Nedavno je u programu RTL-a prikazana posljednja epizoda prve sezone zapažene emisije “Dosje Jarak”.

Nakon dvostruke epizode o atentatima na Ivu Pukanića i Niku Franjića te epizode o ubojstvu Ivane Hodak, posljednja epizoda tematizirala je ubojiti pohod generala Ivana Koradea otprije 15 godina. Sve su četiri epizode televizijski skrojene da budu primamljive gledatelju, dok istovremeno vjerno opisuju kontekste i segmente zločina koji su se dogodili prije mnogo godina.

Iako ih možemo smatrati davnim, utkani su u kolektivnu svijest, medijski su bili popraćeni i kada su bili aktualnosti, stoga je svaka epizoda probudila zanimanje gledatelja.

Jako zadovoljni

Da je mala, ali odabrana ekipa “Dosjea Jarak” znala što radi, u sljedećim redcima potvrdit će i Dario Todorović. Suautor “Dosjea Jarak” poslovno je temeljit novinar, a privatno čudak sa slušalicama u ušima. U zanimljivom razgovoru dotakli smo se brojnih pojedinosti o stvaranju “Dosjea Jarak” i odjeku koji je stvorio. Dario govori o pristupu koji ostvaruje, suradnji s Andrijom Jarkom te još o mnogočemu.

U iščekivanju novih nastavaka “Dosjea Jarak”, kako se osvrćete na emitirane epizode? Jeste li zadovoljni odrađenim poslom?

– Jako smo zadovoljni. Nismo očekivali baš tako dobre reakcije i publike i struke te nominacije za prestižne medijske nagrade. Nominirani smo i za Večernjakovu ružu, za koju nam slobodno dajte glas ako mislite da smo ga zaslužili jer glasanje još traje. Nominacije su nam dobar pokazatelj kako moramo ići dalje istim smjerom i čak podizati kvalitetu. Puni smo ideja i s velikim veseljem radimo sljedeće epizode.

Sinoć je u programu RTL-a prikazana posljednja epizoda serijala, ona o zločinima generala Koradea. Kako je opisujete?

– Opisujem je kao epizodu koja prikazuje što se stvarno može dogoditi kad ne samo institucije već i ljudi oko njega, ignoriraju silne znakove da je netko bolestan, uz to i agresivan. To što je Ivan Korade bio neosporni ratni heroj koji je zadužio zemlju, samo je omogućilo da se na njegove ispade žmiri još jače.

Epizoda je stoga teška, puno je žrtava ostalo iza njega, ali je epizoda koju se moralo napraviti. Riječ je o jednom od najgorih zločina u novijoj hrvatskoj povijesti, ali nama je kao timu bilo važno da ostane jednoznačna poruka kako se zločin nikad i nipošto ne smije opravdavati i umanjivati.

Nažalost, mnogi to i danas rade, što samo pokazuje kako je epizoda bila važna.

Suautor ste “Dosjea Jarak”, stoga pretpostavljam da ste usko surađivali s Andrijom Jarkom, a vjerojatno i s drugim kolegama. Kako je tekla vaša suradnja?

– Suradnja je svakodnevna, Andrija i ja smo stalno ili u razgovorima, dogovaranjima i planiranjima uživo, ili na liniji. Puno je ideja o kojima raspravljamo, puno stvari koje rješavamo, puno ljudi s kojima se moramo naći, dobiti informacije, dokumente…

Foto: RTL

Kreativni dio posla

Je li ovo bila vaša prva suradnja s Andrijom Jarkom? Kako je došlo do suradnje na “Dosjeu Jarak”?

– Andrija i ja smo se ovlaš poznavali s terena godinama prije, pozdravili se u trenucima kad bismo se negdje vidjeli, ali to je bilo to. Prava suradnja započela je kad je došao na RTL prije dvije godine. Otada sam počeo usko surađivati s Andrijom s kojim provodim svaki dan.

Kliknuli smo odmah jer smo jako različiti – on je brz, pun iskustva, memorije, kontakata, energije, a ja temeljit, pedantan, kreativan u tome kako realizirati ideje i odlično se nadopunjujemo. Ali – shvatili smo prvog dana da nam je obojici stalo do toga što radimo; ne odrađujemo posao, već se cijeli bacamo na glavu dok ne napravimo sve što smo zacrtali i ta zajednička karakteristika je najvažnija u tome da se cijenimo i volimo raditi jedan s drugim.

Kakav je bio vaš doprinos? Koje ste zadatke obavljali i kako je tekao proces rada? Jeste li ponosni obavljenim poslom?

– Andrija i ja smo autori emisije, što znači da smo je zajedno osmislili, raspisali, prezentirali, oformili tim i pokrenuli. Ja sam preuzeo pisanje scenarija i režiju, osmišljavanje toga kako će sve izgledati i kako će se priča odvijati. Dakle, onaj kreativniji dio posla.

Andrija radi onaj drugi dio bez kojega ne bi bilo emisije, a to je dogovaranje sugovornika. On najviše komunicira s policijom, službama, informatorima i običnim ljudima i koristi desetljećima stvarane kontakte.

