Nova sezona serije “Kumovi”, što se prikazuje na Novoj TV, donijela je nove avanture znanih junaka. Daria Lorenci Flatz od početka u seriji utjelovljuje Jadranku Macan, a taj je lik u novoj sezoni, kako sama Daria kaže, doživio poneke promjene.

Ono što se ne mijenja je svestranost glumice s dugogodišnjom karijerom. Filmovi i serije, ponajviše kazalište, a u sve većoj mjeri i ples – Daria Lorenci Flatz svoje obitavanje na sceni potpisuje dobrom formom. To je prikazala i u “Plesu sa zvijezdama” gdje je ostvarila visoki plasman.

Nakon što smo je pratili u nizu uloga, u TV prilogu Petkom donosimo zanimljiv razgovor sa svestranom glumicom. O “Kumovima”, kazalištu, plesu, ali i dječjem programu čitajte u idućim recima.

“Ples sa zvijezdama”

Jadranku Macan pratimo i u novoj sezoni serije “Kumovi”. Kako opisujete novu sezonu avantura u Zaglavama?

– Nova, treća sezona “Kumova” donosi jako puno novih lica, zapleta, humora pa i promjena u Jadrankinom karakteru, rutini i izgledu. Meni je ova, treća, možda čak i najdraža sezona, stoga mislim da će i gledateljima biti jako zanimljivo. Neću vam previše otkrivati, niti to smijem, stoga, eto, uživajte.

Je li kemija između glumaca na setu bila prisutna i tijekom snimanja ove sezone?

– Kemija je uvijek prisutna, bez kemije nema ništa. Mi se glumci vrlo često zavolimo kao ljudi, prijatelji i glumački partneri. Zapravo, vrlo je teško provoditi tako puno vremena s nekime, a da jedni s drugima nemate pozitivnu atmosferu i tu kemiju. To je onda stvarno mučenje. Vrlo rijetko se dogodi da s nekim nemate dobar odnos. Mi se svi jako dobro slažemo.

Kako biste opisali cijelu avanturu zvanu “Kumovi” i taj veliki broj od 423 epizode snimljene u svega tri godine? Kako ćete pamtiti ovaj projekt?

– Kada sam ušla u ovaj projekt, to je bila moja prva telenovela i vagala sam trebam li ući u taj projekt. Bila me stvarno frka jer sam znala koliko je to naporan posao, kako se radi, što će to značiti za moju karijeru. Ja sam strogo imala imidž kazališne i filmske glumice. Među nama glumcima znalo se tko radi na kojim projektima, a ja sam trebala ući u ovu seriju na jednoj popularnoj televiziji. +

To je za mene bio iskorak. Bojala sam se kako će to sve skupa utjecati i kako ću ja uz obitelj, kazališne obveze u HNK-u “isfurati” snimanje serije. Međutim, to je sve bilo toliko dobro i fantastično, naravno i naporno i teško, no tu se dogodio cijeli jedan život i ne bih ga nikad mijenjala. Strašno sam sretna i zahvalna za cijelo to iskustvo, taj projekt koji mi je donio toliko novih iskustava, obogatio mi je život, donio mi je popularnost. Puno toga mi je u životu donio, uključujući “Ples sa zvijezdama” koji mi je možda i najdraži projekt u život. Puno lijepih stvari.

Uskoro nova premijera

Ulogu vašeg supruga u seriji igra Vedran Mlikota. Vjerujem da se i otprije poznajete sa setova serija. Kako je ovdje tekla vaša suradnja?

– Moja prva filmska uloga bila je upravo s Vedranom Mlikotom. Bio je to film “Oprosti za kung-fu” koji je i mene i njega jako obilježio. Nema svaki glumac sreću da u karijeri ima jedan takav film koji mu je pečat prepoznavanja, koji postane kultni i kojeg se sjećaju generacije. Mliki i ja još od tada vučemo prijateljstvo, suradnju i toplinu. Bila sam strašno sretna kada sam čula da ćemo opet raditi zajedno, jer baš od filma “Oprosti za kung-fu” nismo više radili skupa. Mislim da smo jako dobar televizijsko-filmski par. Zajedno dijelimo dobro i igramo dobro. On je sjajan čovjek i glumački partner, tako da sam i tu imala puno sreće.

U seriji igra veliki broj mladih glumaca. Jeste li, stoga, upoznali nove kolege i kako je tekla nova suradnja? Jesu li se sklopila nova prijateljstva?

