Crikvenički glazbenik Giovanni Jakovac objavio je četvrti studijski album »Svijet izvan svijeta« koji donosi kronološki napisane i uglazbljene pjesme koje su njegov glazbeni suputnik, prerano preminuli karlovački glazbenik Dalibor Herceg i on stvarali zadnjih osam godina njegovog umjetničkog stvaralaštva.

– Nakon njegovog preranog odlaska na onaj svijet i smrti koja me iznenadila odlučio sam napraviti kompilaciju po godinama kako smo stvarali. Kada se sluša ovaj dvostruki album, može se čuti niz različitih glazbenih pravaca jer sam uvijek htio stvarati nešto novo. Donijeti ono što nikada nisam i u tome je čar naše suradnje.

Uvijek smo težili novom zvuku, novim glazbenim pravcima i čudesnim idejama koje smo zajedno smišljali. Imali smo potpunu slobodu kod stvaranja skladbi.

Najčešće bi svaka pjesma započela tako da bih ja napisao stihove. Dalibor bi uvijek znao reći da imam predugačke pjesme i da je u biti to poezija, a ja bih njega uvjeravao da je to baš tako dobro i tako treba biti i zbilja mogu reći da tekstovi jesu dugački, ali imaju formu, priču, nit vodilju.

Kada pišem pjesme i kada stvaramo, sve mora imati zaokruženu cjelinu. Mora imati zašto i zato. Koja nam je misao vodilja i koju priču želim ispričati pjesmom. S velikim entuzijazmom smo radili svaku pjesmu, svaki album, svaki projekt.

Živiš i stvaraš

Dalibor je autor glazbe i aranžmana, a vi autor većine stihova. Kako je teklo vaše stvaranje?

– Stvarali smo u fantastičnom i ludom kreativnom zanosu. Ja sam imao jednu riječ, tada bi nastala prva kitica, zatim sam cijele noći znao razmišljati što bih sada mogao staviti u refren. Ja sam pišem poeziju i time se moji tekstovi razlikuju od nekih pjesama koje su komercijalnije.

Meni uvijek pjesma mora imati priču koju crpim iz svoga života. To je moja najveća inspiracija. Svi životni događaji, od tužnih trenutaka do potpune sreće, od emotivnih krahova, slomova, do istinske ljubavi. Sve sam to želio pokazati u pjesmama. Dalibor i ja smo napisali i uglazbili više od 80 pjesama. Radili smo puno, uz moj moto – šuti i radi.

Tada dolazi u biti ono najbolje. Ne treba pompozno najavljivati projekte, već raditi i šutjeti. I onda pokazati. I onda pustiti pjesmu. I nadati se da će barem nekoga, barem jednu osobu ta pjesma nekako dotaknuti, da se s tom pjesmom može poistovjetiti, pa možda i utješiti, usrećiti, izazvati neku emociju.

Stvaranje djela je intiman proces pun pitanja koja postavljam sam sebi, kao što je koju emociju želim zauvijek predstaviti u pjesmi koja će živjeti. To je jako važno. Da pjesme žive. I danas pjesme koje smo stvarali prije osam godina nisu izblijedile. I dalje su vrlo atraktivne, proživljene i zanimljive.

Kada se nešto stvara, tada se stvara za zauvijek. Za ono što će ostati i iza tebe. Zato je naša suradnja tako dugo trajala. U biti živiš i stvaraš. U tome i je bit umjetnosti i glazbe. Nekada bih dao Daliboru komad papira i rekao – »Piši.« Zatim bih mu govorio stihove koji mi dolaze pred oči. Bilo je zaista jako lijepo surađivati s Daliborom.

On je bio vrhunski glazbenik. Završio je osnovnu i srednju glazbenu školu, nakon toga Muzičku akademiju u Zagrebu. Bio je talentiran. Znao je sve moje ponekad sulude ideje staviti u pjesmu. Bili smo poseban tandem. Osvojili smo čak tridesetak festivalskih nagrada, ali smo bili skromni u tome jer nikad ne smiješ poletjeti.

Svaki projekt i svaku pjesmu smo radili kao da nam je prva. To je zbilja bio umjetnički žar kojim smo stvarali. Napravili smo puno, a on je meni ostavio mnogo pjesama koje ću u sljedećim godinama i realizirati, kao i različite projekte o kojima smo zajedno govorili i o kojima smo zajedno maštali.

Tridesetak nagrada

U nekim pjesmama stihove potpisuju i drugi autori: Slavica Car Frišova, Marija Klasiček i Dubravko Vekić. Možete li nam otkriti za što su oni zaslužni?

