Film »Black Panther« (2018.), redatelja i scenarista Ryana Cooglera, uspješan na kinoblagajnama, ali i cijenjen u struci, koja ga je, između ostalog, nagradila sedmorima nominacijama i trima Oscarima, za najbolju kostimografiju, scenografiju i najbolju originalnu glazbu, dobio je nastavak u filmu »Black Panther: Wakanda zauvijek«.

Mnogi su kritičari složni u tvrdnji da je upravo prvi Marvelov film, »Black Panther« iz 2018. godine, jedan od najboljih filmova iz Marvelova univerzuma.

Institucije ili udruženja kao što su National Bord of Review i Američki filmski institut proglasili su film jednim od deset najboljih filmova u 2018. godini, a zaradio je i 1,3 milijarde dolara, čime je postao najuspješniji/najkomercijalniji film redatelja Afroamerikanca, zatim deveti najunosniji film svih vremena, treći najunosniji film u SAD-u i u Kanadi te drugi najunosniji film 2018. godine.

Uz novi nastavak filma, koji je trenutno u kinima, radi se i na »spin off« televizijskoj seriji »Kingdom of Wakanda« za Disney+.

Glumačku ekipu koja je radila na prvome filmu šokirala je, naime, vijest o smrti glumca Chadwicka Bosemana, koji je 2020. preminuo, pa je odlučeno stoga da se radnja novoga filma fokusira na gubitak lika u filmu kojeg je tumačio Boseman, kao i više na ženske likove.

U glavnim su ulogama Letitia Wright, Lupita Nyong’o, Danai Gurira, Winston Duke, Angela Bassett, Tenoch Huerta, Martin Freeman.

Dvije sile

U novome Marvelovu »Black Panther« filmu, jednom od najiščekivanijih filmova godine, pratimo kako se Wakanđani bore protiv dviju sila koje prijete njihovome kraljevstvu – ljudske i plemena Talokan. Nakon smrti kralja T’Challe, razvijena ljudska civilizacija simbolizirana Zapadom smatra da Kraljevstvo Wakande više nema svojeg zaštitnika, a zbog pojave metala vibranija nastalog padom meteorita, čije se rezerve nalaze upravo na teritoriju Wakande, sprema se udariti na Wakandu.

S druge strane, pojavljuje se dotad nepoznata podvodna/morska civilizacija Talokan na čelu s Namorom, koja je također zabrinuta za svoju egzistenciju i kojoj, kako smatraju, prijeti ljudska civilizacija upravo zbog greške Wakandina T’Challea koji im je otkrio lokaciju Kraljevstva Wakande.

Krenu li tražiti Wakandu i vibranij, to bi bi mogao biti početak kraja i za njegovo pleme. Situacija se dodatno zakomplicira nakon što Namor odvede princezu Shuri, a kraljica Ramonda pošalje osobu od povjerenja da je izbavi.

S obzirom na radnju filma koja, jasno je, uključuje dinamiku i razne scene borbe, žanrovski ga možemo odrediti kao akcijski, no također, uzimajući u obzir elemente i/ili mogućnosti tehnologije, kao i činjenicu dviju skrivenih civilizacija koje su na razmeđi između one napredne i primitivne, također možemo govoriti o žanrovskim obrascima znanstvene fantastike te dobro izvedenim vizualnim efektima.

Civilizacija koja je ujedno primitivna i napredna, osim tehnološkim i fizičkim mogućnostima obaju plemena, Wakande i Talokana, dodatno je pojačana izvrsnom scenografijom prostora Wakande, koja tu polariziranost primitivno-napredno jasno prikazuje, pa usred gotovo futurističkoga okruženja nebodera vidimo i nomadsku civilizaciju te njihov način života.

Te su dvije civilizacije tipično znanstvenofantastičnoga geografskog smještaja, iza brda, planine, negdje u moru, i tome slično, a koordinatama su upisane na mapu našega svijeta i gotovo su nam nadohvat. Ipak, treba reći, iako je početno polazište idejno dobro, trpanjem svega i svačega u ovaj nastavak filma ipak se, nažalost, narušila njegova kvaliteta.

Foto: Prizor iz filma

Traume

Motiviranost likova, posebice Wakanđana, povlači se od lika vođe T’Challe i njegove smrti te trenutka boli koju proživljavaju njegovi najbliži te cijeli kolektiv, stoga je opća motiviranost izvedena iz traumatske pozadine.