– Upoznala sam stvarno puno mladih glumaca. Zbog svojih obiteljskih i poslovnih obaveza stvarno jako malo idem u kazalište gledati nove naraštaje. Tu i tamo se to dogodi, primjerice nedavno sam išla gledati predstavu “Euforija” u ZKM. Tu sam vidjela cijelu plejadu mladih glumaca koji su fantastični. Bilo mi je drago da imam priliku raditi s mladima. Najviše sam se zbližila s Mirnom Mihelčić koja u seriji “Kumovi” igra moju kćer. Ona i radi u 4sobe gdje vodi jednu dramsku grupu, stoga mi je baš postala kao kćer. Jako je doživljavam svojom i znamo imati baš “mama-kći” odnos.

Aktivni ste i na kazališnim daskama. Na kojim projektima radite u svom matičnom HNK-u u Zagrebu?

– Paralelno sa završetkom snimanja “Kumova” imala sam probe “Pustolova pred vratima” koji je premijeru imao nedavno, koncem prosinca. Sada me čeka premijera predstave “Fafarikul”. Đurđica Čilić je autorica teksta, režiju potpisuje Ivan Planinić. Uz mene u predstavi igra i novi član našeg ansambla Živko Anočić, Franjo Kuhar i Vlasta Ramljak koju gledate i u “Kumovima”. Dramaturginja nam je Mirna Rustemović. To je jako zanimljiv projekt za malu scenu HNK-a na kojem zdušno radimo. Dva tjedna je ostalo do premijere, tako da sam sva u tome.

Moja sigurna oaza

Hvaljenu predstavu “Da sam ptica” uz Tarika Filipovića igrate iznova i iznova, a nedavno ste s tom predstavom odletjeli u Švicarsku. Dugo traje ta predstava u vašoj izvedbi, stoga kako opisujete taj projekt kojim ste mnogo toga postigli? Jeste li se saživjeli sa svojom ulogom u “Da sam ptica”?

– “Da sam ptica” meni je životno jedan jako važan projekt. Autorski projekt u koji smo Tarik i ja, ali i redateljica Arija Rizvić i Nikolina Bogdanović, unijeli cijelo srce, svoje osobne priče, priče svojih roditelja i bilo mi je jako važno da budemo glas te jedne generacije Bosne koja je doživjela to što je doživjela, borila se za nastavak života negdje drugdje ili se vraćala i imala sve te identitetske krize. To su neke naše autobiografske priče, nama jako bitne. Ta predstava stvarno ispuni tu funkciju koje kazalište ima, da bude katarzično, ta bude na neki način molitva, da bude spomen i spomenik strahotama i ljepotama. Tako da je predstava u potpunosti ispunila tu funkciju. Volimo je i čuvamo je i nadamo se da ćemo je igrati do kraja života.

Vrlo uspješna bila je i vaša avantura u “Plesu sa zvijezdama” koja kao da je široj javnosti otkrila vašu ljubav prema sportu, rekreaciji i zdravom načinu života, što i promovirate kroz studio 4sobe. Koliko vam je ples značajan kao osobi, ali i kao glumici? Zbog čega ste se pronašli u njemu i kako napreduje rad studija 4sobe?

– Ples je moja ljubav odmalena. Nakon što sam imala tu malignu priču koju sam podijelila s javnosti, pitala sam se što je mene najviše u životu veselilo, onda sam se sjetila da me najviše veselio ples. Pokrenula sam u studiju 4sobe programe za odrasle. To je najprije bila avantura za mene i kolegice glumice iz čega nam je nastala predstava “Brodolomke”, no onda je to naraslo u pravi plesni program. Držimo u 4sobe i klasični balet, jazz dance, funkcionalni fitness, latin i standard koji vodi Ivan Jarnec. I dječji programi su vrlo osebujni, no ovi za odrasle su se stvarno nekako razvili i sigurno mi je i “Ples sa zvijezdama” pomogao da promoviram 4sobe. Zbilja sam najbolji zaštitni znak tih programa jer nije da prodajem nešto lažno, već stvarno živim ples i svjedočim. Hodajuća sam reklama te se na meni može vidjeti kakvu promjenu mi je ples donio. Kad govorim o tome, pričam iz totalnog svog iskustva iz prvog lica. 4sobe jako lijepo napreduju i sve grupe su nam pune. Ja sam tamo svaki dan, obiđem cure, treniram s njima i meni to mnogo znači. To je moja sigurna oaza, mjesto obnavljanja i rekreacije, relaksacije i druženja; mjesto gdje i moja djeca provode vrijeme. To je centar zdravlja, ljepote i umjetnosti.

Je li, stoga, u zdravom tijelu zdrav duh?

– Moj dan je nepregledan, dug i prepun zadataka i obaveza. Ja sam uvjerena da mi ta kondicija jako puno pomaže u tome. Stvarno sam fit i imam visoki stupanj energije koji može sve to ispratiti. Petnaest godina sam bila pušačica pa sam prije dvije-tri godine, negdje u koroni, ponovo propušila, no zadnjih mjesec dana opet ne pušim te sam i s te strane sretna. Zagovornica sam toga da je u zdravom tijelu zdrav duh.