Što vam je bilo najljepše, a što najzahtjevnije tijekom pripremanja emisije? Koliko je teško bilo otvarati ladice davnih zločina?

– Ove su priče emotivno teške, ali to je nešto s čime se navikavamo nositi. Meni je najljepši dio posla onaj mentalno intenzivan – osmišljavanje kako komplicirani slučaj pojednostaviti da ga svi razumiju, kako ispričati priču koja ima uspone, padove, preokrete, da drži pažnju i da na kraju sve dobro izgleda na ekranu.

Dobra je stvar što svi u našem malom timu imaju svoj jako vidljiv potpis. Montažerka Ivana Rogić ima smisla za to da izvuče još ono ekstra iz priče, a direktor fotografije Lutvo Mekić je čovjek u kojega imam potpuno povjerenje da će vizualno sve izgledati na najvišem mogućem nivou.

Andrija Jarak, Marijana Čikić i Dario Todorović, Foto: RTL

Iznimno ponosan

Od svih zločina koje ste obradili u prvoj sezoni, koji vas je i zašto najviše potresao?

– Svaki me potresao na svoj način. Kod slučaja atentata na Ivu Pukanića me iznenadilo to što su silni detalji koje smo izvukli pokazali koliko su naručitelji bili spremni daleko ići samo kako bi likvidirali jednog čovjeka. To je bila ogromna operacija beskrupuloznih ljudi.

Kod slučaja ubojstva Ivane Hodak me jako potresla sudbina mlade djevojke i osobito razgovor s njenim ocem kod kojega je tuga toliko jaka da se svima nama u timu urezala u pamćenje. A kod pohoda Ivana Koradea potreslo me što se ljudi i danas boje govoriti o tome što se dogodilo prije više od 15 godina. To mi je baš bilo porazno.

Reakcije na “Dosje Jarak” su brojne i odlične. Koje su vas se posebno dojmile?

– Iznimno sam ponosan na to da smo dobili odlične kritike i od publike i od kritičara profesionalaca. Lijepo je pročitati tekstove koji ističu novi i dosad neviđeni pristup temama na našem tržištu. Lijepo je vidjeti što su primijetili trud i oko pripovijedanja priče, ali i oko produkcijskog nivoa koji smo donijeli. Ipak, najdraže mi je kad nam gledatelji priđu i govore nam detalje koji su im se najviše svidjeli u “Dosjeu”.

Nažalost, osim obrađenih zločina, hrvatska javnost gledala je i upoznala se s još mnogo zločina. Mogu li oni biti tema druge sezone “Dosjea Jarak” i imate li u vidu zločine koje biste na sličan način obradili? Postoji li ideja za novom sezonom?

– Uvijek kažem – Hrvatska je poprilično sigurna zemlja u kojoj su stravični zločini iznimke, a ne pravilo. To je odlično za građane iako nama malo otežava posao jer izbor priča nije toliko velik kao u mnogim drugim zemljama. Srećom. Ali, našli smo već dobre priče koje zadovoljavaju naše kriterije i mogu reći da sam oko njih jako uzbuđen jer neke baš i nisu jako poznate, a fenomenalne su za ispričati.

Puno čitam, puno toga u životu me zanima i imam valjda neki dar naći priče koje su drukčije i obraditi ih na neki svoj način.

Imam neki talent za ispričati priču tako da je ljudi mogu pratiti a da ne okrenu program.

Nikad nisam volio šprance, već svakoj priči pristupam od nule

Drukčiji tempo

Koje biste svoje karijerne projekte (emisije, javljanja, praćenja priča) istaknuli kao najuspjelije i/ili najvrjednije projekte? Je li “Dosje Jarak” pri vrhu toga popisa?

– Mogu reći da sam u televizijskom poslu prošao sve stepenice; od novinara, reportera, voditelja, urednika, sad redatelja i scenarista. Jako sam sretan što imam priliku stalno raditi nešto novo i zahvalan sam RTL-u što mi stalno ukazuje povjerenje.

Bilo je u tih 16 godina puno priča. Jedna od najgledanijih u povijesti RTL-a je reportaža s plantaža marihuane u Makedoniji, koju je putem društvenih mreža pogledalo više milijuna ljudi. Ponosan sam na to što sam snalažljiv i u snimanju, pa sam sam otišao u Alcatraz i snimio priču o tom najpoznatijem zatvoru na svijetu. Ponosan sam i na svoj prvi dokumentarni film “Zavadlav”, ali “Dosje Jarak” je sigurno kruna onoga što sam dosad radio.

Koliko su se vaša poslovna svakodnevica i koraci koje poduzimate tijekom razrade određene teme mijenjali tijekom godina? Jesu li se promjenom konzumacije medija promijenili i vaš pristup i način obrade teme? Što je lakše, a što je teže danas negoli na vašim novinarskim počecima?

