Predbožićno ili predizborno razdoblje? Tiha ili izborna noć? Za RTL-ovu Dajanu Šošić nema sumnje – radni prosinac uz voljeni blagdanski šušur.

Doktorica znanosti i autorica knjige “Društvene mreže i televizija” u informativnim minutama RTL-a Danas vrijedno obrađuje teme unutarnje politike. O njezinoj radnoj svakodnevici, društvu političara i drugim temama, s Dajanom Šošić razgovaramo u televizijskom prilogu.

Dajana, unutarnja politika predmet je vašeg reporterskog rada, stoga je li vam se radna svakodnevica zahuktala uoči predsjedničkih izbora?

Ova cijela godina pravi je izazov za sve koji prate politiku. Prvo parlamentarni izbori u travnju, pa europski u lipnju i sad na kraju godine čekaju nas i predsjednički. Tako da je zaista bilo malo vremena za predah. Dnevni je ritam ionako prilično nakrcan političkim događajima, konferencijama, sjednicama, nepredviđenim situacijama, kao što smo imali neki dan uhićenje ministra Beroša – kada se stvari dodatno zahuktaju. No, svaka kampanja sama po sebi također sve mijenja. Puno je više posla, kandidati se rastrče posvuda po terenu, treba sve pokriti, počinju pripreme za izborne emisije. Predsjednički su izbori najosobniji, i meni osobno nekako najdraži za praćenje. Kandidati se pokušavanju svidjeti građanima, svatko ima neku svoju strategiju. No, u kojoj mjeri to opet ovisi o samim kandidatima i kakav dojam žele ostaviti, državnički ili se prikazati pristupačniji i bliži ljudima. Neki za to pak više koriste osobni kontakt s građanima, drugi društvene mreže. Ima tu naravno i pogrešaka koje se mi novinari uvijek trudimo uočiti da ništa ne prođe ispod radara. Kada krene kampanja i još ranije, puno je više posla, tempo je dinamičniji i svi nekako čekaju kao krunu događaja tu izbornu noć. Pripreme za praćenje izborne noći su ustvari najlakše, jer je to nekako kumulacija svega onog što novinar prati inače i kroz kampanju, tako da ustvari zadnji dan prije izbora uglavnom prođe u razmjenama dojmova u redakciji, internim predviđanjima rezultata, odlaskom u šminku i zadnjim priprema pred odlazak u stožer. I, naravno, zajedničkom fotografijom s kolegama ispred RTL-a (smijeh).

Očekuju li vas blagdani podcrtani političkim događanjima?

Izbori između dva blagdana za mene će zasigurno značiti – ne samo iščekivanje blagdanskog duha već i rezultata prebrojavanja glasačkih kutija. Rezultati su kruna večeri i već se tada u stožeru gleda tko se kome javlja, tko kome šalje poruke, tko se od koga odmiče, koga u stožeru nema… Tako da sigurno neće biti kao i inače, biti će puno više posla oko prvog kruga izbora, pa i drugog ukoliko ga bude, tako da će mi ovo blagdani biti posvećeni u velikoj mjeri poslu, ali zasigurno ću naći vremena za prijatelje i obitelj i za dašak blagdanskog ugođaja. Inače obožavam ljeto, no ovo mi je ipak najdraže doba u godini. Volim cijeli taj blagdanski šušur i ugođaj tako da je moje božićno drvce doma zasvijetlilo i puno prije Badnjaka, pa su zasigurno i za uživanje u tome – ukrasti malo vremena.

Koliko je dinamičan politički sektor? Što sve pratite kao reporterka?

Posao je izuzetno dinamičan i kada nema izbora. Ponekad okrenem milijun brojeva dok ne dobijem neku informaciju ili satima čekam na neku izjavu, ali to ne može drugačije – ekipi RTL-a činjenice su na prvom mjestu, bez kompromisa. Ponekad baš ta upornost donese neku prednost  u odnosu na druge – i tada znaš da je imalo smisla. Dan mi obično počinje pregledavanjem vijesti, portala, pozivima, često se i dan ranije pripremam za neku temu. Onda slijedi redakcijski sastanak, odlazak na teren, snimanje, povratak u redakciju. Ako uspijem, svi zajedno odemo na redakcijski ručak, a ako ne, jede se na brzinu kada tko stigne, onda slijedi pregled materijala, dogovori s urednikom, montaža priloga, ponekada i dodatno javljanje uživo ili s gostom kako bi se dodatno produbila ili razjasnila neka tema. Ono što je posebno bitno s obzirom da je središnja informativna emisija nešto što dolazi na kraju dana, i gledatelji su do tada više-manje primili sve informacije o događajima – dati je gledateljima dodatan sadržaj i staviti stvari u kontekst kada bi se donijela i prezentirala ne samo gola informacija već i ono što leži u pozadini priče.  Naravno, novinarstvo je timski rad – tako da se sve radi u dogovoru s urednicima, kolegama snimateljima i montažerima. Bez toga nema dobrog konačnog proizvoda.

Pred kamerama i u javljanjima ozbiljno razgovarate s ministrima, sabornicima i političarima. Kakvi su svi oni kada se kamere ugase? Dobijete li od njih onaj ljudski i srdačan trenutak koji u njihovoj ozbiljnosti pred kamerom i mikrofonom često izostane?

Što se tiče pitanja kakvi su političari pred kamerama, pa kao i svi. Na neki način svi su drugačiji kada se kamere upale, pa tako i političari. Svatko ima neku svoju strategiju i taktiku, nešto što želi reći, poruku koju želi poslati, zato je bitno za novinara ne skretati sa biti problema i teme, inzistirati na pitanjima, pa ako i ne dobiješ odgovor  – i to je ono što gledateljima puno govori. Nisu sva pitanja ugodna, no na novinaru je da pita i inzistira na odgovoru!  No kada se kamere ugase, najčešće se ipak razgovara puno opuštenije i normalno da ponekada ostaje žal što se neke stvari i mišljenja vezane za političke stavove koje se kažu mimo kamera  od strane sugovornika –  ne izgovore i kada su kamere upaljene!

