljaj« itd.

To mi je na duže staze davalo još jači poriv za stvaranjem, djelovanjem i osmišljavanjem projekata koji i danas uspješno laufaju, kao npr. Sonic Dialogues s pijanistom Hrvojem Gallerom, Denis Razz Adjustable Group koji traje više od deset godina, međunarodni projekt s talijanskim pijanistom Robertom Magrisom ili npr. moj eksperimentalni projekt free jazza u triju s kontrabasistom Giovannijem Maierom i Rajkom Ergićem na bubnju, projekt Cross Borders Connections u kojem surađujem sa slovenskim gitaristom Markom Čepakom i najfriškiji projekt – Razz & Mikuljan Wind Factory itd.

Godinama sam nailazio na čudan, ljigav, slabašan otpor i doživljavao sitne podlosti, kad baš osjeti čovjek da ga ne cijene i ne smatraju važnim. Tada je najednom sve nestalo, kako se kaže »kao rukom odnešeno«. Nisam skužio što se i kad to dogodilo, je li netko otišao u penziju ili je negdje došlo do neke velike rošade mozgova u krugovima gdje se odlučivalo o kulturi, ali prošlo je i sad mi je jako dobro. Sad osjećam da sam doma.”

»Discrepancies In Blue«

Je li važno što upravo u Rijeci djelujete na području jazza?

“U nedostatku odgovarajućeg jazz kluba, kakav je Rijeka stvarno zaslužila imati, Rajko Ergić i ja, s Markom Rogićem, ljubaznim vlasnikom book cafea Dnevni boravak, postigli smo dogovor na obostrano zadovoljstvo – od sredine listopada do kraja svibnja sljedeće godine, svakog četvrtka, bez izuzetka, u Dnevnom boravku sviraju gotovo svi eminentni riječki jazz glazbenici, a u suradnji s Vladimirom Matoševićem u Baptističkoj crkvi na Zametu održavaju se jazz koncerti svakog posljednjeg petka u mjesecu.

Glazbenici koji su trenutačna »garancija« za konzistentnu riječku jazz scenu i s kojima surađujem na tim sessionima su: Zvonimir Radišić, Dino Ivelja, Karlo Lovrić, Dorian Cuculić, Karlo Ilić, Robert Mikuljan, Tonči Grabušić, Henry Radanović, Lovro Mirth, Bojan Skočilić, Rajko Ergić, Goran Cvijanović, Edin Botić, Zoran Majstorović, Josip Tocilj, Luka Veselinović, Filip Flego i mnogi drugi.”

U čemu pronalazite nove izazove?

“Uvijek imam puno ozbiljnog posla i promišljanja oko autorske glazbe, a konačno sam se uspio fokusirati i na materijal koji već duže vrijeme pripremam za sljedeći autorski album.

Naslov će biti »Discrepancies In Blue«, a kanim ga snimiti početkom sljedeće godine s gostujućim glazbenicima kao solistima.”