Valja reći kako je i sam lik negativca, Namor, također traumatski obilježen, a njegove tendencije i shvaćanje ljudske civilizacije oprimjeruje se scenama iz djetinjstva u kojima se vidi odsutnost empatije i njegov ubilački poriv. U tome dijelu, koji na simboličnoj razini gledatelja odvodi na kratak put kroz povijest, odnosno u određeni istaknut povijesni trenutak, također možemo vidjeti kritiku kolonijalnoga, prikazom ropstva, što dodatno zaokružuje Namorovu ideju o izolaciji njegova plemena od ljudske civilizacije, koja je agresivne naravi, rušilačke i, naravno – kolonizatorskih nastojanja.

U slučaju Wakande i Talonga, radi se o obrnutoj perspektivi Drugoga, jer u univerzumu tih dviju civilizacija sve je sagledano upravo kroz njihovu vizuru, oni su pozitivci u odnosu na ljudsku civilizaciju koja je sada predstavljena kao Drugi, za razliku od ustaljenoga negativističkog prikazivanja one primitivnije/naprednije druge civilizacije kao kategorije Drugosti. Također, na uopćenoj razini, film je propitivanje rasnoga, kolonizatorskoga/imperijalističkoga, kao i kulturološkoga naslijeđa Afroamerikanaca.

Polarizacija likova jasno pokazuje da i na jednoj i na drugoj i na trećoj strani uvijek postoje oni dobri. U tom smislu, sučeljavanjem likova kraljice Wakande i Namora, razlika među njima posve je jasna; kraljica je odlučna, čvrsta u namjeri da zaštiti svoje kraljevstvo i voljene, no pokazuje emocije i empatiju, dok je vođa Talonga potpuna suprotnost, također odlučan i čvrst, no ohol i željan moći te još većeg prostora vladanja.

Princeza Shuri, iako mlada, također je po osobnosti slična majci, uz dodatnu naprednu tehnološku sposobnost, znanje i vještine kojima je korak naprijed od ostalih pripadnika plemena. Na idejnoj razini, posebno je zanimljiv lik Namora, jer on više od svega simbolizira spomenuto primitivno-napredno, a njegovo postojanje referira se na antičku mitologiju i na majansku, uz pridodane mu neviđene moći/sposobnosti.

U odnosu muški-ženski likovi fokus je, možemo tvrditi, više na ženskim likovima, koji su razvijeniji, »jači«, dok su muški likovi manje razvijeni, čak plošni, te samo dodatak ženama koje su ovdje ipak nositeljice radnje, za razliku od ustaljenoga koncepta u kojem muškarci vladaju.

Svevremenska poruka

Treba istaknuti solidnu ulogu Bassett, koja koja tumači kraljicu Wakande, no likovi princeze Shuri (Wright) i Namora (Huerta) ipak su slabije doneseni, to jest nisu dramaturški uvjerljivi.

Kamera je sukladna žanrovskim odrednicama, pa je tako, s obzirom na akcijske trenutke, borbe u zraku, na zemlji i scene pod vodom, brza, okretna, vizualni efekti su posebice istaknuti i dobri u trenucima epske borbe i pokazivačke tjelesne moći/spreme, kao i u trenucima pokazivanja tehnoloških mogućnosti letjelica i brodova te ostale opreme.

Glazbena podloga, to jest originalna glazba većinski se izvrsno uklopila i dodatno je sugerirala obrasce znanstvene fantastike te drugih, naprednijih ili primitivnijih, za ljudski svijet novih civilizacija, a u jednome dijelu, točnije sceni izrađivanja »oružja«, zamjena takve originalne instrumentalne glazbe onom glazbom suvremene note određena žanra mrvicu je nagrdila cjelinu.

Također, »soundtrack« filma, naslovna pjesma »Lift Me Up« u izvedbi Rihanne na samome kraju filma posve je, melodijom i stihovima, zaokružila i dogradila filmsku priču i njezin kraj, a također se dobro uklopila i najavna pjesma »Born Again« u njezinoj izvedbi.

Filmu, dakako, ne nedostaje epski zamah, kao niti arhetipski prikaz borbe dobra i zla te obavezne pobjede dobra nad zlom, no ne onoga klasičnoga prikaza u kojem zlo biva pobijeđeno i poraženo te umire, već prikazom dobroga koje svojim primjerom i svojim postupcima pokazuje kako se tretira zlo; načinom/principom »pokaži da si bolji«.

Takvom porukom i takvim krajnjim razlaganjem odnosa dobro-zlo, uokvirena je jasna svevremenska poruka koja, nadajmo se, ipak rezonira s publikom, posebice onom mlađom, koja i jest najveći poklonik DC i Marvelovih filmova o superherojima, pa tako i ovoga.