Grupa Dalmatino iza sebe ima uspješnu dvadesetogodišnju glazbenu karijeru koju su obilježile pjesme »Dajem ti rič«, »Ditelina s četri lista«, »Dvi sestre blizanke« i brojne druge, te nastupe u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, Areni Zagreb, splitskoj dvorani Gripe, a početkom kolovoza, točnije 4. kolovoza održat će koncert u Areni u Puli.

Bio je to povod za razgovor s dvojcem, alfom i omegom grupe Dalmatino – Ivom Jagnjićem i Zdravkom Sunarom.

Bez gostiju

Prvo pitanje vezano je za koncert u Areni u Puli. Je li vam se ovim nastupom u tom prelijepom ambijentu ostvario dječački san?

Ivo Jagnjić: Iskreno, ja o tome nikad nisam ni sanjao. Mislio sam da je to nemoguće, nisam o tome nikada razmišljao. Jednostavno, sve ovo što nam se događa zadnje dvije godine čini mi se da sanjam, sve ove velike dvorane koje smo napunili, a sada dolazi na red i famozna Arena u Puli. To je san svakog glazbenika, jednostavno sam presretan…

Kako se osjećate uoči nastupa, jeste li ushićeni i imate li malo treme?

Zdravko Sunara: Svi u grupi smo itekako ushićeni što imamo jedinstvenu priliku nastupati u pulskoj Areni. Ukazana nam je velika čast jer je to kulturno-povijesna znamenitost vrhunske kategorije. Mislili smo da tamo smiju nastupati samo Sting, Ramazzotti i slični sjajni svjetski glazbenici. Jako smo zahvalni i uzvratit ćemo kako najbolje znamo.

Otkrijte nam neki detalj ove važne pulske glazbene priče. Kako ste osmislili nastup u Areni, koje ćete sve pjesme izvesti?

Ivo Jagnjić: Mi ćemo svirati uobičajeni program koji sviramo na svojim koncertima, a to su pjesme s naša četiri albuma… Kako se radi o velikom prostoru, a ne o klubu, u ovom slučaju neće nas biti samo pet, nego ćemo imati još dvije prateće pjevačice, dakle, dva prateća vokala, i perkusionista koji također pjeva. Dakle, osam nas je na bini. Osim navedenih glazbenika, nećemo imati nekakve specijalne goste, želimo da ovaj prvi veliki koncert u Istri, bude naš samostalni koncert… Oni koji nas vole neće biti razočarani…

Radno ljeto

Sad kad ste ostvarili snove u pogledu nastupa u prestižnim ambijentima, što biste još željeli ostvariti u pogledu glazbe? Imate li kakve ambicije ili su vam se doista ispunili svi snovi?

Zdravko Sunara: Ne znam što bih više poželio. Mislim da smo ispunili i prepunili mjeru svojih želja i maštanja. Nadamo se zdravlju i miru kako bismo ovo ugodno stanje održavali u sljedećim godinama. Hvala našoj glazbenoj obitelji koja nas je podržavala od prvih dana pa tako i danas.

Što je ostalo nedosanjano?

Ivo Jagnjić: Ništa. Zvuči čudno, ali je tako. Premašili smo sve svoje snove, kad bismo htjeli nešto poviše ovoga, bili bismo bahati!

Ljeto je. Većina uživa u ljetovanju. Kako vi provodite ljeto 2023., jeste li uspjeli »iskamčiti« neki manji odmor?

Zdravko Sunara: Ljetno razdoblje je radno, kako za naše kolegice i kolege tako i za nas. Na putu smo četiri dana tjedno i to nas još uvijek neizmjerno veseli. Nestrpljivi smo upaliti kombi i krenuti… Upoznati nove krajeve, nove ljude, uveseljavati sve oko sebe… To je neopisivo i neprocjenjivo…

Ljeti se ljudi obično više druže uz roštilj. Je li i vi uspijevate u tome i tko je majstor od kuhinje?

Ivo Jagnjić: Moram priznati da u kuhinji nisam veliki meštar. No kad je u pitanju roštilj, tu se snalazim relativno pristojno, bilo da je meso ili riba u pitanju. Kad se nađem u ovakvoj situaciji, ne izbjegavam svoj red iako nam je godina takva da nemamo baš previše vremena za takve aktivnosti.

Pjesme nastaju po noći

Ako volite kuhati, dajte nam recept za ljetni stol?

Zdravko Sunara: Budući da jako volim roštiljati kroz cijelu godinu, zimi više meso, a ljeti više ribu i povrće, preporučam svima, iako je jako vruće kraj gradela ljeti, pripremiti tunu, gofa i povrće. Potrebno je malo vatre, a povrće i riba su pečeni za samo nekoliko minuta. Zalijte maslinovim uljem, popijte čašu dobrog vina i zapivajte…. Život je lijep… I tako brzo prolazi. Uživajte svaki dan…

Za kraj nam otkrijte je li koja skladba nastala za stolom uz dobru hranu i vino ili možda na jutarnjoj kavi?

Ivo Jagnjić: U oba navedena slučaja muze mi nisu sklone. To nisu situacije kad radim pjesmu. Moje vrijeme je noć… Tamo od ponoći pa nadalje… Čašica vina i cigareta, a najvažniji je preduvjet da moram biti sam… Po noći osjećam nekakav ugodan mir, nema previše zvukova, nema graje, nema buke i tada mogu napraviti nešto. Roštilj i kava nisu momenti za takve aktivnosti, bar kad je u pitanju moj kreativni trenutak.