Impulse festival i ove godine domaćin je serije sjajnih koncerata koji stimuliraju sva osjetila. U subotnjoj večeri 27. travnja u The Beertiji trostruko pojačanje dolazi u obliku My Pitbull Lucifer – Mižerija – Revirgin koji će prirediti glazbenu eksploziju. Uoči koncerta napravili smo intervju s čakovačkim glazbenim dvojcem Revirgin koji čine Karlo Križnik i Paula Gavez. Nakon izdavanja prvijenca »Simulations« 2022., Revirgin se novim albumom »Moderna rješenja« (2023.), okreće progresivnijem zvuku, uvlačeći techno i dub zvukove u svoje kompozicije, a promjena koja se vjerojatno najviše ističe jest ta da bend počinje pisati tekstove na materinjem, hrvatskom jeziku. U nastavku donosimo intervju s Karlom Križnikom.

Radimo za sebe

U prošloj godini predstavili ste album »Moderna rješenja«, kojemu je prethodio debitantski »Simulations«. Moglo bi se reći da se zaokret dogodio i u zvučnom, ali i kulturnom smjeru: kako to da ste se od engleskih tekstova odlučili okrenuti hrvatskim tekstovima?

– Prijatelj mi je pričao o tome kako bismo se vjerojatno približili široj publici ovdje na domaćoj sceni kad bismo počeli pisati tekstove na hrvatskom jeziku. Meni baš i nije bilo bitno da postignemo neki uspjeh time, ali sam se zbog tog razgovora zamisilio: »Zašto uopće pišem na engleskom? Što je meni taj engleski?« Realno, to nije naš jezik, a nije da planiramo koncerte izvan regije… Paula također dotad nije ni razmišljala o ideji da radimo tekstove na materinjem jeziku, vjerojatno jer smo oboje odrasli velikim dijelom na stranoj glazbi. No nakon nekoliko razgovora, ja sam napisao tekst za »Rekreativni biciklizam«, svidjelo nam se na prvu i tako je ostalo. Sad povremeno i zaboravim da sam ikad išta u životu pisao na bilo kojem drugom jeziku, a da nije materinji.

Mnogi vaš zvuk uspoređuju sa zvukom Talking Headsa, a u jednom intervjuu istaknuli ste da vas inspirira svašta, od Kafke do soundtrackova američkih vesterna. Postoji li neki narativ, koncept koji nastojite reflektirati u izgradnji glazbenog identiteta Revirgina?

– Radimo što nam je u tom trenutku zanimljivo, ne razmišljamo previše o tome. Stvaramo glazbu koju bismo i sami htjeli slušati, a to se uvijek mijenja. Čas ti je zanimljivo ovo, čas ono. Talking Headsi su nam bili velika inspiracija u početku, uvukli su nas u new wave žanr koji nas dotad nije previše zanimao jer smo odrasli na grungeu i alt-rocku 90-ih. Preko Talking Headsa otkrili smo i puno drugih izvođača iz prve polovice 80-ih, a »Simulations« i »Moderna rješenja« su se uglavnom formirali pod utjecajem glazbe upravo iz tog razdoblja. Sad smo se okrenuli malo drukčijem zvuku i estetici, sličnijem onom što smo njegovali prije nego smo se ulovili za new wave, plus, ja sam se jako zakačio za jungle i drum’n’bass. Ne želimo raditi stalno istu stvar, ponavljati isti album svake godine i ograničavati se u smislu da se držimo nekog konkretnog žanra. Treći album će se dosta razlikovati od prva dva, što se vjerojatno nekima neće svidjeti, nekima hoće… Ali radimo to prvenstveno za sebe pa, kao što sam već spomenuo, ni ne razmišljamo previše o tome hoće li biti prihvaćeno ili ne.

Nismo »dio scene«

U početku Revirgina bio je samo Karlo, dok se Paula naknadno pridružila. Kako funkcionira vaša suradnja, postoji li podjela u procesu stvaranja?

– Tako je, Revirgin je nekad davno bio duo (gitara-vokal, bubnjevi), no raspao se nakon prvog koncerta. Ja sam nastavio izdavati soloalbume pod tim imenom jer mi se nije dalo raditi nove stranice na društvenim mrežama, no nisam to previše ozbiljno shvaćao, jednostavno sam objavljivao glazbu da ne ostane zaključana doma u sobi. Tek kad se Paula uključila u bend, krenuli smo s redovitim probama, stvaranjem zajedničkog autorskog materijala i koncertima. Glazbu na »Simulationsu« smo više-manje u cijelosti napravili zajedničkim snagama, a na »Modernim rješenjima« smo se nekako stvaralački odvojili i ja sam u biti napisao taj cijeli album sam. Ali ipak nam je bolje kad stvaramo zajedno. Treći će album stoga biti 50-50 i jedva čekamo da izađe jer se dobro zabavljamo stvarajući ga.

Dosta je zanimljiv taj vaš eklekticizam u kontekstu scene na kojoj ste stasali. Kako Čakovec glazbeno »diše«; gdje vi sebe autorski vidite, u nekom idealnom scenariju?

– Na sceni smo otprilike dvije i pol godine, no mislim da nikad nismo bili »dio scene«. Često su nas na svirkama kombinirali sa synthpop bendovima ili nečim tome sličnim, ali realno, ja iskreno ne vidim sličnost; niti smo ikad slušali synthpop, niti smo ikad htjeli biti dio te scene. Ne znam gdje pripadamo. Čakovec je nekad bio dosta jak što se punka tiče, i još uvijek se uglavnom na tome i temelji, a dio te scene svakako jesmo jer je podržavamo koliko god možemo. Klub Prostor u Čakovcu je jedini koji praktički drži tu scenu na životu već godinama, i to je u biti jedino gdje uopće izlazimo proteklih godina. A gdje se vidimo? Naš idealni scenarij bi vjerojatno bio napraviti još albuma, još koncerata, razvijati se glazbeno, zabavljati se u procesu… Dokle god nas to veseli i zadovoljava, ne mislimo stajati.