Debitantski album grupe Banda turizma »Spašavanje turista u japankama na Biokovu« pažnju privlači i prije no što se poslušaju prvi taktovi prve pjesme.

Jer, kad ti grupa imenom Banda turizma pjeva o spašavanju turista u japankama na Biokovu, onda to mora biti zanimljivo. Tako i jest, jer ova banda kojoj je na čelu Antonino Šimić, potrudila se kroz devet pjesama svog debitantskog albuma dati svoju blago ironičnu sliku suvremenog dalmatinskog (pa i hrvatskog) turizma u okviru kojeg se prečesto gosti vole i dobri su samo dok daju novac.

Naravno da već takav društveno angažiran stav traži ironično-satirični pristup pa se neizostavno javljaju poredbe s genijalcima iz TBF, odnosno ako ćemo nešto šire i dalje u prošlost, s nekadašnjim Buldožerima koji su također cinizam i sarkazam koristili da bi pljuvali istini u oči, kako se i zove jedan od albuma tih slovenskih rock majstora.

Posveta turistima

Banda turizma to čini na svoj način, a to pak znači da ipak nisu toliko oštri kao TBF, ni toliko sarkastični kao Brecelj i društvo, a s glazbene su pak strane okrenuti ponajprije fuziji funka i rocka kojoj povremeno dodaju i neke druge oblike glazbenog izražavanja.

Tako je uvodna »programatska« nazvana po bendu, kombinacija svega i svačega – soul gudači, funky ritam, plesni soul a la James Brown, poigravanje s narodnjačkim zavijanjem i rap brbljanjem…, a tekst nam prenosi »jade« stanovitog Tonija koji istodobno radi tri posla kako bi mogao nadograditi novi kat na kući, a taj će kat biti, logično, namijenjen iznajmljivanju i novoj zaradi od turista kojima su posvećene i sve ostale pjesme ovog albuma.

Naslovna »Nemoj ići u japankama na Biokovo« je funky-soul-rap-hip-hop savjet o tome što treba raditi kad ideš na Biokovo i valjalo bi je puštati većini čeških turista. »Jet ski« je reggae ljuljanje kroz koje upoznajemo iznajmljivača tih vozila koji čita Zagora, voli reggae, koristi društvene mreže i bez zarade od minimalno sto eura ne voli se ni pokrenuti.

»Beton« je definitivno među boljim trenucima albuma s uspješnim seciranjem prekomjerna gradnje, betonizacije i apartmanizacija naše obale, a minijatura »Pršute moj« od naslova do korištenja izraza klapske glazbe navlači na lice osmijeh, kao i »Galeb«, uspješna pop balada srednje brzog ritma s natruhama mediteranskog i Adria sounda koji idealno odgovara ovoj priči o tipičnom dalmatinskom zavodniku starijih dama koje ljeti stižu na obalu.

»Dalmatia Funk« kroz plesni funk daje sliku tipične dalmatinske hvalisavosti i želje da turisti što više ostave i što prije odu, a na tom je tragu i »Pivo, pizza, kukurica« u kojoj na klavijaturama gostuje proslavljeni Tihomir Pop Asanović, kao i završna »Adio Mare« u kojoj uz pomoć Alessandra Bonasere (tj. Saše Antića) ispraćaju turistkinju koja se krajem ljeta vraća u Zagreb, a njen je ljetni ljubavnik prati riječima »Ostajemo samo mi i vrića para«, s dodatkom »Nisan lud da bi se školova!«, čime se još jednom potvrđuje splitsko stanje uma.

Koncertni nastupi

Banda turizma definitivno je uspjela skrenuti pažnju na sebe debitantskim istupom. »Spašavanje turista u japankama na Biokovu« svakako ide u red zanimljivijih albuma ovogodišnje glazbene produkcije u Hrvatskoj, a koliko će Antonino i njegovi banditi biti uspješni, vjerojatno ovisi i o koncertnim nastupima koji bi im, s obzirom na to da članovi bande imaju podosta iskustva te vrste, trebali biti prednost jer je lako moguće da će uživo Banda turizma biti bolja no u slušalicama.

Album je snimljen uživo u studiju Srđana Sekulovića Skansija u postavi: Perki – bubnjevi, Brada – bass i vokal, Gregov – udaraljke, Jurin – klavijature, Kleško – gitara i Tonči – vokal. U Funhouse studiju Berka Muratovića snimljene su brass dionice pod vodstvom Tomislava Kreša, a ostatak dionica je snimljen u Greenwood Studiju. Gosti na albumu su cure iz grupe One Dread (Tea, Nika, Tena), Otpisanimator iz Dubrovnika, SIK s Hvara, Hopo, Šeks i Marijana iz grupe Neki Reperi, Klapa Gabine, Tihomir Pop Asanović i Alessandro Bonasera.