Okrećemo se novoj godini u kojoj ćemo se u novom HRT-ovom zabavnom kvizu “Godina za pamćenje” prisjetiti mnogih prethodnih ljeta. Televizijskim vremeplovom upravlja Daniela Trbović koja se i posljednjih godina istaknula vodeći mnoge kvizove.

Kao članovi posade pridružit će joj se poznati kvarnerski duo u sastavu Robert Ferlin i Mario Lipovšek Battifiaca, koji se od pobjede u “Zvijezde pjevaju” sve češće pojavljuju u programu nacionalne televizije.

Nakon nezaboravne “Najslabije karike”, odvođene sezone “Volim Hrvatsku”, zanimljivih televizijskih izazova u emisiji “BezVeze” te nekoć prigodne “Eunigme”, Daniela Trbović ponovo se opremila pitanjima ususret kvizu “Godina za pamćenje” čiju ćemo prvu epizodu gledati na Silvestrovo.

Osam epizoda

S cijenjenom voditeljicom razgovaramo o posebnostima i karakteru nove emisije, suradnji Ferlinom i Battifiacom, uspomenama iz Karike, kao i o mnogim drugim pojedinostima njezinog posla.

”Godina za pamćenje” novi je sadržaj koji će dolazi na male ekrane. O kakvom formatu se radi i što od njega možemo očekivati?

– “Godina za pamćenje” je zabavni kviz od osam epizoda. To je licencirani format koji je za HRT na noge postavila urednica Gordana Škaljac Narančić. Godine kojih ćemo se prisjetiti su neke između 1960. do 2000. godine. Po dvije iz svake dekade. U svakoj emisiji je pet igara. Nadamo se da će kviz biti zanimljiv i zabavan i mlađim gledateljima koji tih davnih godina nisu bili ni u primisli jer vidjet će kako su živjeli i izgledali njihovi stari; što su slušali, gledali…

Uz vas kao voditeljicu, sastavni dio svake emisije su kapetani timova Mario Lipovšek Battifiaca i Robert Ferlin. Kakva je atmosfera vladala na snimanju i kako se osjećate kao žena koja je stala između Robija i Marija (smijeh)?

– Nisam ugrozila njihovu skladnu vezu jer i sami su svjesni da im ponekad treba čvrsta ruka, bistra glava i osoba s više testosterona. Zabavno nam je, volimo se jer i oni znaju da je za sreću potrebno troje. Tko bi im odolio kad su tako lijepi, mladi i… Sigurno još nešto, ali se trenutačno ne mogu sjetiti.

Povrh vas troje koji činite stalnu postavu, u svaku emisiju “Godine za pamćenje” dolaze gosti iz različitih sfera javnog života. Na koji način oni pridonose i obogaćuju emisiju?

– Naši gosti su natjecatelji u emisiji. U svakom timu po jedan. Dakle, imamo dva tima povijesnih eksperata, specijalista za pojedinu godinu. I iako je to zabavni kviz, natjecateljskog duha ne nedostaje. Čini mi se da i kapetani i natjecatelji prije emisije ozbiljno istražuju bespuća interneta. U povijesne bitke hrabro su se upustili poznati sportaši, glumci, glazbenici i novinari.

Modna mimikrija

Kako bi putovanje u prošlost bilo što vjernije, vaš vas vremeplov odjene u modnom ruhu svake godine u koju stignete. Koliko vas je zabavljala ta prava modna mimikrija? Kako se osjećate u kombinacijama koje su se nekada nosile i jesu li vam ipak draži komadi koje danas imate u svome ormaru?

– Modna mimikrija, kostimiranje, pravo prerušavanje u osobu iz pojedine godine je neopisivo zadovoljstvo. Zadovoljit ću sve svoje potrebe i ostvariti snove kad je riječ o boji kose, frizurama, o različitim nevjerojatnim opravicama koje nikad nisam nosila. Jasno, najuzbudljivije je odjenuti nešto iz onih udaljenijih godina pa se opet osjećam kao klinka koja odijeva maminu odjeću.

”Godina za pamćenje” pomalo je nostalgičarska emisija, ali vjerujem da je to ona lijepa nostalgija prisjećanja za dragim i važnim stvarima. Biste li za sebe rekli da ste nostalgični?

– Nisam nostalgična, ali lijepe i vrijedne trenutke nisam izbrisala iz pamćenja. Sjajno je što su pitanja ilustrirana arhivskim snimkama. Vremeplov je to koji će nas na mnoge stvari podsjetiti i ponekad nasmijati.

Prije skoro dvije godine, najavljujući emisiju “A strane” u kojoj ste gostovali, imali smo priliku razgovarati o voditeljskim angažmanima. Tada ste rekli da je ljepota voditeljskog posla mijenjanje projekata i uspostavljanje radne temperature. Kako se iz te perspektive ponaša nova emisija “Godina za pamćenje”? Koliko vam je trebalo da se povežete s emisijom i jeste li se našli na istoj valnoj duljini?

– Da, da, kod mene je i nakon ciklusa – ciklus. Ponovo sam na startu još jednog kruga. Zanimljivo je i poticajno nakon četiri sezone “5.com s Danielom” započeti s novom emisijom. Doduše, emisija je nova, ali nasreću neki ljudi su “stari”. Gordana i ja smo zajedno od “5.com” pa sam se opušteno upustila u novu avanturu jer kad je ona urednica, znam da će sve biti u najboljem redu.

Govoreći o godinama i razdobljima, postoji li razdoblje o koje vam je posebno važno? Možda zbog glazbenih i filmskih ostvarenja toga razdoblja, faze života u kojoj ste se tada nalazili ili čemu sličnome?

