Pamtimo ga po filmovima "Blagajnica hoće ići na more", "Fine mrtve djevojke", "100 minuta slave", "Volim te", "Kino Lika", "Majka asfalta", "Ćaća", "Majstori", "Zvizdan", po seriji "Novine".
Dalibor Matanić član je Europske filmske akademije i redatelj mnogih nagrađivanih filmova i serija na domaćim i stranim festivalima. Spomenimo, osim ove posljednje nagrade Grand Prixa u Lilleu, tri Zlatne arene za najbolju režiju na Pulskom filmskom festivalu. I ove je godine njegov film “Zora” dobio nagradu na festivalu u Puli.
Pamtimo ga po filmovima “Blagajnica hoće ići na more”, “Fine mrtve djevojke”, “100 minuta slave”, “Volim te”, “Kino Lika”, “Majka asfalta”, “Ćaća”, “Majstori”, “Zvizdan”, po seriji “Novine”.
Novi, drugi film iz njegove trilogije Sunca, trilogije protiv fašizma, “Zora”, prikazuje se u domaćim kinima, upravo nagrađenu seriju “Područje bez signala” gledatelji Hrvatske televizije moći će pratiti u jesenskoj shemi, a prva sezona serije “Šutnja” koja govori o dječjoj prostituciji i bijelom roblju, rađena po motivima romana Drage Hedla, upravo se priprema za emitiranje na Hrvatskoj televiziji. Za Dalibora Matanića predaha nema…
Na najznačajnijem festivalu serija na svijetu, Series Mania u francuskom Lilleu, održana je svjetska premijera serije “Područje bez signala” redatelja Dalibora Matanića. Ugledni francuski dnevnik Le Monde je “Područje bez signala” izdvojio među pet festivalskih serija koje nikako ne treba propustiti.
Foto: Sasa Miljevic / PIXSELL
Matanić, koji je prisustvovao premijeri, nije krio oduševljenje. – Sjajno je vidjeti seriju na velikom platnu, pred publikom koja je od prve minute emotivno reagirala, kazao je nakon emitiranja. A onda je stigla vijest. “Područje bez signala” osvojilo je Grand Prix za najbolju seriju u programu International Panorama. Najbolja serija u svjetskoj konkurenciji!
Što je toliko oduševilo i publiku i kritiku na festivalu u Francuskoj? Priča serije koja je proglašena najboljom u svjetskim razmjerima prati dvojicu Zagrepčana, poduzetnika Olega i njegovog nešto manje poduzetnog bratića, nezaposlenog inženjera Nikolu, koje u zabačeni provincijski gradić dovede narudžba pomalo sumnjivog, ali dobro potkoženog bliskoistočnog naručitelja.
Da bi mu isporučili turbinu kakva se više ne proizvodi, Oleg i Nikola obnavljaju proizvodnju davno zatvorene tvornice u gradiću utonulom u poratno i tranzicijsko beznađe. Ubrzo gradić živne i mještani radom polako vraćaju izgubljeno dostojanstvo i nadu, ali tada se počinju gomilati nevolje.
Najbolja serija i Grand Prix u rukama. Kako se osjećate?
– Ovo je nevjerojatno, no od prve sekunde smo vjerovali da je naša serija lijepa i posebna. Sada je to potvrdio i svijet. Dosta je dobar osjećaj dobiti Grand Prix u ovakvoj konkurenciji, na takvom festivalu. To tek vidite kad dođete tamo, uživo, kad se susretnete s puno bogatijom ekipom, puno više fancy ekipom, čak samouvjerenijom.
Ali ono što je držalo naše samouvjerenje je publika, a nakon toga bogme i kritika, Le Monde i Variety. Kad ljudi vide seriju, vidjet će i zašto. Jer je serija potpuno drukčija od onog što se inače nudi. Otišla je u neku poetiku na koju sam ponosan. Bavi se ljudima, ljudskim karakterima, nema pucačine, nema oružja, nema tih pomagala sa strane, bavimo se isključivo ljudima i njihovim emocijama. Pa kad dobijete ovakvu nagradu, osjećaj je beskrajno lijep.