Rasplesana obitelj

Vaš sin se također bavi plesom. Zaplešete li nekad zajedno?

– Mak zna nekad doći kod nas u 4sobe na Ivanove sate plesnih parova. Pa kako ja nemam para, onda zna sa mnom zaplesati i baš sam mu zahvalna na tome. Uči od Ivana, gleda i nadam se da će i on u jednom momentu imati svoju grupu koju će voditi. Prošle nedjelje je bilo državno prvenstvo RH u standardnim plesovima i Mak je osvojio treće mjesto u svojoj kategoriji mladeži. Jako sam ponosna na njega, njegovu partnericu i trenere. To je ogroman trud, rad. Ljudi možda i ne znaju, ali biti plesač je jako krvavo, a predivno. Ja i njegov otac ga punim plućima, i financijski i fizički i psihički podržavamo i radujemo se svakom njegovom uspjehu.

Logično bi bilo pitati i to želite li povezati svoju glumačku profesiju i plesno umijeće pa da zaplešete u kakvoj adaptaciji mjuzikla?

– Jako rado bih nastupala u mjuziklu, no ja nažalost ne znam pjevati! Ples i gluma je kod mene uvijek spoj i otvorena sam za to. No nisam baš pjevačica.

Gledali smo vas i u dječjem programu. Kako se prisjećate tih uloga? Smatrate li da je u današnje vrijeme kada je djeci sve dostupno, kvalitetan dječji program još bitniji?

– Dječji programi su stvarno posebna i predivna kategorija. Mi spadamo u generaciju kojoj je život obilježen dječjim emisijama. Današnja djeca su neke druge generacije i nisam sigurna koliko oni gledaju te dječje emisije. Znate kako je s današnjom djecom: YouTube, youtuberi, igrice… Pokušavaš ih maknuti od tog ekrana. Toliko je tih platformi gdje su crtići, tako da ne znam koliko prate dječji program. Kad su moji dečki bili mali, mi smo svako jutro pratili dječji program na HRT-u. Trebalo bi ulagati u to jer to je identitet i nešto što im ostaje cijeli život.

Posjećujete li često rodno Sarajevo?

– Rodno Sarajevo ne posjećujem dovoljno, onoliko koliko bih željela i voljela jer mi to obveze ne dopuštaju. Ali odlazim barem jednom godišnje i uvijek se nadam nekim poslovnim angažmanima koji mi onda omoguće da dođem poslovno. Onda iskoristim priliku da vidim tatu i sestru. Sad sam u Sarajevu snimala sitcom “Na rubu pameti” u režiji Elvira Jukića pa sam provela u dva navrata po nekoliko dana i to mi je bilo predobro. Upoznala sam i kolege i podijelila s njima malo od svog života. I “Pticu” igramo nekad po Bosni i Sarajevu, tako da me i to veseli.

Bez cjepidlačenja

Tko vam je u karijeri dao najbolji savjet i kako je on glasio?

– Ne mogu se točno sjetiti, bilo je puno savjeta. Na mene je jako puno utjecala moja prva profesorica glume Neva Rošić. Recimo, sjećam se… To mi je tako smiješan savjet, a istovremeno jako koristan i urezao mi se u pamćenje… Savjet kaže da glumac mora uvijek imati zdrave zube da te, ne dao Bog, zaboli prije predstave. To nam je negdje na prvoj godini rekla i toga se jako držim. Ne znam tko mi je rekao da je gluma maratonski posao, da ide na duge staze, ima svoje uspone i padove i da u tome treba trajati. Što sam starija, to više uviđam.

Što ste kroz svoju glumačku karijeru naučili o ljudima, sebi i svijetu oko sebe?

– Teško je to sad sažeti u jedan odgovor. Cijelu knjigu bi to tražilo. Ono što je najkontinuiraniji nauk kroz glumu, a onda se to prelijeva i na život, neki je osjećaj blagosti ili s druge strane strogosti prema sebi. Pokušavam što manje biti stroga. Dobar dio svog života sam vjerovala da strogost jamči kvalitetu, a sada sam sigurna da to nije tako. Garancija toga da ćete nešto napraviti dobro nije da cjepidlačite i budete naporni sebi i drugima, nego baš suprotno.

I za kraj, kad ne proizvodite televizijski program, uz koje se TV sadržaje opuštate u slobodno vrijeme?

– Postoji more dobrih stvari i puno toga stalno gledam. Glumci koji su u mojoj mladosti utjecali na mene bili su Meryl Streep, Dustin Hoffman, Al Pacino, Robert de Niro, Harvey Keitel… To su bili moji uzori. Uz ta lica sam odrastala te uz njihove filmove koje i danas rado gledam.