– Volim glazbu 60-ih, 70-ih i 80-ih. Zanimljiva mi je i moda tog razdoblja, a početak osamdesetih je početak moje odraslosti jer sam došla na studij u Zagreb. I ostala do dana današnjeg.

Neki me se još boje

Gledajući u prošlost, koja je vaša godina za pamćenje? Kada se dogodio taj neki poseban događaj?

– Pa, godina kad je za mene svijet počeo postojati je 1963., ali je nažalost ne pamtim. A zauvijek ću pamtiti 2000. godinu kad sam upoznala svojeg Lovru. Sunce mamino.

Jedna vrla aktualnost je i ta da su Battifiaca i Ferlin dio nadolazeće Dore 2024. s pjesmom “Vodu piti trizan biti”. Kako komentirate njihovo pojavljivanje na Dori, kakav im uspjeh predlažete i jeste li znali, budući da ste nedavno surađivali, da imaju plan biti dio Dore 2024.? Hoće li i njihov nastup biti za pamćenje?

– Takav prizor bit će nemoguće zaboraviti. Sad sam u pregovorima s njima. Znate da ljudi, uz dva vremešna muškarca, na pozornici vole vidjeti lijepu, mladu ženu. E, pa ja im mogu biti prateći vokal. I nije važno kako pjevam jer imam sve ono drugo što se traži.

Govoreći o Dori, hrvatski izbor vodili ste nekoliko puta, posljednji put nedavno, prije tri godine. Koliko je posebno voditi Doru i hoćemo li vas i uskoro vidjeti u takvoj ulozi?

– Dora je veliki projekt, iznimno gledan i važan i lijepo je biti dijelom tog šušura. Šteta je što Ferlin i Battifiaca pjevaju, mogli smo je voditi kao veseli karlovačko-riječki trio.

Jednom ste naveli da vam nedostaje “Najslabija karika” i ophođenje s natjecateljima. Je li taj osjećaj još uvijek prisutan i prepoznaju li vas ljudi na ulici još uvijek kao voditeljicu popularnog kviza?

– Kvizovi su omiljena zabava i iznimno su gledani, a “Karika” je bila posve drukčija jer voditeljica nije bila dobrohotna, ugodna prijateljica već ona koja stalno kori i hladno zbori. Baš mi je bilo zanimljivo poigravati se. I danas me se neki još uvijek boje.

Dijete u meni

Vezana uz “Najslabiju kariku” je “Karika koja nedostaje” – legendarna epizoda “Bitanga i princeza” kada u Kazinom snu likovi zaigraju popularni kviz. Tu ste se pojavili kao voditeljica i odigrali vrlo zapaženu rolu. Prisjećate li se rado tog angažmana i je li vam drago što možete reći da ste sudjelovali u toj poznatoj domaćoj seriji?

– “Bitange i princeze” su sjajna serija, a ja sam bila samo epizodistica i imala sam priliku uvjeriti se da je glumački kruh doista kruh sa sedam kora. Na snimanju nema raskoši ni glamura, samo štancanje i stizanje rokova i termina. Bila je zima i sina sam istovarila u šest ujutro u vrtiću i na snimanju sam bila do navečer. Zgažena, ali sretna, a nisam mazohistica.

Govoreći o kvizovima, u Srbiji je opet započela “Najslabija karika”, a ulogu provokativnog voditelja dobio je poznati glumac Nikola Kojo. Jeste li uočili tu pojedinost i vidjeli kako to radi Kojo?

– Pogledala sam na YouTubeu ulomak jedne emisije. Nikola je drukčiji, svoj, što je naravno dobro, i duhovit je što je odlično.

Tko vam je tijekom karijere dao najbolji savjet te kako je on glasio?

– Voditeljski sam sazrijevala učeći na vlastitim greškama i diveći se zlatnoj generaciji naših voditeljskih profesionalaca, a sa Ksenijom Urličić sam i surađivala.

Povrh poslovne svakodnevice, što vas privatno istinski veseli? Imate li kakav hobi koji radite s velikim entuzijazmom? Čuvate li dijete u sebi? “Što Daniela želi biti kada odraste?”

– Dijete u meni previše puši, nedovoljno se kreće i s velikim entuzijazmom planira početi vježbati – entuzijastično. Sa sestrom sam krenula na tečaj argentinskog tanga i imamo isti problem, moramo se plesno prepustiti muškarcu koji je u tangu uvijek lider. Nije nam to lako ni prirodno.

Mir u svijetu

Raduju li vas prosinac, zima i blagdani? Koje su vam omiljene radosti tog razdoblja? Kako ga provodite?

– U duhu Božića – kapitalističko, konzumeristički. A onda kad sve doteglimo, bit ćemo skladna obitelj kao iz filma. Juhu!

Po čemu ćete pamtiti ovu godinu? Je li bila za pamćenje? Što si želite u novoj 2024.?

– Dočekala sam je u Rimu, nisam vidjela Papu, a ljetovala sam u Švedskoj. U Novoj si priželjkujem neko novo inozemstvo. I mir u svijetu!

Budući da je ovo razgovor za naš televizijski prilog, koja su vama omiljena TV lica, nevezano o tome kojom se televizijskom formom bave, i zašto? Koje je TV lice djelovalo na vas?

– Volim naša, HRT-ovska TV lica – nenadmašnu Barbi, Duška, Fofu, Ivu, Vuka, Martinu… Naši, a svjetski. Sa svima sam radila i guštala istodobno.

I za kraj, kad ne proizvodite televizijski program, uz koje se TV sadržaje opuštate u slobodno vrijeme? Koji se naslovi često nađu u vašem slobodnom vremenu?

– Ljubiteljica sam britanskih krimiserija, a s obzirom na to da mi televizor nije dovoljno pametan, na tabletu se nakačim na HRTi i s omiljenim detektivima raskrinkavam zlikovce.