U seriju ste vjerovali od početka. Što vas je činilo samouvjerenim?
– Na tragu knjige Roberta Perišića nismo se htjeli baviti radničkom klasom koja nestaje, radom koji se nedovoljno cijeni, i svim tim uništenim tvornicama, amblemom te proklete tranzicije koja je obilježila cijeli ovaj istočni blok, nego smo išli u borbu za neku nadu. Svidjelo se to publici jer se i u Lilleu puno tvornica zatvorilo.
Odmah se pojavila ekipa, primjerice Brazil, Srednja Amerika, Sjeverna Amerika, koji sada bilježe pokušaj vraćanja tvornica radnicima, tako da tema koja se nama činila nostalgična, ustvari je jako aktualna. Kada ljudi budu gledali – redateljski, dramaturški ili općenito izvedbeno, mislim će vidjeti da je serija jako moderna. Ne ide u provjereni kod, nije ziheraška, nema tu copypastea, već radi autonomno umjetničko djelo.
Bitorajac mi je kazao da je zbog vašeg stila rada uživao u potpuno novom iskustvu i da jedva čeka vidjeti “Područje”… Edita Karađole kada je radila Novine s vama, rekla je da svoju pozitivnu energiju dijelite oko sebe, sve grlite njome… Što to radite glumcima?
– Glumcima, što im radim? Kao redatelj, moram im omogućiti igralište. Mislim da redateljski posao ne možete raditi ako ne volite druge ljude, ako ne volite taj posao i ako ne volite ono što drugi rade.
Rene je super dečko i glumac i zaista smo dobro radili. Tu mi je s Reneom bilo divno raditi, a Editu neću spominjati, ona je jedna velika dama i velika glumica. Hoću reći da svakom glumcu koji dođe pokušavam napraviti jednu vrstu igrališta: da zaborave svakodnevicu, strahove… Samo da se prepuste i da odu u nešto nepredvidljivo, nešto novo i da istražujemo zajedno. Najvažnija stvar je to povjerenje. Kad zovete nekoga da radi s vama, onda tu osobu morate naiskrenije voljeti i onda se počinju otvarati stvari i počinju se događati velike glumačke kreacije.
– Ono što je važno za “Područje bez signala” jest da osim naših, imamo jaka regionalna glumačka imena i svi ti glumci funkcioniraju kao jedan mali orkestar – savršeno. Svi se vole i to se vidi na ekranu. A to smo isticali i sada, kada smo dobiti Grand Prix, koliko su u stvari glumci jaki.
Područje bez signala, Foto: MADISON
U naše televizijske serije unijeli ste način pričanja priče više filmskim, a ne samo televizijskim jezikom. Je li to pravi put do gledateljskog uma i srca?
– Televizijska se serija mora raditi kao film. To je moj put i uopće me ne zanimaju one vrste serija gdje imamo plan, kontra plan i gdje ljudi izgovaraju neki tekst. Mi ne radimo vizualizaciju radiodrama. Mi radimo vizualizaciju ili scenarija ili neke knjige. Radimo neki novi medij koji briše granice između filma i televizije.
Mislim da je to pravi put jer sve velike svjetske serije koje gledamo, primjerice “Fargo”, i u kojima uživamo, rađene su na filmski način. U Lilleu su se ljudi oduševili upravo zato jer je bilo kao da pred sobom imaju neki film, a ne seriju. I zato mislim da je takav način sjajan za televizijski program.
Jeste li zadovoljni “Novinama”? Serija još živi, što je donijela?
– Jako sam zadovoljan. Još uvijek dobivamo reviewe izvana… Seriju “Šutnja” stvorio je isti kreativni tim kao i “Novine”. Evo, sad kad smo radili “Šutnju”, gdje god smo se pojavili vani, odmah smo dobili potporu:”…a vi ste iz Novina, nema problema, samo recite što vam treba”… Stvarno su “Novine” otvorile mnoga vrata…
Dokle ste stigli sa “Šutnjom”? Kazali ste da je predviđena za nekoliko sezona. Otvara li se takva mogućnost i za “Područje…”, s obzirom na fenomenalan uspjeh u Lilleu?