– Svakodnevnica jako ovisi o tome za koju emisiju radiš. U dnevnoj informativi moraš raditi brzo i efikasno, a sad mi je tempo posve drukčiji. Danima i tjednima istražujemo, dogovaramo, pa pišem scenarij, pa organiziramo snimanje, pa slažem priču u montaži, radim i redateljski dio posla, danima sjedim u montaži. Ali taj spori i temeljitiji ritam mi najviše odgovara.

Ova godina označena je superizbornom. Znače li svi ti izbori da će se vaša poslovna svakodnevica intenzivirati? Vesele li vas s te poslovne strane svi ti izbori i što od njih očekujete?

– Maknuo sam se iz dnevne informative i posve posvetio “Dosjeu”, tako da ću izbore više pratiti kao građanin, a manje kao novinar. Frustrira me silna plitkoća, bezidejnost i općenito bezveznost domaće politike, pa ću je pratiti samo toliko koliko moram. Geopolitika mi je puno zanimljivija i nju redovito pratim.

Andrija Jarak i Dario Todorović, Foto: RTL

Brojni hobiji

Kako biste opisali karakter koji krasi vas kao pojedinca i novinara?

– Puno čitam, puno toga u životu me zanima i imam valjda neki dar naći priče koje su drukčije i obraditi ih na neki svoj način. Imam neki talent za ispričati priču tako da je ljudi mogu pratiti a da ne okrenu program. Nikad nisam volio šprance, već svakoj priči pristupam od nule.

Dobro baratam i tehničkim dijelom, što mi je velika prednost. Što se nedostataka tiče, posve sam svjestan toga da postoje bolji istraživački novinari od mene, oni koji imaju više strpljenja i energije kopati, čeprkati, zvati, dosađivati, provjeravati, zvati taj dodatni put i nakon što te netko već odbio. Ali zato sam Andriji rekao kako u tim moramo uključiti Marijanu Čikić koja je tu majstorica i kojoj neizmjerno vjerujem. S njom smo potpuno pogodili.

Tko vam je tijekom bogate karijere dao najbolji savjet i kako je on glasio?

– Mislim da sam sam sebi lani dao najbolji savjet kad sam si rekao: “Ne smiješ pregorjeti.” Mali smo i predani tim kojemu je stvarno stalo i zato smo se toliko dali u posao. Međutim, moramo razmišljati i o tome da moramo raditi na duge staze.

Pored svih ozbiljnih tema i ozbiljnih izraza lica s kojima se susrećete u poslovnoj svakodnevici, što u slobodno vrijeme radite s posebnim entuzijazmom? Imate li hobi?

– Imam puno hobija i puno stvari koje me zanimaju, a premalo vremena za sve. Igram košarku, volim ribolov i ronjenje za koje nikako ne mogu naći vremena, volim ići na planinarenja. DJ sam i puštam muziku u klubovima, što mi dođe kao odličan ispušni ventil. Uostalom, lud sam za muzikom otkad sam bio dijete i stalno sam u potrazi za novom muzikom, pa sam ja onaj čudak kojega se uvijek vidi sa slušalicama na ušima.

Andrija i ja kliknuli smo odmah jer smo jako različiti – on je brz, pun iskustva, memorije, kontakata, energije, a ja temeljit, pedantan, kreativan u tome kako realizirati ideje

Kolege i učitelji

Koja su vam omiljena TV lica nevezano uz to kojom se televizijskom formom bave i zašto? Koje je TV lice djelovalo na vas, bilo to mentorski, bilo kao vaš uzor?

– Prva osoba koje me, još davno na Z1 televiziji, primila i drilala u tome kako se pravilno čita je Mirela Matković koje se uvijek rado sjetim. Dolaskom na RTL prošao samo školu Igora Bobića, kojemu mogu stvarno zahvaliti što me naučio da uvijek razmišljam o priči i o slici i ti temelji su od starta utkani u moj rad.

Mlade generacije televizijskih novinara uglavnom nisu prošle takvu školu. Ja stalno želim pomicati granice svoga znanja, uvijek svjestan kako imam još puno toga za naučiti, osobito u režiranju. Televizija je predivan medij koji pruža puno mogućnosti i kreativnosti, ali iziskuje trud i promišljanje kako bi se novinar istaknuo.

I za kraj, kad ne proizvodite televizijski program, uz koje se TV sadržaje (serije, emisije, filmovi…) opuštate u slobodno vrijeme? Koji se naslovi često nađu u vašem slobodnom vremenu?

– S djecom volim gledati razne filmove, a budući da sam kao dijete postao lud za “Gospodarom prstenova”, njime sam zarazio i njih. Volim gledati dokumentarce i u posljednje vrijeme true crime koji je blizak našem formatu. Ali stalno gledam na koji je način ispričana priča, kako je nešto snimljeno, kako je radnja povezana, koje tehnike su koristili, tako da zapravo filmove i serije ne gledam kao prosječni gledatelj, već u isto vrijeme pratim pedeset različitih slojeva.

To je koji put malo i opterećujuće, ali zapravo mi i ne smeta ta potraga jer volim kad mogu vidjeti nešto novo, nešto svježe i dobro.