Boris & The Batts novi je bend vječitih mladića riječkog rocka, a to su Vlado Simcich Vava, Sandro Bastiančić, Boris Reinić, Luka Benčić i Hrvoje Gazdik. Album prvijenac »Not in the Mood« koji čeka objavu, najavili su singlom »Gun point to my Head«, a dok nestrpljivo iščekujemo čuti ostalih 10 pjesama, donosimo intervju s članovima benda.

Nastali prije četiri godine

S obzirom na to da ste novi bend na sceni, sastavljen od već iskusnih članova, što vas je nagnalo na to da se okupite i oformite Boris & The Batts? Možete li nam ispričati kako je i kada došlo do nastanka benda?

Boris: Bend je nastao prije četiri godine. Vava, Sandro i ja poznajemo se već gotovo 45 godina. U raznim kombinacijama surađivali smo u više bendova. Povremeno smo se družili svirajući obrade. U jednom trenutku složili smo se da bi konstruktivnije bilo napraviti svoju glazbu. Ali baš onako, bez ikakvog podilaženja bilo čemu, bilo kakvom žanru, po svom guštu, osloboditi nagone, prenijeti u glazbu sve ono što nas u njoj oduševljava i pokreće.

Ubrzo nam se pridružio Hrvoje, a nešto kasnije i Luka, čiji su kreativnost i zvuk klavijatura donijeli finalni sjaj već gotovim pjesmama. Motivacija da u ovoj dobi napravimo album je vjerojatno u tome da oplemenimo dugogodišnje prijateljstvo, podijelimo svoja promišljanja o glazbi, odupremo se malodušnosti kojom je prožeto današnje vrijeme i stvorimo nešto što će biti vrijedno nama i, nadamo se, onima koji to slušaju.

Kao glazbenici do sada ste bili u sastavima koji su svirali razne žanrove, no uglavnom ih se sve može svrstati pod kišobran rock glazbe – koji je to zvuk koji istražujete s ovim bendom?

Sandro: Točno, u našim dosadašnjim opusima moglo se čuti svega, od nježnih i rafiniranih nota do distorzirane buke. Ono što je naš zajednički nazivnik, bez daljnjega je rock and roll, najčešće u svom tipičnom izdanju šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Recimo da nam je to ishodišna točka oko koje smo se okupili kao prilično homogen tim. Na toj platformi radimo svoje pjesme u kojima se može osjetiti i dašak novijeg doba i modernijeg zvuka, ali neosporno pod utjecajem rock and rolla, a ono što nas intrigira u kopanju po žanrovima i pokušaja povratka u bolju prošlost… Moramo priznati da je to najčešće garažni rock and roll šezdesetih.

Uskoro stiže i vaš album prvijenac »Not in the mood« u izdanju Dallas Recordsa. Koliko ste dugo radili na albumu i kako je tekao stvaralački proces?

Sandro: Stvaralački proces počeo je nastankom benda. Jasan cilj i vizija bio je album čistokrvnih, žestokih rock skladbi. Vava i ja predugo smo na glazbenoj sceni, s bogatim diskografijama u svojem umjetničkom opusu, da bismo neozbiljno ulazili u posao.

Slijedimo instinkte

Za zvuk albuma kažete da je prikladan za doba koje upravo živimo, a koje je nesigurno, psihodelično, agresivno i lišeno humanosti. Time album, odnosno glazba kao umjetnost, zrcali stvarnost – kako vidite ulogu umjetnosti, a samim time i vaše glazbe, u današnjici?

Vava: Jednim dijelom odražavamo zaista brutalnu stvarnost i kaotičnost svijeta kakav sada znamo, ali možda bi bilo pretjerano reći da smo monitor koji očitava otkucaje srca naše civilizacije. Naprosto slijedimo instinkte i osluškujemo kretanja oko nas.