– Upravo smo na NEM-u prikazali prvu epizodu. “Šutnja” je velika koprodukcija Hrvatske, Rusije, Ukrajine, Njemačke. Veliki krimiprojekt koji će, mislim, biti jako atraktivan publici. Iz ove naše pozicije obračunavamo se s temama koje su bile mučne u samoj realnosti. Jako, jako zanimljiv projekt za koji će se tek čuti. Planovi su veliki jer iza cijelog projekta stoji ekipa koja je napravila i “Novine”. Odmah su predviđene 3 sezone “Šutnje” jer je Drago Hedl napisao 3 knjige prema kojima je rađen scenarij.
– A za “Područje”, e sad, ono je zamišljeno kao jedna cjelina, ali svima je snimanje ostalo u nekom ludom, lijepom pamćenju, tako da svi gledaju kako, i je li moguće, napraviti neku novu sezonu. Jer svi bi se rado vratili u kod te priče o dva čovjeka koji pokušavaju podići industriju koja je propala, a u stvari podižu živote i u konačnici popravljaju vlastite živote… Ne znam, sve je otvoreno, vidjet ćemo.
Foto: Madison
Koliko ste zadovoljni?
– Jako. Sjajno je bilo raditi uz niz odličnih glumaca iz Hrvatske i regije, izvrsno smo se slagali i radili. Nadam se da će u obje serije biti takav i rezultat jer se stvarno dobro radilo i serije imaju potencijala. Jedino su se zbog korone i svih pomicanja na kraju jako približila dva snimanja. Nije bilo lako u glavi stalno dijeliti – ovo je jedan, ovo je drugi projekt. Ali što se tiče rada i same materije – super. Baš sam uživao, samo bilo je jako naporno, na trenutke gotovo šizofreno, ha-ha. Baš sam zadovoljan kako smo na kraju sve izvukli…
Svi naglašavaju gužvu, skoro preklapanje termina i jurnjavu s jednog na drugo…
– Je, tako je. Tek što smo završili “Šutnju” u Ukrajini, letjeli smo u Tunis na snimanje kraja “Područja bez signala”. Sve u takorekuć nekoliko dana razmaka. Tek toliko koliko je trebalo da se ekipe premjeste, ali sve smo na kraju uspjeli dobro zaokružiti. Eto toliko o toj šizoferenoj situaciji, kako sam se prije našalio.
Osim na HTV-u, kakav će put imati “Područje bez signala”?
– Na jesen ide na Hrvatskoj televiziju, u najboljem terminu, a paralelno će se prikazivati i u Srbiji i u Sloveniji koje su koproducenti pa ima i regionalni značaj. Uz to, pregovara se sa svjetskim distributerima, jer kad dobijete ovakvu nagradu, zovu vas najveći. Takva su pravila igre u zapadnom svijetu. Ono što me posebno veseli, serija je dobila poziv na dva iznimno jaka televizijska festivala, ali još ne smijem otkrivati. Kako radimo s filmovima, tako i sada sa serijama. Imamo festivale, imamo nagrade, i to je u stvari u ovo ludo loba i kovida super stvar, da imate mogućnost pred živom publikom na nekom festivalu pokazati svoju seriju.
Ovo vrijeme korone i događaja oko nas, kao da je vrijeme “Zore”. Ništa ne čudi. Sve je naopako i izokrenuto…
– Nepredvidljivo. Ništa više nije čudno. Kad smo gledali napad na Capitol u Washingtonu i sve ovo što se zbiva iz dana u dan diljem svijeta, i kad gledam kuda ide društvo, sve mi sliči na završetak našeg filma…
Kao da se događaju neke nemoguće stvari…
– Točno. Ništa me više ne čudi. Takvo je doba. Kad radite film o bliskoj budućnosti, neminovno ulazite u to nesvjesno, neznano podsvjesno…
Čini nam se da film “Zora” traži malo dublje sagledavanje i dublji ulazak u sve njegove mijene.