– Slavica Car Frišova napisala je dvije čakavske pjesme. Divna pjesnikinja, sestra mog nonića s kojom imam poseban odnos. Divna osoba. Dubravko Vekić koautor je stihova jedne pjesme koju smo napisali zajedno prije osam godina. Divni ljudi s kojima sam imao vrlo lijepu suradnju i koji su prepoznali moj senzibiltet i moje emocije u tom trenutku kada smo stvarali te pjesme.

Pjesme koje ste Dalibor i vi napisali osvojile su više od 30 nagrada. Je li vam neka posebno draga?

– Nagrade postoje kako bi me podsjetile na neke lijepe pjesme koje smo napravili i na naše festivalske uspjehe. Daliborove nagrade su kod njegovih roditelja u kući u okolici Karlovca, njegov tata Franjo i mama Brankica su divni ljudi. Velika su mi podrška u projektima koje radim za Dalibora i mojim solističkim.

Maksimalno me podržavaju. Moje nagrade su u mom stanu. Ne mogu izdvojiti ni jednu jer svaka ima svoju priču, povijest, i lijepo je pogledati to sve skupa i znati da smo radili tada najbolje što smo znali i umjeli.

Prošle godine sam osvojio treću nagradu žirija na Marko Polo Festivalu na Korčuli. To mi je bio prvi javni glazbeni nastup nakon Daliborove smrti i bilo je jako emotivno. Imate pomiješane emocije, veliku sreću jer ste tamo i možete bez obzira što Dalibora nema otpjevati ono što je on napisao kako bi i dalje živio kroz svoja djela, a onda imate taj nalet tuge koji dođe jer ga fizički nema.

Kad su me prozvali da sam osvojio treću nagradu, nisam vjerovao.

Zbilja sam bio sretan i ponosan na pjesmu »Oduvijek tvoj« koju je Dalibor napisao, a ja sam je izveo i otpjevao nakon njegovog odlaska.

Trebali ste nastupiti i na Međimurskom festivalu koji je otkazan do daljnjega…

– Da, trebao sam nastupiti s Daliborovom pjesmom i na Međimurskom festivalu prošle godine. Lijepo je što su pjesmu prihvatili i među velikom konkurencijom smo uspjeli doći i na taj festival.

»Hladni« koncert

Uskoro pripremate i »hladni« koncert koji će biti koncertna promocija albuma »Život i sve ostalo« Dalibora Hercega. Kako ste zamislili koncert?

– Snimljen je tzv. hladni koncert i za Blu ray izdanje. To će biti promocija Daliborovih pjesama s posthumno objavljenog albuma »Život i sve ostalo«. Bit će izvedeno i nekoliko iznenađenja koja pripremam s Vedranom Ljubenkom koji će koncert pratiti na klaviru. Zajednički suradnik Josip Bošnjak nas je upoznao i ja sam došao u Zagreb, snimali smo jednu novu pjesmu čiju glazbu potpisuje Vedran i nekako smo se odmah razumjeli.

Njegova pjesma koju je napisao za mene pod nazivom »Ti nisi tu« oduševila me na prvo slušanje. Proces stvaranja koncerta je vrlo specifičan u ovom »novom normalnom« svijetu. Vedran svira u Zagrebu, pa se pripremam i pjevam u Rijeci, pa mu šaljem, pa se čujemo i šaljemo poruke.

Nadovezat ću se na Daliborov album koji su odsvirali glazbenici diljem svijeta. To je bila naša ideja. Stihovi su napisani u mom stanu u Rijeci, Dalibor je uglazbio u Karlovcu, a nakon toga smo našli vrhunske muzičare koji su to odsvirali diljem svijeta. Koncert će se snimati 4K kamerama pod redateljskom palicom produkcijske kuće Art film iz Matulja; Zoran Ventin i Karrmen Grgurina Ventin će biti producenti ovog projekta.

Vizualni identitet za mene je smislila multimedijalna umjetnica Tajči Čekada s kojom ove godine obilježavam već desetljeće suradnje. Napravila je za mene divne kostime koje ću nositi na koncertu. Scenografiju će potpisati Gabi Flores s Krka.

U Daliborovo ime primili ste nagradu za poseban doprinos festivalu Darfest. Što vam ona znači?

– Znači mi mnogo. Na tom festivalu Dalibor i ja smo se upoznali 2012. godine. Sve skupa smo na tom festivalu osvojili deset nagrada. Ova posthumna nagrada ima posebno mjesto na mom radnom stolu u stanu gdje su nastale sve naše zajedničke pjesme, projekti i gdje snovi ne prestaju, već se nastavljaju i ostvaruju.