Katkad su ona nemirna, promjenjiva, ali ne i isključivo obilježena mračnim tumačenjima. Dogodi se, istina, da mene ponekad preplavi plimni val neke tjeskobe, ili je to možda Weltschmerz, pa se ono odrazi na tekstu, ali u društvu ovih prijatelja i kritičara, ne prevlada prečesto.

Bar ne na ovom albumu. Muzički mislim da se ne pokušavamo istrgnuti od naših najranijih rock uzora pa nam je zvuk agresivan i bučan, što donekle predstavlja i sučeljavanje s kontekstom nemirnog svijeta koji nam je odbojan.

U kontekstu današnjih događanja, grind kulture i informacijske preopterećenosti, izraz »not in the mood« može se odnositi na puno toga – što se krije iza naslova albuma?

Vava: Prije svega, radi se o nazivu posljednje pjesme s ploče koja donekle odskače od ostatka albuma. Aranžman je u duhu americane, akustični je kontekst, no uvjerenja sam da ćemo joj uživo naći nešto drukčiji, prilagođeniji i žešći zvuk. Inače, podnaslov je pjesme bio Štokholmski sindrom…

Imali smo nekoliko prijedloga za naziv ploče, a onda je Luka presjekao raspravu i predložio »Not in the Mood«. Vjerujem da je podsvjesno birao upravo ovo tumačenje iz vašeg pitanja. A zanimljivo je da je temu pjesme likovno oblikovao i ilustrirao u omot Hrvoje, naš gitarist.

Album ste najavili singlom »Gun point to my head« čiji tekst, kako naslov i implicira, govori o neizbježnosti metka, ali isto tako i sudbine. No, u pozadini teksta leži i apatija – čime je ona uzrokovana i može li glazba biti sredstvo protiv apatije?

Vava: Radi se ipak o metafori. Prilično često čujem kako mnogim životima upravlja sudbina. Ta pomalo iracionalna platforma pokazuje se idealnim alibijem za mnoge pogreške koje činimo i tumačimo je kao nekim višim entitetom koji ima neograničenu moć nad nama, nešto poput pištolja uvijek pritisnutog o sljepoočnicu.

U vlastitom sam primjeru shvatio da je sve što sam činio, ili upravo činim, isključivo moj izbor, pišem svoju priču osobnim rukopisom i često snosim posljedice vlastitih pogrešaka i procjena. Tko je nevin ili kriv? Samo ja. I da, naravno, itekako sam uvjeren da je rokenrol pravi eliksir za anksioznost.

Bez tog segmenta u životu ne bih preživio ni trenutka, to je manija, ono što me čini cjelovitim bićem. Uopće ne pretjerujem.

»Motivacija da u ovoj dobi napravimo album je u tome da oplemenimo dugogodišnje prijateljstvo, podijelimo promišljanja o glazbi, odupremo se malodušnosti i stvorimo nešto što će biti vrijedno nama i slušateljima

Boris Reinić

Nastupi i nove pjesme

Singl prati i spot koji sadrži isječke iz western-filmova – zašto ste njih odabrali za spot?

Sandro: Nisam siguran jesmo li mi te isječke odabrali za spot. Spot je došao u trenutku kad je već bio potpisan diskografski ugovor; ozbiljnost projekta naš je tim proširila na nekoliko stručnih suradnika iz nakladničke kuće. Mislim da su ovi »kauboji i Indijanci« ispali iz vrećice igračaka Arsena Pavešića, autora mnogih efektnih visualizera.

Što slijedi dalje za Boris & The Batts i hoće li vas se moći uskoro slušati i uživo?

Hrvoje: Uskoro, nakon objave albuma, planiramo promociju i poneki nastup uživo. Izrada vinila jest nešto sporija, ali utoliko će biti i slađe promovirati ploču pred publikom. Možda začinimo nastup i ponekom obradom, tko zna…

Zasad smo koncentrirani na uvježbavanje materijala s tog debija, no u dogledno vrijeme vjerujem da ćemo se pozabaviti novim materijalom. Važno je da nam bude dobro i zabavno u garaži.