– To je hermetičan film koji čeka da publika uroni, a onda jednom kad uđe u to, dolazi do identifikacije…
Osnovna poruka trilogije i ovog filma?
– Da se ti komadići razorene duše jednog čovjeka nakon tragedije koja ih je zadesila moraju skupiti da bi mogli biti svoji i da se mogu othrvati nekim novim ekstremizmima i društvenim mijenama. Poruka je da samo čovjek koji je kompletan može biti neka garancija da će ostati mir.
Treći dio trilogije, “Suton”, kad bi mogao ići…
– Kad bi mogao biti gotov? To je veliko pitanje! S obzirom na sve okolnosti vremena u kojem živimo, koje je puno nepoznanica, ne znam točno. Ali recimo za godinu – dvije…
Je li nešto već u tijeku…
– Počeo sam pisati scenarij…
Kriminalistička serija Šutnja, Foto: HRT
Treba zaokružiti trilogiju, bit će to velik i zahtjevan posao.
– Da, sada je na redu taj prilično zahtjevan dio da se stavi sve u balans sve s prethodna dva filma, “Zvizdanom” i sada “Zorom”. Ima tu posla, ha ha ha… Bit će zanimljivo i zahtjevno…
“Zvizdan” je polučio velike rezultate, jako je bio zapažen i u inozemstvu i čini se otvorio neka nova vrata. Je li tako došlo i do toga da su Talijani ušli u koprodukciju “Zore”…
– To je prva prava koprodukcija s Italijom nakon duljeg vremena. Oni su vidjeli “Zvizdan” koji je bio hit u kinima i ponudili suradnju. Tihana Lazović je tamo već snimila dva filma. To je prava koprodukcija, nisu nam ništa uvjetovali, samo su rekli: radite svoj film, maksimalno ćemo vas podržati. Meni je to najzdravija koprodukcija koju sam do sada imao. Nisu imali nikakvih uvjeta. Slobodno smo uzeli neke njihove ljude. Evo, kostimograf je bio njihov, ali nije bilo nikakvih kreativnih uvjeta.
Veći dio je sniman i u talijanskim brdima, koja glume Dalmatinsku zagoru…
– Da, puno su nam pomogli u svemu i omogućili odlične uvjete. Bilo je zadovoljstvo raditi s njima…
O čemu će govoriti “Suton”, završni film trilogije…
– Finalni film protiv fašizma i finalni film protiv mržnje i netolerancije u ovim krajevima. Pokušat ćemo učiniti ono što je moguće s umjetnošću protiv tih zala i da se čovjek promijeni. Posebno će biti naglašeno da se nikad ne ponovi zlo koje nas je već zadesilo u Drugom svjetskom ratu.
Ideja o glumcima, Tihana Lazović je u oba dosadašnja dijela…
– Tako je. Ona će nositi i treći dio. Zamišljeno je da je ona jedina glumačka konstanta. Tihana je osoba koja je spremna istraživati i u svemu napredovati, a to je u svakom umjetničkom pozivu najbitnija stvar. No, u “Sutonu” će se sigurno ponoviti i neki od glumaca iz prva dva filma…
Da se sve to poveže ili...
– Točno, da se poveže. Ono što smo pričali u “Zvizdanu” i sada u “Zori”, sve se to poveže kroz nesvjesno ponavljanje vizualnih kodova. Mislim da će se sve zaokružiti kada se jednom u cjelini pogleda čitava trilogija, i to kroz tu povijest koja se stalno ponavlja i povijest koja nas stalno iznova čeka.
Neki novi film?
– Ne zasad, moram se prvo odmoriti. Sad su mi u tijeku i postprodukcije televizijskih serija koje sam radio, tako da će malo odmora biti tek nakon što njih završimo, paralelno taj rad na scenariju “Sutona”, i dalje ćemo vidjeti.