Kako izgleda vaš radni dan? Posao reportera/novinara karakterističan je što nema klasično radno vrijeme.

Volim to uzbuđenje posla i ponekad mi se čini da je jednostavno u danu premalo sati da se sve stigne odraditi i napraviti, čini ti se da je dan tek počeo, ni ne okreneš se , a već se bliži 19 sati. Moram priznati da volim imati stvari unaprijed isplanirane i pod kontrolom. Kada nešto radim, trudim se pročitati sve. Volim znati dosta toga unaprijed, no s druge strane, upravo je priroda ovog posla takva da nekad moraš improvizirati. Tako da nikada ne znaš gdje će te odvesti dan koji ustvari ne završava sa obavljenim poslom, nego tek slijedi priprema za novi radni dan. Ponekad radiš jednu temu cijelo jutro, a onda kada si već sve smislio i dogovorio – tik pred dnevnik pojavi se nešto drugo i cijeli se koncept mijenja i sve krećeš iz početka. Tko god je u ovom poslu to razumije – i to je na koncu i čar dnevnog novinarstva.

Doktorica ste znanosti i autorica knjige „Društvene mreže i televizija.“ Vaš televizijski rad pratimo, no kako se odnosite prema društvenim mrežama

Doktorirala sam na temu utjecaja društvenih mreža na središnje informativne programe televizijskih kuća, žao mi je što se trenutno ne mogu više posvetiti zbog obima posla i znanstvenom radu. Ali, bit će i za to vremena… Upravo su televizije s pojavom društvenih mreža doživjele veliku promjenu. S obzirom na društvene mreže i portale, gledatelji za razliku od nekada, kada su ljudi čekali središnju informativnu emisiju doma kako bi se informirali, sada do kraja dana svi više-manje znaju sve informacije. I to je nešto čemu se televizija ustvari prilagođava, na način da se traži neki drugi kut, ugao i dodatna analiza; kako bi vijest koja je već tijekom dana viđena i na kraju dana bila svježa i zanimljiva gledateljima – i to je upravo ono što se svi mi na RTL-u na kraju dana trudimo i pružiti gledateljima.

Što vas je privuklo novinarstvu kao profesijom kojom ćete se baviti? Jeste li oduvijek željeli biti novinarka i kako ste pošli tim smjerom?

Uvijek sam htjela biti pisac dok sam bila mala, pa nekako slijedom toga raditi u tiskanim medijima, ali došla sam na praksu na televiziju i nekako se zarazila tim vidom novinarstva u kojem sam sad već i punih šesnaest godina.

Kako su izgledali vaši novinarski počeci i kako ste se u to vrijeme snalazili? Koje ste teme obrađivali? 

Puno sam učila od svih usput, najviše naravno od ljudi s kojima sam počela raditi. Najprije sam radila u “Dobro jutro, Hrvatska”, pa u “Zagrebačkoj panorami”, na HRT-u 4… Od svakog otkineš neki dio koji ti se svidi, zapamtiš ga i zadržiš za sebe. No, učenje je proces koji se nastavlja dok god čovjek radi. Počela sam od prikupljanja vijesti za „Dobro jutro, Hrvatska“, sjećam se da bi u pet ujutro već bili u redakciji i prikupljali servisne informacije za emisiju, pa do informativnog programa, vođenja i uređivanja vijesti i dnevnika. No, nekako od svega i dalje su mi najdraži terenski posao, intervjui, javljanja uživo i politika. To novinaru daje priliku da političarima postavlja pitanja koja im često građani žele postaviti, no oni nemaju tu mogućnost. Daje ti priliku da progovaraš i pitaš u njihovo ime. Pa i ono što ne žele da ih se pita i što bi ranije izbjegli.

Koliko vam je, u vašim novinarskim počecima, trebalo da pohvatate imena i uloge lokalnih političkih, poduzetničkih i inih scena?

Treba dosta vremena na početku da čovjek stekne iskustvo, poveže pozadinu nekih stvari… Ali najčešće u ovom poslu nema puno vremena za postepeno učenje, zadesi se situacija da se novinar na početku karijere nađe u nekoj zahtjevnoj situaciji, pa se tada često najbolje pokaže kako se tko tu snalazi.

Tko vam je tijekom karijere dao najbolji savjet i kako je on glasio?

Što direktnije pitaš – dobit ćeš direktniji odgovor. Ili barem očito izbjegavanje istog.

Budući da je ovo intervju za naš TV prilog, uz koji se televizijski sadržaj opuštate u slobodno vrijeme?

Jako volim serije i filmove. Zaista, kad god imam vremena najdraže mi je pogledati dobru seriju ili film. Prvenstveno serije, a ako me nešto posebno zainteresira, u stanju sam satima ne maknuti se iz kuće. Osim toga prvenstveno gledam informativni program, jer me to zanima s obzirom na posao, tako da često i slobodan dan započinjem na kauču uz kavu u pidžami gledajući dnevnike od dan ranije, ako sam nešto propustila pogledati. To mi je dnevni ritual za početak dana.

I za kraj, koja su vama omiljena Tv lica?

Ima ih dosta, pogotovo kolega s RTL-a, tako da ne izdvajam sada nikoga posebno. Ima i različitih profila i stilova, netko mi se svidi zbog jedne stvari, netko zbog druge, ali bitno je imati ono nešto svoje i posebno.